Veličanstvenih Sedam, autor Ivica Vukotić.  Izdano 29.5.1990 u Varaždinu.
"Ova knjiga posvećena je 60-obljetnici rukometa u Jugoslaviji, kao i varaždinskom rukometu kao kolijevci ovog lijepog sporta u Jugoslaviji - Varaždin 29. V. 1930/1990."

Veličanstvenih sedam, prema ovoj knjizi su Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Katica Ileš, Jasna Merdan-Kolar, Svetlana Kitić, Ivan Snoj i Veselin Vujović.

Poglavlje o JMK je naslovljeno "Mostarska gazela"


Najbolji strijelci Svjetskih prvenstava od 1957. godine na ovamo su redom: Bartakova (ČSSR), Mateu (Rumunjska), Nielson (Danska), Taramizu (Japan), Gehlhof (Njemačka DR), Makarec (SSSR), Foltynova (ČSSR), Kolar (Jugoslavija)...

Najbolji strijelci Olimpijskih igara od 1976. godine pa do Seoula su Kurata (Japan), Višnjić (Jugoslavija), Kolar (Jugoslavija)...

Primijetili ste nešto?  Možda kuriozitet? Da, svakako, veliki:
- Jasna Merdan-Kolar jedina je rukometašica na sivjetu koja je okrunjena kao "kraljica golova" na svjestkom i olimpijskom nadmetanju!

Mađarska 1982. i Los Angeles 1984. godine!

"Plave" brončane, "plave" zlatne.

Hod do svjetskih visina i rešetanja mreža najbolji golmana za Jasnu Merdan počeo je u rodnom Mostaru pred 23 godine, kada je Zdenka Prskalo bila presudna u odluci visoke, tanke djevojčice da se okrene rukometu.  Potom su uslijedile godine igranja za mostarsku "Lokomotivu", čak 17 sezona, a onda kraj, možda i bolan, ali životno važan.  Kraj, oproštaj s Mostarom, i odlazak u Beč, točnije  Sudstadt.  "Hypobanka" je čekala zvijezdu, za njih je zvijezda rođena.  U pet sezona koje su slijedile, to je potvrđeno.  Mostarska gazela, tako nazvana zbog svoje lagane, bešumne kretnje, trka koji ne odaje snagu topota.

Početak Jasne Merdan sliči svakom početku mlade djevojke.  Birala je, tražila, pa i nije se baš nauživala na prvim treninzima "Lokomotive".  Ali, predavala se nije.  Ustrajala je, ušla u prvi sastav, počela davati golove.  Dobro je krenulo, bolje od očekivanoga za dugonogu, visoku djevojčicu.  Godine 1974. Mostarke su omladinske prvakinje Jugoslavije.  S Jasnom, naravno!  Čeličile su se u drugoligaškoj konkurenciji, a onda jedna izvanserijska generacija kuca na vrata Prve lige.  Za prvakinje Druge lige 1977. godine Mostar ima razloga da uz nogometni "Velež" dobije još jednu ekipu za raspjevanu radost.  "Lokomotiva" je prvoligaš, od te 1977. godine, pa sve do odlaska Jasne put inozemnih voda.  Ne samo da su statirale, bilo je šansi i za vrh, recimo kao 1983. godine kada su bile na drugoj ili 1984. godine kada je "Lokomotiva" treća.  Vrh nikada nije osvojen!

Meho Kara i Ivo Kandija udahnuli su dušu ovoj ekipi.  Ime, vrijednosti i golove Jasne Merdan obilato su koristili.  A ona, šutljiva diva jugo-rukometa, mirno je živjela svoj rukometni život, trenirala je, i zabijala golove.  Neobranjivo, mnogo golova, mnogo lopti iza leđa protivničkih vratara.  Iz skoka, iz koraka, iz sedmeraca.  Ne pita Jasna, ona sipa.  Deset, petnaest po utakmici.  Bez obzira na protivnika i marku njegovih vratara.

Pitali smo Dragicu Đurić, vrsnog, velikog, svjetskog vratara, kakva je njezina, vratarska nemoć?  Odgovorila je kratko, vrlo jasno, jezgrovito, istinito: "Lopte Jasne Kolar!"

Jasna Merdan-Kolar visoko kotira na pozicijama strijelaca.  Sa 1507 pogodaka na drugoj je poziciji "Kluba 1000" najboljih jugo-topnika svih vremena.  Šest puta redom najbolji je strijelac u prvoligaškoj koloni jugoslavenskih rukometašica: 1978. godine - 183 pogotka, 1979 - 168, 1980 - 159, 1981 - 205, 1982 - 268, 1983 - 264!  Stigla ju je samo Zita Galic, prestigla ju nije niti jedna igračica.  Ti golovi, te njezine lopte koje imaju i oči i uši, život su jednog posebnog čovjeka, žene-sportaša kakav se rijetko susreće.  Udarali su je, šutjela je.  I igrala.  Vraćala je serijom pogodaka.  Serijom od koje se vrti u glavi.

