Vardar danas pobjedio 8 razlike....30-22 i tako izborio i sebi i Metalurgu 1/8 finala.Ostaje jos vidjeti na kojem ce mjestu zavrsiti sve je u igri od 2-4 mjesta.
Ako je Metalurg mogao posteno namuciti parizane u Parizu i cak voditi nekih 10 minuta prije kraja zasto ne bi mogao Vardar tamo pobjediti ili izvuci nerjeseno ?

Karacic danas je poceo katastrofalno,opsovao sam mu sve zivo i mrtvo jer u prvom djelu utakmice je zajebao sve sto je mogao.U kontri prijestup, 3 puta probijanje i po 1 izgubljenu loptu i gol.
Ali otvorio ih je kao pastetu u drugome djelu....zabio 6 komada, asistirao,iznudjivao 2 minute.....bio je odlican.

PONOS OGULINA

Maleni ljudi pišu najljepše priče. Priča o „klincu“ iz Ogulina nije priča o malenom dječaku po visini već o skromnom dečku, koji je malen u svoj svojoj veličini, a izrasta u sportsku ikonu naših krajeva .Nadimak mu je „Klica“ i tako ga poznaju svi njegovi prijatelji, kojih danas ima podosta, i koji svaki njegov uspjeh slave kao svoj osobni rezultat i poistovjećuju se s njim dokazujući sebi i drugima kako obični klinci iz malenih sredina mogu ostvariti svoj san.

Ostvarenje sna ogulinskog  rukometaša Metalurga iz Makedonije Luke Cindrića vodi nas unatrag deset godina u vrijeme prvih doticaja s loptom našeg Luke. Današnji trener Luke Cindrića, Lino Červar s reprezentacijom Hrvatske 2003.godine ispisao je najsjajniju stranicu sportske rukometne povijesti Hrvatske, dokazavši da se od dna može doći do vrha samo predanim radom, te ako se nešto radi sa srcem i ljubavlju rezultat je vidljiv vrlo brzo. Lino Červar vjerojatno nije ni razmišljao da će kroz 12 godina u momčadi kluba strane države imati ogulinskog klinca koji je, te 2003.godine, pred TV ekranom navijao za Linu i paklene rukometaše. Luka Cindrić tih godina krenuo je u svijet sporta, ali ne samo rukometa. Paralelno je trenirao i nogomet i rukomet, a u oba sporta nije mu bilo premca. Valjalo se odlučiti i uz tešku muku i razgovor s roditeljima presudio je rukomet. I dobro da jest jer danas smo više no uvjereni da mu je to bio najbolji dječji potez koji mu je odredio budućnost. Od samih početaka igranja  u ogulinskom rukometnom  klubu izrastao je u vođu, onoga kojem su se svi divili i koji je znao kad treba zabiti pobjedonosni gol, a kada razigrati rukometne prijatelje. Skromnost od malena pokazivao je kroz činjenicu da nije htio biti prvi i najbolji strijelac kluba, te je u svim zapisnicima ostalo zapisano da je golove ravnomjerno raspoređivao na sve svoje prijatelje iz kluba. Svojim osmjehom i rukom podrške u porazu i pobjedi, od najranijih dana bavljenja rukometom, svima se nametnuo kao sportski uzor. Trening u Ogulinu propuštao je jedino poradi velikih bolova i ozljeda, koje su mu načinili protivnici nastojeći ga svim silama spriječiti u nastojanjima da ekipu malenog Ogulina odvede do velikih pobjeda. Pobjednička uzrečica „Pali pilu, kurblaj, kurblaj“ njegovu ogulinsku rukometnu generaciju učinila je vladarom natjecateljskih liga Primorsko goranskog rukometnog saveza. U mlađe kadetskim danima redovito je velikim ekipama znao pomrsiti račune, a u seniorskoj 3.Hrvatskoj rukometnoj ligi zapad sa svega 15.godina bio je uvjerljivo najbolji strijelac lige. Sve te godine igrao je za svoj Ogulin s posebnim žarom i srcem dokazujući, poput Line Červara 2003.godine, da „maleni“ ljudi mogu uspjeti samo ako hoće, žele i mogu. Sportski put Luke Cindrića išao je pravilnim  razvojnim putem, stepenicu po stepenicu. Sljedeća etapa sportskog razvoja bio je Senj gdje je Luka ponovno osvojio simpatije stanovnika pod Nehajem. Opet najbolji strijelac lige i nova stepenica razvoja, odlazak u Karlovac. U Karlovcu u 1.Hrvatskoj rukometnoj ligi našeg Luku su zvali „Tornado s Kleka“,  jer je doslovce u svakoj utakmici prohujao terenom, vodeći Karlovčane do pobjeda i naslova najboljeg strijelca 1.Hrvatske rukometne lige. Od ogulinskih vremena do prvoligaških dana u Hrvatskoj bio je najbolji, bez ijednog priznanja i nagrade jer ga one nisu zanimale. Zanimalo ga je jedino dati svoj maksimum i izaći s terena kao pobjednik koji će koračajući stepenicama uspjeha svojim primjerom dokazivati svima da su snovi ostvarivi. Danas je prvotimac velikog Metalurga iz Skopja koji je u svojoj prvoj utakmici Lige prvaka ubacio, kao iz šale, 5.golova velikom PSG-u iz Francuske za kojeg igraju Vori, Kopljar, Gojun, Hanssen, Abaloo. Luka Cindrić po završetku utakmice javljao se svim svojim ogulincima, ne zaboravljajući odakle dolazi i tko mu je najjača potpora, a posebno prati sve uspjehe ogulinskog rukometa danas. Nakon ovako trnovitog i teškog sportskog puta znamo da je danas njegov nadimak „Klica“ potpuno opravdan, jer Luka Cindrić svakako jest klica sreće ogulinskog sporta koja je posijana kao temelj i putokaz  nekim novim ogulinskim rukometnim klincima koji lagano koračaju njegovim putem. Klica svojih roditelja, Anđelke i Dražena, koji su podnijeli nemjerljivu žrtvu da bi njihov Luka danas s 20.godina bio sportska ikona Ogulina iz naselja Kirasići. Jer ima nešto posebno u tom naselju, nema kuće koja nije dala sportaša snažnih borbenih gena koji izgara na terenu prkoseći svim nedaćama, te ih s razlogom možemo nazvati najsportskije naselje Ogulina. Tko zna gdje bi Luka Cindrić danas bio da je izabrao nogomet, no jedno znamo gdje može završiti ukoliko odgovorni ljudi rukometa „pogledaju“ Luku iskrenim i realnim očima. Ali „Klicu“ ne brine puno što o njemu misle drugi, jer ogledalce u njegovom stanu svake večeri u Skopju mu poručuje :“Samo hrabro dalje majstore jer najbolji ljudi koračaju najtežim putem i zbog toga se imaju pravo nazivati najboljima!“ Ogulin je uz tebe!!!!

