Svi mi koji smo se okušali u ovom sportu osjetili smo kako je teško biti vrhunski. Nisi vrhunski ako si savršen svaku utakmicu, a zapneš onda kada treba. Ta mirnoća, drskost i samopouzdanje u pravom momentu čini pravog rukometaša. Ako ima te tri stvari, sve mane su zanemarene. 

Danas smo imali priliku gledati što znači imati vrhunske sportaše, a to su momci koji su odrastali uz sve nas. Toliko su nas zadužili svojim uspjehom, da nisam niti siguran cime smo to zaslužili, ali za to im veliko hvala.

Goluža kod nas nekolicine ima veliki problem jer je čovjek realno antipatičan. Nije baš ni veliki govornik, čak mislim da nije ni motivator. Međutim ima uspjeh i kao igrač i kao izbornik, što je ipak za pohvalu i skidam kapu do poda.

Na kraju odlazi jedna generacija Francuza koju ce teško itko nadmašiti, ipak nadam se da će se ovaj sport dodatno popularizirati u našoj državi te stvoriti još nadmoćniju generaciju, jer toliko smo dužni ovim igračima koji nas uveseljavaju u ovo usrano doba.