Nabrijavajuci se uoci tekme citam intervju na indexu i moram da prenesem ponesto (valjda se niko ne naljuti):
Vujo 
Naravno da mi ne nedostaje ponuda velikih klubova, međutim, postoji nešto što ovaj put moram reći.
Bio sam u Kataru kad je Zagreb u Ligi prvaka igrao, mislim protiv Kiela. Tamo sam imao ugovor od kojeg boli glava, no gledajući na televiziji tu utakmicu, punu Arenu, tu atmosferu... Vjerujte mi, u tom trenutku sam bio spreman dati pola svog ugovora samo da budem na klupi Zagreba. I sad, kad mi se to događa, kad sam dio te rukometne bajke, ja bih kao trebao otići za neke pare? Niti su mi pare ikad bile bitne, niti se moj život oko njih vrtio. Kao igrač sam dovoljno zaradio, ostvario se i kao čovjek, tako da mi novac nije prioritet. Naravno, nitko pametan neće reći da pare nisu važne. Sjećam se jednom kad su me nagovarali da budem trener Željezničara iz Niša, a ja sam to uporno odbijao. Tada me nazvao jedan moj prijatelj i rekao mi je jednu mudru bugarsku poslovicu:
''Ako problem ne možeš da rešiš s pari, možeš da ga rešiš s mnogo pari.''
Dakle, poanta je da sve ima svoju cijenu, no u rukometu se ne okreću toliku novci kao recimo u nogometu. Tako da novac sigurno ne bi bio faktor koji bi bio presudan da odavde odem. Ako bi se to i dogodilo, onda bi jedini razlog bio da me zove neki veliki klub. Možda Barcelona ili PSG, ali da mi sad tamo neki lijevi klub ponudi ne znam ni ja što, da ostavim radi toga ovo zlato što imam tu, ma nema šanse.''
***Gianni Infantino, najpoznatija talijansko-švicarska verzija loto-djevojke - Saša Ibrulj----///Svanut ce taj dan...-///-***Cenosillicaphobia: Strah od prazne krigle piva ---"Mamicu pronevjeritelju, odlazi iz svetinje!!!"---