Razmišljanje je to otprilike prosječnog gledatelja RTL televizije. Nikoga ovim nisam htio uvrijediti, iako je RTL televizija sama po sebi uvreda za inteligenciju i jedina svrha joj je da od iole pametnih ljudi pravi tupave amebe i kljuka ih jogurtima i sladoledima, a poslije kad im bude muka od istih kaže im da sve to lijepo operu jednim od milijun deterdženata od kojih je svaki najbolji na svijetu.

Da se ne bih „poamebio“ spustim se do Rive malo da opipam puls uzavrele atmosfere i doživim navijačku groznicu, konačno, nakon mjeseci apstinencije – čitaj nogometne utakmice s Turskom. Navijači su već „okupirali“ Rivu, Prokurative i sve kafiće u blizini, a pivo je ponovno poteklo u potocima žednim i užarenim navijačkim grlima. Međutim, tu je uslijedio prvi šok!

Baš kad sam mislio da sam pobjegao od RTL-a ugledam Anu H Miščević, kako po rivi i intervjuira hrvatske navijače. I to ne bilo kakve, nego traži od curica analize rukometnih taktika Hrvatske i Koreje. Alo!? Curice od najviše petnaestak godina?! Dok su se na to navijači okolo križali i lijevom i desnom, ona je bila uporna i neumoljiva, a što je najgore – uživila se toliko da je pomislila da je čak i ona IN. Ajme!  No, pomislio sam da je to za neku RTL-ovu kvazi emisiju (a koja to nije?) pa će se rekoh vjerojatno prikazivati u 6 ujutro ili, kamo sreće, neće nikako. Nakon još malo čuđenja, uputio sam se s raspjevanim navijačima prema grandioznoj Spaladium Areni.
Ispred gužva, ali ipak se dugo nije čekalo na ulazu. U Areni navijanje već počelo i ekipa se lagano „upjevavala“ za nadolazeći spektakl. Otvorenje je krenulo spektakularno i bilo je nadasve zanimljivo, a zbunjena prevoditeljica je već na samom početku nasmijavala ionako vesele navijače. Jadnica je bila zbunjena cijelio vrijeme i vjerojatno joj nije bilo jasno zašto je publika nije dopustila da dovrši prijevod. Naravno da nije, jer nitko joj sigurno nije rekao da je to splitska publika, a za takvu moraš biti posebno spreman. Ta ista publika je izviždala premijera, ministra i skoro sve hrvatsko, ali je zato Hassana Mustafu predsjednika svjetske rukometne federacije nagradila ovacijama i pozivanjem „Javi se“. Na sreću, ministar Primorac mu je objasnio da treba mahnuti pa je taj čin izazvao prolom gotovo ispunjenim Spaladiumom.

Cijelo vrijeme utakmice publika je pjesmom pokušavala bodriti igrače, ali bi DJ to slavlje prekidao svojim s-neba-pa-u-rebra setovima te istu tu publiku ostavljao u čudu. Više je nego očigledno da su doveli nekoga na to mjesto tko zasigurno nije nikada bio niti na jednoj Hajdukovoj utakmici ili pak doživio atmosferu uzavrele dvorane na Gripama dok su Žuti razbijali protivnika, više publikom nego igrom. Šteta! Da je samo na njegovom mjestu bio DJ sa Gripa, dečki iz Koreje bili bi ispraćeni s desetak komada manjka. Jedini „pogodak“ tog istog DJ-a bio je set „Dalmacijo, moja ružo procvala“ kada je publika zbilja poludila, ali u pravom smislu riječi. Sreća da je to došlo baš u trenutku kada smo gubili, par minuta prije kraja i to je bila kap koja je prelila čašu.

Ima da mu je neko reka da ovo stavi – komentirao je barba do mene. Zamislite, na ovakvom povijesnom spektaklu DJ-a koji niti jedan put ne pusti „Ništa kontra Splita“, a „Feštu“ pusti tek nakon što je tekma bila gotova, kada već treba ići doma. Katastrofa!

Unatoč kilavom DJ-u, atmosfera je bila usijana i veličanstvena i mislim da su rijetki izašli iz Arene bez promuklog grla i usijanih dlanova. Sve u svemu odlična ocjena navijačima, pogotovo onima na tribinama iza golova koji su bili najuporniji i najglasniji, jer navijanje je trajalo tokom cijele utakmice. Doživljaj vrijedan pamćenja.

Da se ne bih osjećao zakinutim, snimio sam cjelovečernji program RTL televizije te odlučio usporediti doživljaj iz Arene s onim prem malim ekranom.  Još od kako se digla pompa oko prvenstva, RTL je obećao sliku u visokoj razlučivosti, iliti HDTV tehnici, što mu je uostalom i bio glavni adut dobivanja prava u odnosu na HRT. No, umjesto 1920 pixela, ostade nam ekran „raširen“ na mizernih i prastarih 720. Ali kada bi to bila jedina zamjerka, kako bismo bili sretni!