Jasna ne voli intervju, ne želi davati izjave.  Ne to se mora natjerati, ili iskoristiti prijateljstvo, dugotrajno poznanstvo.

----------

I onda dok je bila prva, najbolja u Evropi po reviji "Rukomet", strijelac kome nitko u ligaškoj Evropi nije bio ravan, za nju - osmijeha nije bilo.  Lice je ostalo ukočeno, hladno, bez smješka zadovoljstva.  A, dvaje puta osvajala krunu prvog evro-topnika.  Prvi puta 1983. godine kada s prosjekom od 12 pogodaka po utakmici jugoslavenske lige nema premca.  Tri godine kasnije postavlja rekord, 17.045 pogodaka po utakmici austrijske Prve lige, u dresu "Hypobanke"!  na (sic!) 22 utakmice 375 puta loptu smještava u mrežu.  I za brojanje je mnogo.

"Hypobanka"!

Iskusni strateg, manager najvećeg rukometnog kova, nakon Olimpijade u Los Angelesu želio je samo jedno: Jasnu Merdan u svom dresu, dresu supet-ekipe (sic!) "Hypobanke"!  Stvarao je sastav koji će prvi pomrsiti račune neuhvatljivom "Spartaku" iz Kijeva.  Jasna, baš Jasna Merdan, udana za Nešu Kolara, simpatičnog mostarskog brkajliju i velemajstora za pizzu, trebala mu je pri sastavljanju osovine uspjeha.  I uspio je Prokop, uspio kao nikada do tada.  Privoljela se Jasna da Mostar zamijeni za bečko predgrađe Sudstadt.  Uz nju, stiglo je još nekoliko vrhunskih, svjetskih imena.  Sami Jones iz SAD (, op. prepisivača) a tu su već bile Radović, Foltynova...  I krenulo je, teško, ali upornost se isplatila: 1988. godina - "Hypobanka" je u finalu Kupa prvaka, 1989. godine - "Hypobanka" je prvak u Kupu prvaka, s Jasnom na krovu Evrope.  Slavni, veliki "Spartak" priznaje nadmoć, pruža ruku pobjednicama i takav strateg kao što je Igor Turčin.

Jasna, Jasna!

Traže se izjave, TV kamere su neumoljive, novinarski blokovi gutaju riječi.  I osmijeh se odnekud pojavio.  Osmjeh, to zlato na Jasninom licu.  Učinjen je ogroman posao.  U četvrtoj godini drugovanja s evro-timom.  Tu, uostalom i pripada Jasna Kolar.  Klasa za sebe, topnik sakriven u krhkosti kakve je rijetkost u igračini takve kvalitete.

Nerijetko Jasna tvrdi da je igrač u sjeni drugih.  Ne voli prvi plan, istrčavanja.  Mirnoća joj godi srcu.  Takva je bila u jugoslavenskom, to je nastavila i u austrijskom rukometu.  "Hypobanka" joj je drugi i sa stopostotnom sigurnošću tvrdi i - posljednji klub.  Dva, tri puta je već željela reći - zbogom!  Nije išlo, još je trebaju, još i ona treba te golove, igru, druženje.  Profesionalac je izuzetne svijesti.  I, zamislite, takvog igrača nije nitko tražio, ama baš nitko.  Samo Gunnar Prokop!  Čovjek ne može to povjerovati...

Trening dva puta tjedno (još jendom , op. prepisivača), stotinjak i više utakmica u godinu dana, bez mnogo poteškoća se osvaja austrijsko prvenstvo, mnogo teže je na međunarodnom planu.  Uživa Jasna u rukometu, voli svoj bečki dom i dušu koju su mu udahnuli Neša i ona!  Tu, s radosti sređuju dojmove.  Reči (sic!) će ne jednom da je najviše naučila od Ive Kandije i Josipa Samardžije...

Bepo Samardžija!

On ju je doveo u reprezentativnu majicu Jugoslavije.  Prethodnici mu, s Vinkom Kandijom na čelu, nisu vjerovali da Jasna vrijedi za reprezentativnu vrstu.  Onda je Samardžija došao i rekao - da!  Olimpijada u Moskvi '80 - srebrna medalja, Svjetsko prvenstvo u Mađarskoj '82 - bronca, Olimpijada u Los Angelesu '84 - zlato!  I onda rastanak, veliki adio jugoslavenskom rukometu!  Za "plave" 80 utakmica i 80 golova.  Zanimljivo.

Dvije godine kasnije Jasna Kolar nastupa ponovo na Svjetskom prvenstvu.  U Nizozemsku "upada! (sic!) preko reda Austrija, a u austrijskoj reprezentaciji Jasna Kolar, Jadranka Jež i Vesna Radović.  Dvojno državljanstvo, otpis iz "plavih" redova, ali naglašene vrijednosti za druge.  Austrijanke pod vodstvom Vinka Kandije!  Vinko, taj predivni strateg i prijatelj, u Jasni Kolar imao je snagu, osovinu, vrijednost.

