Sramota i jad umjesto rukometnog spektakla – Zagreb CO pobijedio uz ogromne proteste s tribina
Prekrasna rukometna večer pretvorena je iz neshvatljivih razloga u žestoke proteste s tribina i gromoglasno uvredljivo skandiranje protiv sudaca utakmice, ali i momčadi Zagreb Croatia Osiguranja, koja je na samom početku pozdravljena pljeskom, posebno toplo dojučerašnji igrač Karlovca Stipe Mandalinić.
Zagrepčani su u Karlovac došli sa nevjerojatnih 127 uzastopnih pobjeda u domaćem prvenstvu, posljednji puta bod su izgubili 12. rujna 2007. godine na gostovanju u Poreču. No, u gradu na četiri rijeke njihova pobjeda popraćena je salvama zvižduka, ogorčenja i bijesa zbog nevjerojatno tendencioznog suđenja para Pavić-Torbarina. Kome treba ovakva sramota to je zaista nejasno, Zagrepčani će i ove godine biti prvaci, a Karlovac je kao jedan od rijetkih gradova u kojima se dvorana još uvijek može pristojno napuniti u domaćem prvenstvu zaslužio lijepu rukometnu večer pri gostovanju višestrukog, zapravo jedinog ikad, hrvatskog prvaka.
Bilo bi pretjerano reći da Zagreb nipošto ne bi pobijedio bez besmislene pomoći sudaca – i dalje je riječ o daleko najjačoj momčadi prvenstva, no i igrači Karlovca i publika na odlično ispunjenim tribinama zaslužili su priliku, koju su igrom izborili, ali je nisu dobili. Držali su se domaći sjajno i jako dugo, iako je sudačkih grešaka bilo i prije – kulminacija je uslijedila u drugom poluvremenu kada je, nikada to još nismo vidjeli, nakon što je Požega udaren u lice delegat pozvao suce i objasnio im što se dogodilo ili, budimo konkretniji, zatražio od njih da isključe igrača Zagreba. Karlovac je konstantno bio na jedan-dva pogotka zaostatka, no na 23:25 navlačenje na Zagreb pretvorilo se u tragikomični spektakl. Karlovac je najgledanija momčad lige, no publika je tradicionalno pristojna i reagira tek na najveću nepravdu, ali i tada tek zvižducima. Večeras su svi od mališana Rukometne škole Karlovac do najstarijih posjetitelja bili na nogama i ne baš lijepim, ali žalosno je da se to mora reći – zasluženim uvredama, nekoliko puta “počastila” suce.
Umjesto lijepe rukometne večeri i zadovoljstva publike nakon nje (čak i u slučaju poraza domaćih, jer borili su se vrlo hrabro i odigrali sjajnu utakmicu), više od 1.000 gledatelja dvoranu je napustilo ogorčeno, ljuto i nemoćno. A hrvatski rukomet i državna liga, ponovit ćemo još jednom, bez ikakvog zamislivog razloga, još jednu u nizu sramota, koje se u široj javnosti guraju pod tepih zahvaljujući uspjesima reprezentacije.
Žalosno je i da mi moramo pisati o ovome, umjesto o fenomenalnom Cindriću koji nije trebao zaigrati, a završio je susret s 9 pogodaka, odličnom Borozanu, nepogrešivom Huljini i razigranom Bačiću. O fenomenalnoj atmosferi predvođenoj Gademzima, ili, na kraju, o odličnoj partiji Horvata i Šprema.
Zagreb je ostvario 128. uzastopnu pobjedu, rezultatom 31:26. Neka im je na čast.