Na samom početku dočekaše me Ana Brdarić i Nino Štambuk, proslavljene zvijezde sportskog programa ovih prostora. J Da nisam vidio Vladu Šolu, vjerojatno bih to sve ubrzao do same utakmice. Ali „pustio“ sam čovjeka da kaže koju bedastoću i da se pošteno nasmijem. On je uvijek bio i ostao zanimljiv, a valjda je to i jedini razlog zašto ga je Lino zvao da bude u blizini repke. Nisam mogao ne primjetiti tehničke probleme sa zvukom koje su imali i prije samog početka tekme. Pomislih, što će tek poslije biti?! U međuvremenu se ishvališe kako imaju desetke kamera na terenu te kako ništa neće ostati neprikazano. Ajde super – pomislih. Nakon stotinjak litara jogurta na reklamama, pojavi se Ana Miščević s one dvije surice koje je ulovila negdje na Phokuhativama i tek sam onda do kraja skužio zašto su se ljudi križali oko nje. Sreća pa Lino nije gledao, vjerujem da bi nakon njihovog izlaganja promijenio taktiku, a igrao bi samo Balić, sam  protiv svih i to samo obranu 3-2-1.

Završila ona, a ono opet jogurti svuda naokolo pa još lete i po studiju. Majko moja, neće valjda stalno ovako?! Gdje su sva ta silna piva, nije valjda da će navijači s jogurtima navijati? Da stvar bude luđa, još i na reklami nas pozivaju da pijemo Bioaktiv uz utakmicu. Aaaa, sjetih se ja. To je zato jer oni znaju da ih ionako samo domaćice gledaju ili ljepše rečeno osobe nježnijeg spola, bez obzira na pravi spol. Super, popijem tako dva-tri jogurta da lakše „svarim“ nebuloze i krenu utakmica.

Opet razočarenje, ali ovaj put lančana reakcija razočarenja. Prije svega ton je očajan i publika se uopće nije čula. Izgledalo je kao da Hrvatska igra u gostima, ali samo što domaći navijači nisu došli. Katastrofa! Ton „majstor“ je vjerojatno zaboravio miksetu pa je sve pustio kroz jedan kanal bez ikakvog „peglanja“. Na momente se čak ni komentatori nisu uoće čuli ili su se čuli da ih niste mogli razumjeti. Publika se nije čula nigdje, a i to što se čulo bilo je preslabo, bez visokih tonova i pravog navijačkog ugođaja. Kamermani su, svih nekoliko desetaka, očito snimali iste stvari da im ne promaknu, jer su toliko bili statični da je prijenos tamburaškog orkestra s dvije kamere u odnosu na ovo pravi spektakl. Navijači koji su bili najglasniji i koji nisu niti jednog trena posustajali uopće se nisu vidjeli tokom cijelog prijenosa, a čuti se nisu niti mogli radi banana zvuka. Na ekranu smo mogli vidjeti samo navijače koji skrušeno sjede i čak ponekad dignu ruku. Da stvar bude (tragi)komičnija, Filp Brkić je pokušao igrati se Sušeca i pravih sportskih komentatora, a svoju neprofesionalnost je (nažalost) dokazao nepoznavanjem temeljnih pravila rukometa te upornim inzistitranjem na tome da bude u pravu. Šola mu je gentlemenski pokušao dati do znanja u par situacija da nije u pravu, no on RTL-ovski nije popuštao, nego je tražio obrazloženje za svoje lapsuse. Eh da, umalo da zaboravim i Antoniju Mandić koja se javila iz VIP zone oduševljena količinom hrane i kolačićima koje će moći konzumirati dok svi gledaju utakmicu. Čovjek bi pomislio da na RTL-u inače, u drugim prigodama,  ne smiju ni jesti dok su na radnom mjestu.

Svoju „ameba“ politiku, RTL  je pokazao puštajući (opet) reklamu za puste jogurte u najzanimljivijim trenutcima utakmice, kada je Lino tokom time outa igračima objašnjavao taktiku, a „preko njega“ je išla reklama s jednakom jačinom tona te smo slušali pravi prijenos buke. Neprofesionalno, jadno i prenisko čak i za kvazi televiziju poput RTL-a.

Vrhunac svega bio je feminizirani Marko Vargek koji je intervjuirao hrvatskog kapetana Peru Metličića i vrpoljio se, kao da se radi o sisatoj Jordan. Nakon njega slijedio je povratak u studio te prava RTL-ovska rečenica:

-          A sada malo propagandnih poruka!

Bljak, čovjeku se zgade više te reklame pa me ne bi čudilo da netko na Facebooku pokrene grupu „Bojkotirajmo proizvode koje RTL reklamira“. Nažalost, moram konstatirati da su gledatelji bili zakinuti za pravi spektakl, izigrani i „silovani“ jogurtima i sladoledima! Umjesto da kao svaka nacija na svijetu pijemo pivo i navijamo, nama su servirali jogurte od kojih ćemo eto valjda biti zdraviji. Vjerojatno je to nastavak na kampanju protiv pušenja. Jer valjda, kada nema cigareta, šta će nam i pivo?! Zato pijmo jogurte i gledajmo sapunice, a poslije se uneredimo i perimo RTL-ovim sapunima i deterdžentima.

Ne znam je li tko primjetio što je bilo na programu nakon rukometa? Meni je to nekako bilo preočito, kako se RTL sprda i ruga s konkurencijom, ali u isto vrijeme priznaje svoje realne dosege. Na programu su bila dva filma i to prvi pod nazivom „Ucjena“ (vidi slučajnosti), a drugi također znakovitog naziva „Nestali u akciji“. Moglo bi se reći kako su na lukav i posprdan način priznali ucjenjivanje drugih medija, a nakon toga su sami nestali u akciji. Kao kruna programa, bio je Kunolovac, koji je samo stvari prikazao u pravom svjetlu i otkrio poantu cijelog ovog cirkusa oko rukometa – sve je to jedan veliki Kunolovac.

A mi?! Naš zaključak je:

-           Od prevelikog potencijala dobili smo impotenciju!