Zagrebova pitanja bez odgovora


Zagrebaše ovaj tjedan čekaju prvenstvene obaveze. Dva domaća susreta u srijedu protiv Karlovca, a u petak protiv Siska. Koliko god zvuči ludo, prilika je to da se malo popravi samopouzdanje, ali i da se vide neke stvari uoči odlučujućih susreta u Ligi prvaka jer vremena za dorade neće biti previše.

Jerkovića, Džombu, Vukića, Vorija, Bičanića, Duvnjaka, Špoljarića i izbornika Červara čeka reprezentativna akcija protiv Slovenije, a bez njih nema uigravanja, traženja forme koje u LP nema pa nema.
Brojke su neumoljive. Zagreb nema igru, lopta ne putuje do crte i krila kako treba, vanjski igrači zabijaju se u sredinu, guše sami sebe i Vorija (na kojeg je pritisak ogroman, neizdrživ)u toj priči, što protivnici koriste u serijama. Leon je napravio 7:0 na kraju prvog dijela, Vardar je krenuo s 5:0 u utakmicu, Schaffhausen je finiširao dvaput sa 3:0 i jednom 4:0.
Kontrola igre ne postoji.
Je li kriva mladost ili se mladost ne može nametnuti kao autoritet to je pitanje na koje će odgovoriti struka i vrijeme. Uglavnom, u Leonu je bez Lazarova vanjska linija imala učinak 5/20, protiv Vardara u prvom dijelu svi skupa 4/17, a u Zurichu kad je pao Lazarov, sve je otišlo k vragu. Treba pronaći odgovor zašto. Obrana Zagreba primila je 88 golova.
Od ozbiljnijih momčadi koje pretendiraju na visok plasman u LP više je primio tek Flensburg (97).
Sve ostalo su autsajderi. A Zagreb – 29 u Leonu, 28 protiv Vardara, 31 u Zurichu. Igralo se 3-2-1 znači nešto ne štima u toj priči, ali ni vraćanje u obranu nije savršeno. Krila i crta teško dišu. Igor Vori ima napadački učinak 6/7 i 7 izborenih sedmeraca u tri utakmice. Za njega i njegove mogućnosti malo.
Nije kriv sam, realizacija će to najbolje pokazati. Zašto momčad ne igra za Vorija? Krila ne lete. Džomba koji u posljednje tri sezone LP nije silazio ispod 50 (prije toga 74 i 73 gola), ni kada je lani bio ozlijeđen, sada piše samo 10 golova iz igre plus tri iz penala. S Horvatova 3, to je sve skupa 16, a za udarnu snagu Zagreba, to je malo. S lijevog krila je još manje: Kaleb samo dva gola, Vukić 7, ali sve u jednoj utakmici, protiv Vardara u Zagrebu. Zašto lopta ne dolazi do igrača koi su odlučili mnoga večikam natjecanja poputb Svjetskog prvenstva (Kaleb), OI u Ateni (Kaleb i Džmba) i Svjetskog kupa (Vukić)?
Odgovor kreće od Duvnjaka pa i Valčića koji je lani zabio u LP 25, a sada samo tri gola, ali i završava na Lazarovu i Bičaniću. Činjenica da sa Špoljarićem i Bedekovićem krila bolje dišu, navodi na razmišljanje. Zagreb ima kvalitetu, ali je ta kvaliteta neravnomjerno raposređena, što protivniku nudi mogućnost da se fokusira na detalje i tako naplati učinak.
Perkovac je najbolje pokazao kako se to radi sa Starczanom i Linigerom, dok su Marcinkevicius i Klimcauskas držali kontrolu u obrani. No, Zagrebu se takve stvari ne smiju događati. Rukomet je kolektivni sport, pobjeđuje ili gubi samo momčad. Zasad Zagreb gubi, ljutio se tko ili ne.
(Sportske novosti, D. Pinević)