Dan uoči blagdana bilo je potrebno sazvati okupljanje novinara u dvorani na Zametu. Sam po sebi, očiti je to znak da u klubu ponovno nešto ne ide kako bi trebalo. I zaista, ne ide. Četverac u sastavu Alvaro Načinović, Marin Mišković, Valter Matošević i Milan Uzelac zavapio je:

- Ovako dalje više ne ide, novca nema!

Ne treba biti pomniji pratitelj riječkih rukometnih zbivanja da bi se vratilo u ne tako daleku prošlost. Ovog ljega redove Zameta napustila je gotovo cijela prošlosezonska momčad, ostali su klubu vjerni oni koji su naprosto bili primorani ostati. Od priča o dovođenju Balića i Metličića, SEHA-lige do situacije da će se klub možda i ugasiti prošlo je sedam mjeseci. Teško je u ovakvim, gotovo nikakvim uvjetima raditi, riječi su trenera Marina Miškovića.

- Degutantno mi je više uopće pričati u kakvim se klub problemima nalazi. Teško nam je, ljudi nam pomažu svojim prijateljstvima, naprosto u jednom trenutku nismo imali ništa. No, ono što zapravo još više boli je savršen rezultat na polusezoni, u najtežim trenucima klupske povijesti.

Mišković je u pravu, pošto je Zametu četvrto mjesto najbolji plasman na polusezoni od 2003. godine.

- Dečki su se odrekli svega i svojim radom pokazali da ovaj grad i regija imaju jednu svijetlu rukometnu budućnost, no što će biti dalje - ne zna se.

Konkretniji je u ocjeni generalnog stanja kluba bio Alvaro Načinović, sportski direktor koji je kazao kako se u Zametu događaju prijelomni trenuci. Pitanje je što će biti dalje, jer nitko još ne zna ništa.

- Prema njihovim riječima, predsjednik Kolić i direktor Čupić trebali bi se s početkom nove godine povući iz kluba. Ne znam točno je li tome razlog njihov nedostatak motiva ili jednostavno nemogućnost da se iznađu financijska srestva za normalno poslovanje kluba. Sve to iziskuje da klub u siječnju mora sazvati izvanrednu izbornu skupštinu na kojoj će se izabrati novo vodstvo. Ja se nadam da će još uvijek aktualna uprava Zameta u dogovoru s gradom Rijekom, čiji klub i jest, iznaći neko rješenje za spas Zameta.

Još konkretnije, ako se kroz siječanj ne nađe rješenje za spas posrnulog kluba, isti neće moći privesti sezonu kraju.

- U ovakvim uvjetima se nećemo moći natjecati. Igrači nisu dobili plaće od one za mjesec kolovoz, i to tek djelomično. Neće klub imati novaca za podmirenje troškova natjecanja, putivanja, suce, kotizacije... Strah me iskreno, ne znam što će se dalje događati, riječi su Načinovića.

Valter Matošević, drugo Zametovo trenersko ime uklopio je svoje izlaganje u riječi prethodna dva sugovorinika:

- Ovi su dečki u klubu pokazali da su s pravom ovdje. S njima je zaista bio gušt raditi u ovoj polusezoni, to su divni ljudi. Takvu poslušnost, odricanje i rad nisam doživio u svojoj igračkoj karijeri. Nismo imali, osim ove dvorane i dresova otprije četiri sezone ništa. Teško će sve to ovako moći dalje.

Sve zajedno neodoljivo podsjeća na već spominjani ljetni scenarij. Štrajk igrača kasnije je rezultirao masovnim odlascima zbog neisplate zaostalih plaća. Marina Miškovića strah je da se ne ponovi ta priča, jer bi to onda ozbiljno uzdrmalo klub i ugrozilo njegovu opstojnost.

- Iako Zamet ima još sto i dvadsetero članova u mlađim dobnim kategorijama, jasno je da je prva ekipa ogledalo svakog kluba. Trebali bi sa zimskim mini-pripremama krenuti drugog dana nove godine, no pitanje je hoćemo li, s kojim snagama i kako uopće krenuti. Mi izrabljujemo igraće time što ih ne plaćamo, i ovako ne ide. Ako odluče otići, klub će morati stati iza toga.

Nakon devet pobjeda u prvih petanest odigranih kola Premijer lige, ponovno se kreće pisati ista priča. Tužan je to završetak godine za riječki rukomet, nakon barem prolazne sreće dobrim rezultatima.