Klupski dug je omča oko vrata sadašnje uprave iako u klupskim papirima ima svega i svačega, pa i nepodmirenih obveza starijih od nekih igrača. Načelno postoje dva načina na koje se (pre)zadužene udruge sportaša rješavaju dugova. Prvi se način oslanja na standardni poslovni obrazac, sve počinje i završava dogovorom s vjerovnicima među kojima su i igrači.

U ovom trenutku ukupni Zametov dug nije toliki da se dugoročno ne bi mogao vratiti kada bi se dio kreditnih zaduženja pretvorio u sponzorstva, kada bi neka javna poduzeća svoja potraživanja preoblikovala u društveno-političkom kolopletu, kada bi rigidni vjerovnici pristali na dugoročnu otplatu duga u ratama, itd. Uz malo dobre volje vjerovnika, dug bi se mogao svesti na milijun, milijun i pol kuna što je iznos koji dugoročno ne bi smio ugroziti opstojnost kluba

Najvažnije je da istodobno klupski pogon funkcionira u optimalnim natjecateljskim uvjetima. U konkretnom slučaju Zamet može bitno smanjiti troškove momčadi, promijeniti sportsku politiku, zatomiti ambicije i ostati premijerligaš. Veći rang natjecanja podrazumijeva veće troškove, ali i veći priliv sredstava.

Drugi način na koje se udruge sportaša rješavaju dugova je stečaj! Radikalna mjera znači gašenje jedne i osnivanje druge udruge građana, što je relativno jednostavna procedura. Problem je što u slučaju stečaja prema pravilima Hrvatskog rukometnog saveza (HRS) nova udruga sportaša počinje natjecanje od najniže lige. Iako je Hrvatski nogometni savez (HNS) malo smekšao stav prema stečajevima, u nogometnoj i rukometnoj organizaciji vrijede ista pravila.

Na zadnjem sastanku Upravni odbor HRS-a nije prihvatio mogućnost da Varteks i Čakovec zamjene mjesta u ligama i time prelome dugove, kao što nije pristao ozakoniti otpis dugova bez posljedica po zadužene klubove. Budući da odbojkaški (HOS) i košarkaški (HKS) savezi stečaj klubova drugačije tumače u natjecateljskim pravilnicima, HRS je zatražio i dobio mišljenje Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).

Mišljenje HOO-a je nedvosmisleno: ni jedna udruga građana (čitaj: klub) ne može otići u stečaj bez natjecateljskih konzekvenci. To znači da vjerovnici ne mogu naplatiti potraživanja samo od klubova koji više ne postoje, a svaki novi klub mora početi natjecanje od najniže lige.

U nekim drugim sportovima postoji dosta primjera da su klubovi formalno pokrenuli stečaj, otpisali dugove kao da ne postoje, promijenili ime i nastavili natjecanje u istom natjecateljskom razredu. Takvih primjera ima i u nogometu!