raikkonen5 je napisao/la:
Sve izrečeno je 100% istina jer sam i ja sve to prošao prije par godina
Samo bih nadodao kolegama gore dali su oni ubacili u izračun koliko suce pogotovo 2. i 3. lige koštaju godišnje minimalno 2 seminara ( prijevoz,kotizacija,noćenja itd ) ,pa festival rukometa,pa jedna pristojba lige koje sudiš UHRS-u, pa još jedna pristojba matičnom zboru sudaca ,plus toga kao početnik treba ti i neka oprema koja isto nešto košta ???
Kada povučeš crtu na kraju sezone dođeš do toga si praktički volonter ,osim ako ne napreduješ kao mnogi tatini sinovi pa nakon 3-4 sezone doguraš do 1 lige.
Malo off topic tema,ali samo iznosim svoja iskustva onima koji misle da je tako lijepo biti sudac,pogotovo na nižim ligama
Vidi cijeli citat
E pa to je upravo problem UHRS koja je zasebna udruga i pruža usluge HRS-u. Dakle, nisu klubovi krivi što od 6500 takse za utakmicu, sudac X i Y vide 10%... Nisu klubovi krivi što vam VAŠA udruga UHRS naplaćuje pristojbe za svaki drek, što morate sami plaćati seminare umjesto da su vam plaćeni od strane udruge kojoj plaćate članarinu i kojoj klubovi plaćaju takse...
U tome leži problem. Nisam ja iz kluba kriv što suce jebe netko iz vlastite organizacije ili općenito ta vlastita organizacija. Nadalje, smatram da je najveća glupost što su se makle novčane kazne za trenere i klupu općenito. Praktično, to je "dozvola za ubojstvo", i smatram da je vrlo loše za mlade suce, da se treneri i staff mogu izdrkavat nad njima, a da ne snose nikakve posljedice. Točno 10 godina sam na klupi prvoligaša i imam jedan žuti karton u 200+ utakmica i mislim da imam dosta senzibiliteta za suce, među kojima su mi i frendovi.
Međutim, također, suci danas rijetko dolaze suditi turnire i prijateljske utakmice besplatno. Teško dolaze uopće sudit prijateljske, a kamoli đabe. Ok, plati im se, ali i onda je odaziv malen.
Da ne bi ovo bila samo kritika, valja i reći nešta konstruktivno, pa tako smatram da bi županijski UHRS u svakom kraju hrvatske trebao biti aktivniji prema klubovima i suradnji sa njima. Trebalo bi prije svake polusezone posjetiti svaki klub i na treningu u 30 minuta upoznati trenere i igrače sa novitetima u suđenju, sa napucima i novim pravilima te nekim stvarima koje znaju biti problem. Isto tako, da upoznaju sve igrače i trenere sa sucima iz regije koji su im prije svega kolege iz rukometa i kojima bi trebali bit suradnici. Da se stvori neko povjerenje i da se probaju izbaciti neprijatne situacije i po trenere i po igrače, a posebno po suce.
Klubovi bi trebali isto tako snositi posljedice za ponašanje publike. Znam, rukomet je sport sa emocijom, ljude ponese, međutim ne možeš doć na gostovanje gdje ti tribine vise nad glavom, gdje te pljuju, gađaju i gdje ti "jebu majku srpsku, četničku" i ko zna šta sve ne. Isto to vrijedi i za suce koji znaju bit izloženi svemu i svačemu. Tu je velika odgovornost na nadzornicima koji bi trebali biti rigidniji, kako prema klubovima, tako i prema sucima.
Nerjetko sam bio svjedok loše odsuđene utakmice gdje su nakon toga suci sjedili sa delegatom i pričali kako je sve ok... vraćaju se sa njim u istom autu, i normalno da neće srat u tanjur iz kojeg jedu. Često ruka ruku mije, ja neću tebe, ti nemoj mene, a klub ko jebe. Izgubio bodove, ispao iz lige... ko ih jebe..
Zato sam apsolutno za kontrolu sudaca kroz neku javnu generalnu ocjenu. Pa kad oni naprave cirkus na utakmici a dobiju odlične ocjene, onda da se barem vidi prava namjera nadzornika.
