Ma čuj, ja sam odrastao igrajući rukomet po današnjim pravilima (ok, s nekim sitnim izmjenama, kao brzi centar, golman izvodi prestupe iz svog prostora, manje g-luuupih isključenja, itd.). A onda sam prošlo ljeto probao igrati rukomet na pijesku, sa puno tih "atraktivnih" pravila, i dobio dojam da je to u biti cirkus -- golmanov gol vrijedi dva, izmjene uz cijelu dužinu terena, svaki napad je igrač više jer i golman napada, šut ide nakon naaaajviše 20 sekundi, zabit gol bez piruete ili cepelina je ko upropašteni napad, svaki faul isključenje... Mislim, super jedan kondicijski trening sa elementima lopte, ali opet, meni iz "stare škole" je to ipak neka skroz druga igra, što bi i dvoranski rukomet postao s tim dodatnim penalima, šutevima za dva, itd.
Bez uvrede, ali puno prijedloga gore mi liči na one američke fore za povećanje atrakcije nogometa -- veći golovi, penali s 35m ko u hokeju, nema ofsajda, uvest isključenja na 5 i 10 minuta, stavit malo brdašce po sredini terena, i ne znam kakve sve ideje nisam čuo...
Što se tiče usporedbe s tricom u košarci, ipak ne stoji baš -- tu dobiješ 50% više poena nego za polaganje, a ovdje bi dobio duplo. (A osim toga i tu tricu bi trebalo pomaknut dalje od koša bar za metar, ako ne metar i pol, jer neke utakmice danas nekih vrlo uspješnih ekipa su, barem meni, jednostavno negledljive od silnog našutavanja izvana, da ne govorim da je upravo smiješno da na olimpijadi polufinalist ima bolji % šuta uz veći broj pokušaja(!!), za 3 nego za 2... ali dobro, druga tema). A duplo je jako puno -- akcije za bilo što što nije 2 bi izumrle: pogledaj samo zadnje finale EP na pijesku, mislim da su igrali Rusi i Španjolci -- rezultat za 2x 10 minuta oko 40-40, a sa svake strane samo jedan gol za jedan, sve drugo za dva. Ne bi više nikad vidio šut s krila, cepelin, Kalebovu kontru Grcima
, pivoti bi izumrli, od jednog Balića ne bi bilo nikakve osobite koristi... ostali bi samo drvosječe od preko 2m da sipaju izvana, i majstori tipa Đukanović da ih u tom spriječe.
A ono da nije neka nagrada za gol iz faula napadu -- pa i nije da nije. Jer kad pukneš iz faula, ako i ne pogodiš opet dobiješ loptu natrag (teoretski), a kad promašiš zicer em ne dobiješ loptu, em te iskontriraju... Dakle isti "upside" a puno manji "downside", plus što ubiješ i obrambenog igrača i golmana u mozak.
Po mom skromnom mišljenju, ako išta fali rukometu, onda je to da je previše "linearan", tj. da se puno igra okolo i u širinu, a jako malo u dubinu. Ispred sebe imaš 4-5 metara i eventualno pivota kao opciju, o "aerodromu" iza sebe ne moraš ni misliti, a većina opcija je u pravcu lijevo-desno od tebe; vrlo slično je i u obrani, braniš "front" od skoro 30m (od krila do krila polukružno), a dubine najviše 5-6m. Dok recimo u košarci ili nogometu to nije tako. A kao što sam kažeš, ova pravila bi dovela do toga da se rukomet igra još "pliće" i još više u širinu i paralelno s golom, što bi, po meni barem, bilo upravo kontraproduktivno za atrakciju same igre.
Što se tiče same popularizacije rukometa u ostatku svijeta, problem je u biti to što je to vrlo, vrlo komplicirana igra. Basket možeš igrat jedan na jedan, možeš kotač od bicikla zavezat za banderu i sam bacat loptu; nogomet isto tako, na male golove može haklat 4 čovjeka, možeš ga igrat bilo gdje na ulici, ne moraš imati ni jednu crtu na tlu, baciš dvije školske torbe za stative... A kako ćeš rukomet?? Koliko ljudi ti treba za hakl? Gdje šesterac, otkud onolikački golovi? Otkud treneri da to malo urede, jel ako pustiš djecu da igraju onako kako su vidjeli na TV, bacat loptu okolo i svađat se ko je sad na redu da šutne će im vrlo brzo dojaditi... E, to je problem, a ne sama pravila.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.