Svakavih komentara smo se nauživali ovih dana i nevjerojatna količina žuči se prosula po svemu i svakome što se tiče naše U18 reprezentacije. Dugo sam se suzdržavo od uključivanja u raspravu, no u konačnici nisam odolio, prvenstveno zbog čudnih zaključaka "veselog". Stvari se mogu gledati iz različitih kuteva i kroz razne "navijačke" naočale. Ipak, mišljenja sam kako je najvažnije sačuvati mir i zdrav razum, ponajprije zbog dečkiju i cijelog stožera koji se u vrućoj Podgorici bore i daju sve od sebe za "najdraži/najljepši" dres. Također treba imati na umu kako ovaj Forum čitaju i ti dečki tamo te negativa nikome baš nije od koristi, dapače.
Iskreno, pojedinci ne igraju u skladu s našim očekivnjima, no ipak treba stati u obranu svakog momka tamo koji, siguran sam, daje sve od sebe. Izgraditi kult pojedinca pogreška je i svakog takvog klinca će odvesti na krivi put, bez greške. Tisuće je takvih primjera u sportu, a evo meni prvi koji mi pada na pamet je iz nogometa, gdje se Alen Halilović s 18 godina predstavio kao zvijezda Barcelone, a danas nakon 8 godina i desetak pokušaja, nastoji revitalizirati karijeru u Rijeci.
Braniti "svog" štićenika po klupskoj osnovi napadajući drugoga igrača je ipak potez ispod pojasa čak i od "veselog". Naravno da se Vito Glivetić sam stavio u reprezentaciju i to zbog svoje kvalitete i odnosa prema sportu kojim se bavi. Nažalost, navijačke naočale znaju nekada iskriviti sliku. Pa evo nekih činjenica. Upravo navedeni Glivetić, koji nije pokazao "skoro ništa", ulazi nakon "time outa" u trenutku kada gubimo 10:6 od Portugala i gle čuda, za čas je 10:10 i poluvrijeme dobijamo s jedan razlike. Više se čudim neprepoznavanju momentuma igrača od strane stručnog stožera, koji ne koristi raspoložene igrače i šablonski vraćaju "prvu" postavu u drugom poluvremenu. I opet u krizi rezultata Glivetić zabija za 21:20 u individualnoj akciji, nakon čega ponovo seli na klupu. Zadnjih 5 minuta za zaborav, 3 individualne greške i promašen sedmerac, pa Portugal slavi ni kriv ni dužan. Bolan poraz, ponajviše za one koji se "krvarili" na parketu. Siguran sam da je to samo još jedna lekcija koju svaki sportaš mora proći, kako bi postao jači i bolji.
Jadan je onaj koji svoju sreću gradi na tuđoj nesreći. I glupim pričama o utjecajnim očevima i novcu. Teške nebuloze. Zar je greška u reprezentaciju pozvati MVP zavšnice Prvenstva Hrvatske? Upravo bi bila greška ne pozvati ga, jer je isti ukazano povjerenje u potpunosti opravdao za razliku od nekih koji se prerano postali "zvijezde".
Nezadovoljnih će uvijek biti, dok je ljudi i rukometa. I naravno vlastito nezadovoljstvo treba verbalizirati, no blatiti pritom druge nije nešto što će pomoći, jer to su u konačnici sve naša djeca.
Stoga molim sve kojima je stalo do sporta i ove naše predivne zemlje, glave skupa, veselo pred male ekrane ili u dvoranu i podržite naše dečke danas protiv Njemačke. Nemojte zaboraviti kako je Njemačka više od 20 puta veća od Lijepe naše i kako je Davidu uvijek potrebno 120% da pobijedi Golijata. I zaborvite sitne interese, srdžbu i nezadovoljstvo. To vam samo pravi bore i diže kolesterol, što nikako nije zdravo.
Idemoooo Hrvatska
