NAJVEĆI događaj u povijesti hrvatskog sporta, kako mnogi nazivaju Svjetsko rukometno prvenstvo koje je večeras otvoreno u splitskoj Spaladium areni, već na samom početku pokazalo je organizacijske propuste. Puna Arena nije bila raspoložena za uvodne govorancije; navijači su došli gledati trijumf svojih ljubimaca nad Južnom Korejom pa su uglednici koje je Rukometni savez pozvao u Split da uvećaju suočeni sa salvom zvižduka.

Predstavnicima hrvatske Vlade otvorenje Svjetskog prvenstva neće ostati u ugodnom sjećanju; publika nije pokazala nimalo senzibiliteta za one koji su, prema porukama iz vrhuške Rukometnog saveza, među najzaslužnijima za organizaciju ovog prvenstva u Hrvatskoj. Narod je jasno rekao što misli: ne zanimaju nas Sanader i Primorac, dajte nam Balića i Metličića! Ministar sporta u milost splitske publike nije uspio doći niti ulizivačkom porukom "kako bi svi bili ponosni na publiku kao što je Torcida".

Negodovanje publike na svojoj koži osjetila je i dežurna prevoditeljica, koju je zapala neugodna zadaća da riječi hrvatskih govornika prevodi na engleski, odnosno da govor predsjednika Međunarodnog rukometnog saveza Hasana Mustafe prevede na hrvatski. Nakon što smo vidjeli i poslušali prevoditeljicu, moramo se zapitati koju je ona vezu imala da upadne na otvaranje jednog ovakvog događaja: ako Hrvatski rukometni savez već nije uspio pronaći prevoditeljicu koja zna engleski, mogao je barem pronaći jednu koja zna hrvatski!

Samu ceremoniju otvaranja možda je najbolje ostaviti bez ikakvog komentara, ali kad bi morali izabrati samo jednu riječ da je opišemo, na pamet pada samo - tragikomično.