ja san procitala knjigu,tata mi je ju kupio za svetog nikolu ) cak sam se i nasla na jednoj slici. knjiga je fakat mrak, meni najdraza od svih do sada.
i hebeno mi je ono kad kaze ...it''s not hard to teach the rihgt, it''s hard to know what the right thing is...

e, ja sam je isto dobio za svetog nikolu!!! knjiga je fakat dobra, a i ima lijepih slika i dobro je ukrašena. stvarno čovjek zna pametno pisati i govoriti. svaka mu dala!!! (vode iz bokala)

Inače i ja sam ju dobio kao božićni poklon, ali je nažalost još uvijek u onom zaštitnom najlonu... Nadam se da ću ju sljedeći tjedan uspjeti pročitati i sam.

Pročitaj ju i nećeš požalit!
A to šta gospidin Kostelić kaže je njegova stvar.
Neznam di sam danas pročitala izjavu Červara na komentar Kostelića vezan za knjigu od Učke do Olimpa pa Červar kaže da Kostelić nije trener nego dreser, nešto u tom stilu, sad će se još i oni prepucavat

Lino Cervar je jedan od najgotivnijih tipova sa hrvatske sportske scene. Veoma pametan covek, sjajan strucnjak i odlican govornik. Citao sam neke njegove intervjue i izjave stavrno svaka cast


ps: Kako je prosao onaj incidnet sa Krcmarom, kad ga je ova nemacka svinja gurnula, znam da su se Sportnet i hrvatski navijaci zalili nadleznim, a sta je posle bilo....

ne znam odkud se kostelic osjeca pozvanim da tako govori za cervara....valjda ima nekih svojih problema

losmi, cervar je rekao da je on na to zaboravio i da nije pridavao tome veliku vaznost, zahvalio je navijacima na podrsci...HRS ga je podrzao i nisu trazili nikakve sankcije za svabu

Kao sto je i sam jednom izjavio on kao trener jednom Balicu, Dzombi, Metlicicu ili Lackovicu nema kaj pricati o nekim forama. Neznam kolko je taktika bitna, odnosno kako dobro se ona da sa teorije prevesti na igraliste. Medutim, absolutno se slazem sa vama da je Lino Cervar kao "motivator" jedan od nasih jacih trenera. Ne sjecam se kad je nekom nasem treneru uspjelo tako dobro sloziti jedan tako homogenan tim. Mozda zato sto su igraci tek nakon nastupa sa njim postali poznatiji kao zvijezde. Kapu dolje!

Evo i ja napokon pročitao cijelu knjigu. Moram reći da sam prilično razočaran. U knjizi naime ima samo 3 detalja - TRI - od kakvih sam mislio da će se knjiga uglavnom sastojati. Ta tri detalja su (1) svlačionica posilje poraza od Argentine u Portugalu, (2) ostajanje na terenu prije produžetaka u polufinalu protiv Španjolaca, i (3) ugovori koji su igrači morali potpisati sa njime i sa samima sobom prije olimpijade i prije finala olimpijade. Najveće razočaranje, barem meni, je što je EP u Sloveniji opisano u dvije rečenice, i to kao skroz nebitna epizoda, "prolazna stanica" su mislim riječi koje su upotrebljene.

Ostatak knjige se može podijeliti u tri cjeline.
1 - Patetika. Čista, uporno ponavljana, dosadna, pretjerana, čak bih rekao i demagoška patetika. "Ja sam mali čovjek iz malog mjesta, na to sam ponosan, za malog čovjeka se borim, mala država, Davidi i Golijati, podrška od malih ljudi..." Sve nešto malo pa malo. Dobro sve to reći jednom-dvaput ali peti, deveti, četrnaesti put.... trla baba lan, brate, doooosadno.
2 - "Japajapanje". Eto moram koristiti Kostelićevu konstrukciju, ali fakat je u pravu. "Rekao sam ja, uvijek sam znao, točno sam predvidio, sad svi vide da sam u pravu, uvijek sam bio najpametniji samo nitko nije htio slušat, ja pa ja pa ja..." E, sjećate se Lumena, onog štrumpfa šta je isto sve znao i solio svima pamet, a onda završio nogiran naglavačke onako sa nakrivljenim cvikerima? E barem deset puta tokom čitanja knjige sam očekivao da ću vidjeti fotografiju Červara u toj poziciji kad okrenem stranicu... Mislim, to jest zapravo istina, ali prvo, to je trebao napisati netko drugi a ne sam Červar, a drugo i to je izraubano tokom knjige nebrojeno puta, stvarno preko granice dobrog ukusa.
3 - Teorija menadžmenta. Ostatak knjige je sažetak svake prosječne knjige na temu managementa. O tome kako je selektirao igrače; kako su oni kompletne osobe a ne roboti kojima je rukomet jedina stvar u životu; kako su oni svi zapravo slični i dijele istu "corporate culture", a opet različiti po tome što ih motivira a što "ubija"; kako je uspio napraviti da se njihovi pojedinačni interesi poklope sa interesima reprezentacije. Sve što jedan menadžer mora biti u stanju postići u korporaciji da bi zadržao svoj posao.

E sad, mislim da je upravo to treće ključ njegove briljantnosti. Naime, iz iskustva znam da teorija managementa baš nije jako poznata prosječnom čovjeku kod nas, jer je se jednostavno nema gdje i od koga naučiti, bilo akademski kroz knjige, bilo empirički. A pogotovo je očito da je to sve jako strano našim ekspertima u sportu. Tako da vjerujem da je on to sve zapravo sam dokučio i zaključio krenuvši od nule, što je, barem meni, zadivljujuće. A drugo, i još važnije, je ne samo da je on to skužio, nego je to uspio provesti u djelo sa živim ljudima. Mislim, tu svu teoriju sam eto u školi naučio i ja, ali baš da bi u praksi znao kako to realizirat, pretočiti u konkretne poteze u određenim situacijama (recimo kao ono s onim ugovorima)... baš nešto sumnjam.

No što se tiče pisanja knjiga... bože sačuvaj. Ja vjerujem da on ima puno toga za reći i da ima interesantne poglede na svijet, ali treba to dati nekom tko je dobar pisac da to sve uobliči i organizira u nešto čitljivo.