Čini se da među "mlađim" generacijama, a tu mogu pribrojiti i neke koji su debelo zašli u šesto desetljeće (Šola, Goluža, Maglajlija, Kljaić, Ivandija...) nema baš netko tko bi plijenio pažnju. Ni Nikolić to nije, a RK Zagreb se nije usrećio niti sa Tamšeom, niti sa Vorijem, pitanje je bi li netko kao Dominiković ili Čupić bili dobar izbor, a H. Horvat još manje.
Na kraju ostaju već trenerski veterani poput i nekoć trofejni treneri Petkovića, prije njega Vujovića, Kamenice, da pokušaju spasiti stvar. Ali dosta toga je posljedica loših stvari u hrvatskom rukometom koji se odvijaju valjda od početka osamostaljenja Hrvatske. Sada kada su rezultati skromni, sve negativnosti isplivaju na površinu.
Najviše mi je žao Lina Červara, čovjeka koji je toliko dao i učinio hrvatskom rukometu, najkvalitetnijeg našeg trenera koji je imao toliko vizije. Na kraju su Gobac i ekipa njega praktički škartirali. Naravno sada Červar sa 74 godine teško može pomoći, ali da je bilo malo više razumijevanja, vjerujem danas bi imali više od 10 skoro podjednako kvalitetnih, točnije vrhunskih trenera.
Sretno Zagrebu i Petkoviću.