Objavljeno na dan 07. 11. 2011.

Ne tako davno, samo prije nekih dva mjeseca, kad je Bjelovar u
prvom kolu Premijer lige ugostio i pobijedio bivšeg drugoligaša iz
jednog od Kaštela, mnogi su sanjali kako su Kesizupci uz pomoć Grada
ipak trebali uložiti veći napor kako bi zaigrali u regionalnoj ligi s
Zagrebom CO, Metalurgom, Vardarom, Nexeom. Tada, nakon te uvjerljive
pobjede mnogi su ušutjeli i nisu htjeli prtljati i kombinirati s
izjavama klupskog rukovodstva koje je najavljivalo čak i prvo mjesto,
sigurnu poziciju u doigravanju za prvaka, ali i koji su slavlje nad
bivšim drugoligašima iskoristili kao hvalospjeve o ispravnosti svojih
riječi. Tada se uspjehom smatralo što je u Bjelovar došao Kontrec, što
su se Šarić i Herman odlučili za naš klub, što su Đuričin i kapetan
Karabatić ipak produžili vjernost s gradom rukometa, što se gorostasi
Đurković u zadnji tren odlučio za Kesizupce. Nešto prije tih
slavljeničkih dana ponosilo se i s Grgićevom suspenziom i što je
neobuzdani Grga napokon dobio po šeširu i kako dekintiran i s probušenim
tenisicama tumara po gradu i šuti kao mali braco prije treninga s
drugom momčadi. Smatralo se kako Gavranović nije zaslužio bolji ugovor i
kako mu ne treba dati petsto kuna veću plaću, ali među uspješnice se
stavio i slučaj s bivšim kapetanom Jurjevićem. Njemu je ponuđen ugovor
koji je bio natopljen suzama smijeha onoga tko ga je pisao. Između
redaka koji spominju iznos smiješne plače, u odnosu na plače koju su
dobili od Boga poslani novopridošli igrači, nedostajao je članak koji
govori kako se na njega ne računa, ali da se ipak želi vidjeti njegova
reakcija kad pročita ugovor koji govori o njegovom podcjenjivanju. Tada
se nije željelo ni čuti o povratku Luke Tandare iz Zameta, o davanju
prilike Ivanu Tarasu, o angažiranju Ćire Pećine kao najboljem strijelcu
druge lige. Tada nitko ništa nije smio reći, pobijedilo se protiv
Kaštela, strani igrači bolji su od domaćih, argumenti su na strani
klupskog rukovodstva koje usprkos svemu još uvijek radi na tome da do
kraja Maletićevog mandata (još nekih šest mjeseci) RK Bjelovar ima mladu
domaću momčad koja neće ovisiti o vanjskim igračima (???). Tako je
barem obećao predsjednik Maletić na izbornoj Skupštini prije nekih više
od tri godine.
Danas, kad smo u startnih osam kola izgubili od Poreča, od Spačve koja
je, pazi sad, Legija stranaca i koja nema ni jednog svog igrača, kad
nismo uspjeli na svom parketu pobijediti riječki Zamet i kad smo
izgubili od Splita koji nam je ukrao dva naša igrača koja nisu bila
naša, kad trener Vidaković kuka kako nema dovoljan broj igrača za
rotaciju, bjelovarska Legija nalazi se na osmom mjestu, mjesto ispred
jednog od Kaštela. Dobro, neka mu bude i Vidaković sigurno nije za sve
kriv, ali neka se ipak odluči da li želi biti kriv za loše rezultate ili
za činjenicu da nema dovoljan broj igrača za rotaciju ili za to što
bjelovarski rukometaši igraju negdje drugdje. Ne znam, ali nekako ne
može biti da nije kriv baš ni za što. To nije uspjelo ni Ćiri Blaževiću,
a ni nepogrešivom Lini Červaru. Međutim, činjenica je da klupsku
guzicu, a i još nečiju, spašava baš vratar Grgić koji je još uvijek
dekintiran i u prnjavim tenisicama hoda po gradu. Zamislite da je Grga,
ne daj Bože, branio kao većina golmana u ovome što oni zovu Premijer
liga? Danas bi bjelovarska Legija imala minus dva boda od Karlovca i
minus dva boda od Siska, a možda bi Gopcu i Kavranu bili dužni još koji
bod. Protiv Splita Grga je sakupio sedam obrana, isto kao i gostujući
vratar Vukas, što je bilo dovoljno samo za poraz.
[uredio gubica - 10. studenog 2011. u 19:57]