Prijateljske utakmice imaju rezultatsku važnost tamo oko 0.
One služe uglaunom za razbijanje dosade treninga, usavršavanje nekih skupinskih i grupnih kretnij u obrani te napadu, isprobavanju nekih taktićkih varianti (recimo dublji izlazak jedne trice u obrani ili forsiranje igre s pivotom 2:2 na jedinici etc.) te postopnom ulazu u natjecateljsko formo igrača.
Veći i teži igraći (u većinom slućaja) nakon fizičkih priprema puno teže uhvate pravi ritam i osjećaje za igru a minutaža u ovakvim utakmica im služi upravo za to. Ako netko ima šut 10/2, neka, važno da je višak ciklizacije pravilno tempiran i da se uđe svijež te spreman u najvažnije utakmice. Apsolutno nemoguće je usred ljeta, osim rijetkih situacija koje determinira idealno psihološko stanje euforije (recimo nogometni SP prošlog ljeta), imati cijelokupni tim u najboljoj natjecateljskoj formi cijeli mjesec i po dana.
Ako se sjećate, puno momčadi (Francuzi recimo nekad) su u grupnoj fazi odigrale tek "toliko što treba", da bi onda dolazile maksimalno spremne u eliminacijske utakmice.
Osim toga, prijateljske ne nose apsolutno nikakav pritisak ili imperativ rezultata zbog ćega je bilokakvo dajanje procjena o kvaliteti igrača/tima nehvaležno, jer jedno je odigrati nevažnu ljetnu utakmcu ispred 15 gledatelja, a drugo je igrati finale U21 u izravnom TV prijenosu u krcatoj dvorani sa nekoliko tisuća gledatelja.
Sve u svemu, glavni cilj omladinskih uzrasta treba biti kvalitetan razvoj igraća te njihova priprema na jedinu fazu kariere koja zaista važi a to je seniorski rukomet.
Puno sreće i uspjeha svim selekcijama.Lp
[uredio Claudio - 03. srpnja 2019. u 13:18]