ALVARO NAČINOVIĆ TROFEJNI RIJEČKI RUKOMETAŠ O KRIZI U BIVŠOJ SREDINI

BEZ IDENTITETA Zamet više nije klub koji je prepoznatljiv

»Zamet« jednostavno nije prepoznatljiv ni po čemu. Nijedno veliko rukometno ime nije u klubu. To isto nešto govori. Zašto je to tako, stvarno ne znam – tvrdi Načinović Igor DUVNJAK

RIJEKA »Tribine zametske dvorane na rukometnim nadmetanjima nalikuju onoj »društvo malo, ali odabrano«. Alvaro Načinović, rodonačelnik riječkih osvajača rukometnih odličja na najvećim natjecanjima jedan je od onih koji su svjedočili najnovijoj blamaži s »Bjelovarom«. Trofejni riječki rukometaš itekako ima što kazati o igri i rezultatima Zamećana.     – Rezultati su katastrofalni. Gledao sam utakmicu s »Bjelovarom«, to je bio »šlag na tortu«. Do tada sam od drugih čuo kako sve izgleda, ipak ne vjerujem da je to bilo toliko loše kao ova posljednja igra – kaže Alvaro Načinović, direktor »Zameta« prije tri i pol godine. – Ispadanje iz Europe i nula bodova u prvenstvu očit je neuspjeh. Osim toga, smeta i boli dojam koji ostavljaju igrači na terenu, a nema niti njihove suradnje s trenerom. Igrači su totalno odsutni, nemotivirani, dezorijentirani... To ne sliči na organiziranu igru. Nije niti čudo da nisu osvojili niti jedan bod jer ne postoji nikakva volja, želja niti snaga ekipe da napravi nešto kvalitetno na terenu. Očito da je došlo vrijeme nek Nekima ne odgovarada sam blizu         Osim vas, uz parket su imena poput Valtera Matoševića, Darka Dunata, Borisa Dragičevića... Koliko ste spremni pomoći klubu kojem ste toliko toga dali?     – Ja sam uvijek spreman pomoći, ali ne znam što se od mene očekuje. Da bih mogao pomoći, mora me netko pitati za pomoć, a to se uopće ne događa. Imam osjećaj da svi kažu kako su vrata otvorena svim igračima, uključujući i mene, ali da u biti nije tako. Jednostavno nekom ne paše da se približim klubu, imam takav osjećaj. U protivnom bi me kontaktirali i pitali za nekakav savjet bilo kakve vrste. Sigurno da sam voljan pomoći, ali se mora točno znati što i kako. I Mirza Džomba je bio spominjan kao voditelj nekakve akademije, pa gdje je sada? Valter Matošević je došao iz Katara na utakmicu. Ja nisam ni blizu, Smajlagića su kontaktirali pa u međuvremenu nije dobio povratnu informaciju. Zar je to ozbiljno?     Imate li dojam da se neki pribojavaju da biste im svojim približavanjem klubu ugrozili pozicije?     – Mislim da da. ih bitnih promjena. Kakve će one biti, odlučit će uprava kluba.    Loše posloženoPogled na rad i vođenje »Zameta«, ne samo na struku?     – Mislim da sve skupa nije dobro posloženo. Nisam uključen u rad kluba pa ne bi bilo fer da nešto pretjerano govorim, ali očito neke stvari nisu posložene. Zašto je to tako, ne znam. U nekoliko navrata se spominjalo i moje ime, međutim ja stvarno u vezi s MRK »Zamet« nisam kontaktirao nikoga već duže vrijeme. Nešto ne štima. Mislim da se ne vidi dobro, realna igračka situacija i situacija rukovođenja.     Na što konkretno mislite?    – »Zamet« jednostavno nije prepoznatljiv ni po čemu. Nijedno veliko rukometno ime nije u klubu. To isto nešto govori. Zašto je to tako, stvarno ne znam. Ponekad se osjećam kao da sam s nekim u sukobu ili razilaženju. Možda se razilazimo u nekim mišljenjima, ali stvarno nisam ni s kim u lošim odnosima. Činjenica je da u klubu nema velikih imena iz riječke rukometne povijesti. To je dosta znakovito. A bilo bi tu mjesta za puno igrača koji su ostavili traga u riječkom rukometu.    Licitacija sa SmajlagićemNa utakmicama je velik broj imena koja znaju i mogu pomoći »Zametu«?     – Nekako mi izgleda da sadašnja garnitura postaje dosta zatvorena sredina. Kao da su se začahurili u sebe. Vjerujući u dobre namjere, kao da pokušavaju na taj način nešto napraviti, međutim mislim da se išlo krivim smjerom. U konačnici, to se vidjelo i na terenu s »Bjelovarom«. Sve je bilo vrlo kaotično i bezglavo.     Gdje je izlaz iz krize igre, rezultata i rukovođenja?     – Prvi izlaz je u pronalaženju kvalitetnog trenera. Kada se već razgovaralo s Irfanom Smajlagićem, onda se taj posao trebalo odraditi do kraja, barem u smislu korektnosti, a ne poigravati se s njegovim imenom i onda, u biti, licitirati. Klub licitacijom sa Smajlagićem podiže rejting. No, nakon toga jednostavno odustati i ne reći ništa, izgleda mi sasvim neozbiljno.

Evo sto izjavljuje Alvaro, a vjerujem da tako nesto misle i ostali od cetvorke.
Istina, nisu aktivni, osim Dunata, ali je pitanje i koliko su pozeljni u klubu u kojem su na vlasti oni koji s rukometom bas i nemaju previse veze i od kojih se rijetko koga i moze vidjeti na tribinama. Vjerujem da im nije lako gledati u sto im se klub pretvorio i slusati sve ono sto se ovih dana cuje po Zametu i gradu, pa me bas zanima hoce li ih se kontaktirati u bilo kom svojstvu ili ce uprava kojoj je ovoliko trebalo da makne Kurbu, ostati i dalje uvjerena da dobro radi i da im pomoc znalaca ne treba.

bolno prizemljenje Vidovca... i svih koji imaju previsoke ambicije