 Autor: Dubravko Dragičević   

Svaka čast autoru teksta na ovako iskrenim i nadasve pohvalnim riječima za  Luku (bivšem igraču Senja)

                                               LUKA  MAJSTORE  !!!!!      

        Pozdrav iz Senja

Bas sam citao komentare na ovom linku : http://www.rkmetalurg.mk/luka-cindrikj-potpisha-za-metalurg-foto/ 

Većina nije bila zadovoljna sta je u klub dosao jos jedan Hrvat i svi su ga uspoređivali sa Topićem i koliko vidim bilo je svima krivo sta ne igra mladi makedonski igrac Martin. Drago mi je sto vas je Luka iznenadio i sta ste promjenili misljenje jer zasto nesto komentirari prije nego sta ste pogledali kako uopce decko igra.Puno sreće Metalurgu u Seha ligi i Ligi prvaka i nadam se da ce Vam Luka donijeti jos puno sreće i uspjeha :) 

Nikome nije jasno zasto Zagreb nije doveo Luku no uz postojeće  rukometno vodstvo u Hrvatskoj, to nije ništa čudno.

Očito je da traže igrače koji su preko 195 cm visine i tatini sinovi koju ulaze preko veze. Takva slična situacija je i u reprezentaciji u kojoj Igra Josip Valčić samo zato što je zet od predsjednika saveza iako ima puno mlađih i boljih dečki koji bi ga zamjenili,a jedan Balić nije dobio poziv u reprezentaniciju...i to sve govori.

Joso je ispod 195 cm.... 

Joso može sve,ako treba narast će još par cm,jer onakav talenat se rađa jednom u 100 godina.