Imaju košarkaši i nogometaši temu, ispričavam se ako ima i rukometna, prelistao sam par stranica i nisam našao, neka premjeste modovi ako ima....

Dakle, naslov sve govori, rukometna nostalgija...podsjetio me malo Kljun, malo priča na Premijer ligi...a bit će sigurno onih koji će imati što za reći, od Bjelovaraca do Metkovaca...

Najviše me ponukalo to što je prije bilo toliko gradova u kojima je rukomet bio ludo popularan, a danas prazne dvorane, uništili su domaći klupski rukomet potpuno...

Pa evo par mojih sličica...

1. Ja sam iz karlovačkog kvarta Dubovac, tako da sam s rukometom od malih nogu. Pored kuće mi se igrao Trofej mladosti, superjaki omladinski turnir, još na otvorenom igralištu...na prvu utakmicu sam išao u prvom razredu, dolazili ljudi iz kluba i dijelili nam karte i cijela škola je išla, Dubovac je tad bio drugoligaš...svi smo trenirali rukomet, cijela škola, bilo je par momčadi po kvaliteti, sjećam se kako nas je legendarni trener Mitila Prezelj cijelo jedno poslijepodne gnjavio s milijun vježbi koje je izmislio i bodovao je i bila je granica 75 bodova za uć u prvu ekipu...i frend i ja imali točno 75 i pitamo što je sad s nama, a on kaže "E pa vi ćete u prvu, ali žensku pa ako budete dobri onda ćete za dva tjedna u mušku" :D Nije bilo loše odigrat par utakmica s curama :)

2. I kao mala digresija - i Bjelovar je do osvajanja Kupa europskih prvaka došao igrajući u Karlovcu, još nisu imali dvoranu...

3. Ali najviše sam ljut i sjetan kad se sjetim 90-ih...kada je Karlovačka pivovara ušla u prvu ligu, prva utakmica s Đakovom (32:16), igla nije mogla stati u dvoranu, kao ni na svakoj utakmici još godinama poslije...sljedeća domaća je bila sa Sirelom Bjelovar (25:24), pobjegli smo iz Gimnazije sa zadnjeg sata...sjetim se i najbezveznijih utakmica, Karlovačka pivovara - Chipoteka 15:12, strašno loša utakmica...al u dvorani čep i svi navijaju od prve do zadnje minute...sa Splitom (20:12) bila ispražnjena jedna strana jer se bacalo petarde...

4. Pa onda Medveščak, 22:22 nakon cijele noći granatiranja, ali utakmica nije odgođena i dvorana puna ko šipak, prijenos na teveu, publika na nogama cijelu utakmicu, na kraju Šola napao suca...

5. Europa, prva godina...prva utakmica s nekim Gruzijcima, rat opet bjesnio, igralo se u Sloveniji, trčao sam iz podruma svakih 15 minuta da čujem na radiju kako stoje...u drugom kolu s Makedoncima, igralo se u Jastrebarskom, išlo nekoliko autobusa...
a u trećem kolu Tusem Essen, Švabe pristale doći u Karlovac iako se stalno pucalo tad, na početku utakmice ljudi su im pljeskali 10 minuta (tog dana se sjećam kao da je bilo jučer, jedan od najljepših dana u ratu, stajao sam prije utakmice na turbini na Korani, Korana prelijepa ko i uvijek, a pored razvaljeni hotel, bunkeri, sve spaljeno i sjebano, patetika živa al znam da sam osjećao da ne možeš ništa voljet više nego što sam tad volio svoj grad i sav uzbuđen zbog te utakmice, i domaće prvenstvo smo tad igrali u Jaski, a onda dolazi Tusem Essen, ej...)...a u Njemačkoj jedna od najluđih utakmica ikada...nešto nevjerojatno i neopisivo, imam snimljeno na video kaseti...rezultat 17:5 za Nijemce! Nevjerojatno, vidi se iz toga da smo primili samo 17 golova da nismo bili razvaljeni, nego jednostavno najčudnija utakmica ikada...to se ne može ni opisat. U revanšu smo poveli 21:12 i imali kontru za 10 razlike, stativa i Nijemci se oporavili...dobili smo na kraju nekih 7 ja mislim...kakva je to bila momčad dobra...

6. Pa sljedeće godine Marseille...taman završio rat, obnovljeni Dani piva i baš uz otvaranje utakmica s Francuzima, Jackson Richardson, pred dvoranom ostalo više od tisuću ljudi, a Francuzi poslije došli na Dane piva, svirali su ja mislim Indexi, još je Pimpek bio živ, Richardson tamo pleše s ljudima, pjeva, pije pivo, ludo dobro je bilo...

7. Ima i ružnih sjećanja...oteto prvenstvo, bili bi prvaci 100%, 1996. godine, pobijedili smo Badela doma 24:23, a ovi nisu ni sanjali da ćemo biti tako dobri i pustili su Sisku (40:30 a Sisak te godine ispao iz lige)...a mi u nekom prvom ili drugom kolu igrali s Bjelovarom 19:19 i onda 17 pobjeda zaredom...tri kola prije kraja Karlovačka imala bod više od Badela i vrlo lak raspored - dvije domaće i gostovanje u ja mislim Osijeku koji je isto nešto kao ispadao iz lige...i fino HRS poništio utakmicu Badel-Sisak (ali bez kazni za namještanje!) i naše pobjede u Splitu i Metkoviću (s nikada objašnjenim razlogom)...
U kupu tužno ispadanje u polufinalu od Badela, neriješeno i naš zadnji napad, u Kutini se igrala završnica...u početku cijela dvorana navijala za Badel jer im je odgovaralo zbog Moslavine da ide u Europu...suci su nas toliko krali, a naši tako ludo igrali da je na kraju cijela dvorana za Karlovac navijala...Šujster je čuda radio, zabio je 14 ja mislim...i pola minute do kraja naš zadnji napad, mi s četiri igrača, Badel s pet...i naši vuku, vuku...i Ruda Tonković 7-8 sekundi prije kraja opali, lopta se od stative odbija Matoševiću u ruke, na drugoj strani Jović izlazi nakon kazne, sam ko duh i uz sirenu zabija za pobjedu Badela...


Ajd sad vi, nemojte bit lijeni, ako mogu košarkaši 100 stranica, možemo mi bar 10