Javnost je u ponedjeljak u priopćenju CO Zagreba zagolicao detalj da bi uskoro mogla biti objavljena transfer-lista. Kod nas je to poprilično šokantna stvar, dok je, recimo, u Njemačkoj i Španjolskoj tako normalna i uobičajena. Pa se već sada zna da će Holger Glandorf igrati za Lemgo, a ne više za Nordhorn, da će Olafur Steffansson iz Ciudada preći u RN Löwen... Sve je to dio priče o profesionalizmu bez sentimenta, na koji se mi u novonastalim situacijama tek moramo priviknuti. Ulazak većih sredstava u klub poput Zagreba, koji želi biti konkurentan Europi, znači i pojačanu kontrolu troškova, ovisno o rezultatima. Zato je poraz od Chamberyja u stvari posljednja opomena, jer funkcioniranje kluba s četiri boda više (dva protiv Löwena i dva protiv Chamberyja) i ne bi bilo tako stresno kako izgleda u ovom trenutku. A moglo se...

Zagreb neće odustati o želje da se vrati na europski tron, ali će se s obzirom na situaciju koja dolazi morati svemu prilagoditi, prevedeno - racionalno trošiti, posebno u situaciji koja nosi financijsku i ekonomsku krizu na svim poljima. U posljednje vrijeme najviše se priča lomi oko Ivana Balića. No, osnovno se zaboravlja. Ivano Balić nije došao u Zagreb da bi otišao za godinu dana, već je došao da se sa Zagrebom pokuša popeti na europski tron. On je taj detalj o kojem su zagrebaši dugo sanjali. Koštao je puno, što je logika s obzirom na rejting koji je svojim igrama zaslužio proteklih godina.

Nije još pružio što se od njega očekuje i to je sigurno stvar koja pritišće i njega i klub, jer je i te kako svjestan da su se ljudi silno potrudili da ostvare njegovu i klupsku želju. Dugo ga je mučila ozljeda leđa, nastojao je to sanirati, izgleda da je uspio i ako je tako, sada ga samo treba vratiti u igru na način kako to svojom kvalitetom zaslužuje. To bi trebao biti najlakši dio posla, no, posljednjih mjeseci on se pretvorio u najteži. Uspiju li u tome, zagrebaši će postati iznimno opasni u finišu sezone, makar im voda i bila do grla. Balić nije joker, on je svih ovih godina puno više od toga i želi to ponovo dokazati. Uvjereni smo da to može.

GOLMANI
Gorazd Škof se pokazao kao odlična investicija na vratima i Zagreb je njegovim dovođenjem riješio veliki dio vratarskih upitnika. Ima ugovor i Zagreb s te strane ima mir. No, Vjenceslavu Somiću na kraju sezone ugovor istječe, a Marin Šego isti ima još dvije i pol sezone. Zagreb bi na tom planu želio dovođenjem Ivana Pešića riješiti kompletnu liniju, ali pitanje je hoće li sve uspjeti iskoordinirati, jer Pešić ima tri plus dvije godine ugovora u Veszpremu. Mirko Alilović ostaje trajna želja.

LIJEVA KRILA
Na lijevom krilu ugovor na kraju sezone istječe Ljubi Vukiću i s obzirom na situaciju, njegov odlazak ne bi bio iznenađenje. Mateo Hrvatin ima još godinu i pol ugovora, dok se najviše očekuje od Manuela Štrleka koji bi nakon povratka i izlječenja trebao biti udarna snaga Zagreba.

DESNA KRILA
Na desnom krilu Zagreb otvoreno razmišlja o Ivanu Čupiću, Džombu ugovor veže još godinu i pol, a Horvata dvije i pol godine. Sigurno da bi dolazak Čupića značio odlazak jednog od dvojice reprezentativaca na desnom krilu. To je stvar odluke struke, ali najviše ipak ovisi o Čupiću.

PIVOTI
Vori je sigurno jedan od igrača čiji se ugovor neće dirati i koji je svaki “cent” zaslužio svojim igrama i odnosom prema obvezama. Koloperu ugovor istječe i on je sigurno na izlaznim vratima, ali nikad ne reci nikad. Tako je bilo i ove sezone, sjetite se. Uglavnom, Zagreb planira dovesti jednog pivota uz Vorija, stranca ili mladog domaćeg, a to bi mogli biti ili Musa, koji igra u Sloveniji, ili Sever koji je u Poreču.

VANJSKI IGRAČI
Od vanjskih igrača ugovor istječe Ognjenu Backoviču i on će gotovo sigurno otići. Špoljarića i Josipa Valčića veže još godinu i pol, Balića, Tončija Valčića, Lazarova i Kopljara dvije i pol godine, a Duvnjaka čak tri i pol. Izvjesno je da su Tonči Valčić, Duvnjak i Lazarov ispunili sva očekivanja. Ostanak Špoljarića ovisi o promjeni vizije, jer nije tajna da Zagreb računa na Jakova Gojuna koji bi s Kopljarom i Vorijem mogao činiti zanimljiv zid u obrambenom smislu. Duvnjak je igrač za dugo razdoblje, Balić bi trebao biti vođa i pitanje je kako u tome svemu naći pravu priliku za Josipa Valčića koji svojim odnosom i kvalitetom nesumnjivo zaslužuje priliku.