Tu, u zemlji tulipana, Jasna nije ponovila seriju, nije opet bila prvi strijelac!  A, najavili su je izuzetno.

----------

Kako i ne bi:

- na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj postiže s 52 pogotka rekord svjetskih smotri, postiže i tisućiti pogodak od ukupno 1600 na ovom prvenstvu, u najboljoj je sedmorki,
- na Olimpijadi u Los Angelesu s 48 lopti (pet utakmica!) Jasna opet likuje, najbolji je strijelac.

(Koja je ovo matematika - 80 utakmica u repki i 80 golova, "zanimljivo", a samo na ova dva natjecanja, po ovome, je dala 100!)

Za austrijski nacionalni sastav Jasna Kolar je odigrala više od stotinu utakmica, više nego za "plave".  I golova je postigla daleko više.

O vratarima ima svoje mišljenje.  Zapravo, nema kompleks niti jednog golmana, niti jednog se posebno ne pribojava, za niti jednog nema posebne pripreme.  Iskustvo joj govori da o tome ne treba trošiti vrijeme, uvijek je bolje mirnom rukom i snažnim, preciznim šutom natjerati vratara da razmišlja o njoj.  Ipak, Nišlijka Vesna Milošević ponašala se između vratnica kao hobotnica.  Ostavila joj je neugodne uspomene.

----------

Jasnin skok, precizni šut, na oko ne previše jak, ali ubojit, sigurnost je za svakog trenera, za svaku ekipu.  Zato joj je dozvoljeno više nego drugima.  Sedmerci su joj poslastica, njih gotovo i ne promašuje (ipak, priznaje, sve joj se češće to događa!), a tvrdi da i za to nema posebnih treninga.  Mnogi je pitaju za tajnu izvođenja, a Jasna će - tajne nema.  Mirnoća i koncentracija, preciznost, odlučnost i - promašaja nema.  Ili su vrlo rijetki.

"Adidas" i "Deutsche Handball Woche" su sa rukometnim novinarima rukometaškog globusa Koreanku stavili na prvo, a Jasnu na drugo mjesto svjetske rang-liste.  Kolar tvrdi da joj godi vidjeti koliko vrijedi i sa 30... i nešto godina.  Ali, Koreanka je do titule došla s četiri olimpijska nastupa, a ona, Jasna Kolar, sa više od 120 službenih utakmica.  I to je satisfakcija.

Jer, Jasna Merdan - Kolar je mega-zvijezda rukometa, zvijezda sjajnija od drugih zvijezda.  Igračina i topnik!  U Mostaru je bila sama i jedina, premalo za uspjeh svoje, nikad zaboravljene "Lokomotive".  U "Hypobanki" je sastav spreman da dugo sjaji na vrhu evropskog sazviježđa.  Ona je super u "one man klubu", klubu Gunnara Prokopa, gdje je, kao i u austrijskoj reprezentaciji, kapetan kojeg svi slušaju i poštuju.  "Hypo" je to dovelo na krov Evrope.  Bez Jasne bi to bilo teško, jako teško.  Ona to, naravno, ne želi priznati.  No, takva je Jasna Kolar: skromnost i ubojita desnica glavne su joj odlike.  Života i rukometa.

----------

A počelo je, sjećate se, zar ne, u stilu mostarske gazele.  Došlo je daleko, jako daleko.  Do reprezentacije Svijeta, čiji je dres s Cecom Kitić, Jadrankom Jež i Svetlanom Antić nosila 2. svibnja 1987. godine u Oslu, na velikom jubileju norveškog rukometa.

----------------------------------------------------------------------------------

Eto, to je to.  Koji komunistički tekst, pun patetike, balkanštine, "fluff-a", ponavljanja, nekonzistentnosti...
Ali Jasni Merdan - Kolar svaka čast!!!

Ima i slika, pokušat ću nać vremena poslije da ih uskeniram:

Karikatiura potpisana, valjda, "Asmestrović '84"
Mala slikica gdje šutira, kao na treningu
Mala slikica, "portret", gdje baš i ne liči na sebe (barem meni)
Velika slika preko 2/3 strane:  JASNA PRVAK EVROPE '89.  U sastavu "Hypobanke" - slijeva stoje Gunnar Prokop, Martina Neubauer, Jasna Kolar, Marianne Racz, Vesna Radović, Karin Hillinger, Kerstin Jonsson, te Maria Sykora, a čuče Maria Labayova, Susanne Unger, Jadranka Jež, Marianne Godor, Teresa Zurowski i Karin Prokop.
Mala slikica u dresu "Hypobanke" s utakmice, šutira
Jasna i Peter Kovacs
Jasna i Zdravko Zovko
Jasna i Nešo