Dobra večer svima,

iako pametan šuti, ipak ću na tren prekršiti pravilo zbog govora mržnje i linča koji je usmjeren prema obitelji Levak.

Nikad nisam bila aktivna na forumu niti ga čitam, međutim, ovo je prvo i zadnje što ću napisati.

Ne prosuđujem druge ljude i nečije postupke  u životu, ali kad bih to zaista željela raditi, prvo bi se dobrooooo informirala. Jer, suditi knjigu po koricama ili donositi odluke bez znanja, zaista nema smisla.

Jeste li vi vidjeli da je nastala masovna makljaža? Kako vam je onda zapao za oko samo jedan čovjek? Zanimljivo.

Dalje, ako vam je zapao za oko baš taj jedan čovjek zvan stari Levak, tata, Dražen, obitelj Levak, pička, izrod…jeste li se pitali što se zaista dogodilo ili možda pogledali utakmicu?

Naime, sporan i jadan igrač iz Spačve, u prvom poluvremenu nokautom ulazi u Brunu Levaka i probija mu rebro toliko jako da taj Bruno Levak urliče od bolova i na utakmici i poslije utakmice i u noći. On dobiva crveni karton, ali cijelu utakmicu ti isti igrači Spačve razvaljuju Brunu Levaka. No, to je manje bitno, zar ne? A i dio je rukometa. Na to se Bruno Levak ne zali nego zna da je dio njegova posla cak i kad je malo manje sportski.

U trenutku kada se događa fajt, taj isti igrač koji je dobio crveni karton i NE SMIJE BITI NA TERENU ulazi u teren i Brunu Levaka odguruje svom snagom gdje taj isti Bruno Levak pada i leti glavom u metalnu ogradu.

Dižu se cijele tribine pa i “stari” Levak koji ga pokušava dohvatiti, ali s obzirom na to da sam ga JA držala i sve vidjela, ne dohvaća ga.

Zar bi vi kao roditelji pljeskali igračima kad gledaš kako ti dijete leti glavom u metal? Zar zaista mislite da bi mirno sjedili? Jer centimetar glave do metalne ograde moze imati prilicno kobne posljedice, zar ne?

Taj isti ludi tata Levak dečka nije udario jer da je, dečko bi imao neke posljedice, a hvala Bogu, nema ih.

Dakle, ovaj scenarij je jedina prava istina. Vaš scenarij je: iz cista mira je napao jadnog igraca. Ni krivog ni duznog.

Jos jednom vas pitam: jeste li znali sto se tocno dogodilo i kad vec niste, zasto pricate neistine?

Mogu razumjeti i iscitati na ovom forumu da se iza ove neistinite price kriju puno dublje frustracije prema obitelji Levak iz samo vama poznatih razloga koji su duboko u vasim dusama.

Znam cak i da ovo objasnjenje za vas nije vazno jer obitelj Levak: mama, seka, tata…je vas trn u oku. I bilo je dovoljno ovo da izgovorite takve ruzne rijeci koje zaista truju vase duse.

No, to me zaista ne zanima. Ja se ne krijem pod laznim imenima i ne osudujem. Iza svakog svog postupka pa tako i ovog, crvsto stojim. I iza svake svoje rijeci.

Pa jos jednom…agresija nije rijesenje niti ce ikad biti, ali tata Levak nije udario igraca Spacve. Jedini dobro izudaran je moj brat. Ali, ne zali se, jer to je rukomet. Sam ga je birao i sam za njega krvavo radi. To vas ne mora zanimati.

A kad ponovno pogledate snimku, shvatit cete da decko nije primio udarac o kakvom svi pricate. Ali, naci cete opet nacin da udarite na obitelj Levak. To je vazno.

Zar ne?

Ja se govorom mrznje i ruznim rijecima upucenima prema mojoj obitelji koja je velicanstvena, necu baviti.

Niti cu vas osudivati. Cak ni ne zamjeram. Samo sam tuzna kad ovo citam jer jedino duboko nesretni i nevoljeni ljudi mogu ovakve stvari pisati. Ali, zaista, od srca svima vama zelim srecu u zivotu.

Zamisli, svemu tome, i poniznosti i ljubavi prema ljudima, naucio me bas taj oduran tata Levak.

Naucio me i da se treba boriti za svoje i iza toga cvrsto stajati. Pa evo me, pred svima vama pod skrivenim imenima…glavom i bradom, Nika Levak.

A sad, ja idem dalje putem svog zivota jer me jedino on i zanima. Ako mogu sugerirati, manje foruma, vise ambicija i provodenja vremena s obitelji. A ako ste vec tu, pricajte o rukometu i njegovim ljepotama.

Ja hocu. Uz svog tatu, mamu i brata. Da jos dugo mozemo biti obitelj Levak koja se neizmjerno voli cak i onda kad drugi to ne mogu razumjeti.

A kako bi rekao gospodin Marko, ne skrivajuci se iza svog prezimena Thomson: sude mi, zato sto svoje volim, volim najvise…sto sam branio, moje najdraze.

Laku noc.

Nika Levak Bedic