da, to je bolna istina...mi u grupi mozemo poderat bilo koga, ali kada je stani-pani, onda i protiv objektivno slabijih momcadi, koje bi u grupi poderali 10 razlike gubimo ili nerealno tijesno prolazimo..naravno da kada ti u toj fazi turnira dodje francuska pucas ko kokica..ljudi brzo zaboravljaju kakav je ocaj od igre pokazan u zadnjim polufinalima protiv srba i francuza..pa to je bio potpuni debakl! mi smo ispali bez ispaljenog metka iprotiv jednih i protiv drugig..ove prve je onda danska, onakva danska koju ja ne pamtim goru u zadnjih 10 godina, kao od sale sa pol snagepobijedilau finalu..a sta tek reci o francuzima koji su se protiv one sake jada od svedske mucili i jedva pobijedili 1 razlike, s tim da je tekma citavo vrijeme bila u egalu, za razliku od nase
mi se sve cesce u kljucnim utakmicama potpuno raspadamo, psiholoska priprema je na nuli, psiha tih igraca je na nuli, pa oni kad udju u dvoranu se useru ko foke cak je i vori to priznao..balic nije bio takav igrac, on se uvijek borio i ta njegova stara garda, u tome je razlika izmedju rodjenog pobjednika i dobrog/odlicnog igraca..gubis utakmicu, ali se ne predajes, stisces, vracas se..a ne 4 razlike 20 min prije kraja i ti se predas