Nevezano za temu RK Zagreb, ali "zanimljivo" je kako nekolicina nekadašnjih reprezentativaca iz Atlante (B. Jović, N. Kljaić, Goluža), bez obzira jesu li neki i međusobno možda posvađani, uopće danas više ni ne skriva svoj krkanluk. Ajde još Babić, Obrvan i drugi treneri (nekadašnji igrači) mi djeluju puno normalnijim i staloženijim, bez obzira što se neće svi složiti, ali ti ljudi su se doista trudili izgrađivati i na ljudskom i na trenerskom planu, te ih se zaista može i treba cijeniti na postignutom u rukometu. Ali ovo što rade recimo trojica prvotno spomenutih - to je zaista ispod svakog nivoa. Bolje da su nakon velikih rukometnih karijera (ne vrhunskih tipa kakve su imali Balić, Metličić, Čupić, Čavar, ali dovoljno velikih) posve nestali iz športa, nego da svojim pojavama praktički sramote i sebe, i sam šport i ljude oko. Još Goluža nastoji držati koliko toliko distancu; ali mnogi od njih mi djeluju kao teški iskompleksirani panjevi.