Rekao bih da postoji više vrsta trenera tj. klasa koji kod nas cirkuliraju...
Prva klasa vrhunskih trenera, imali smo zadnjih godina u timskim sportovima samo par takvih.U vaterpolu Rudića i Perasovića u košarci koji je imao problem sa ozlijedama i tu se nakupilo puno toga, no definitivno klasa. Oni dobivaju i kada imamo slabije momčadi, rade od od manjih ekipa natjecateljske i doslovno iznenađenja. Ovdje bi prema prvom dojmu stavio i Šoštarića sa ženskim rukmetom. Rijetki u našem sportu, većinom na margini jer nisu podobni.
Druga klasa onih koji uz naše talentirane igrače ipak naprave neki rezultat, imaju hrpu mana i u ključnim trenutcima kada nasuprot njih stoji klasni trener pokažu svoje neznanje, no pobjediti će slabije ekipe od sebe, pobjediti će nekad i jače te imaju nekog znanja. S druge strane, rade česte kikseve i ponavljaju greške. Rade dobre pripreme tekmi, no sporo reagiraju na trenutne promijene na terenu.
Ta klasa trenera su recimo Aco, Repeša, Čačić, Babić
Zadnja klasa trenera koji su tamo više manje preko veze, ili su potpuno ishlapili. Često krive suce, pokazuju zaostajanje za modernim sportom, taktika im je na ajmo sve na srce, a poraz je nedostatak volje i borbe. Taktičko znanje je malo i većinom rade na talent naših pojedinaca.
Tu spadaju Štimac, Lino, Joke Vranković, Anzulović, Vori itd.
Rekao bih da Horvat pripada drugoj kategoriji, no barem na prvu mi ne izgleda kao neki egoist koji neće prihvatiti sugestiju i nastojati stvari ispraviti, čak i mijenjati stil igre ako bude potrebno. On je još mlad i danas na davanju izjave je već neke stvari brzo primjetio i priznao. Sutra će pokazati i koliko je spreman raditi na sebi.