Točno!
Nije stvar do Canjuge, mada se i njemu neke stvari trebaju pripisati na dušu, već baš u njihovim glavama. I to se ponavlja iz natjecanja u natjecanje, ne znam ima li tome pomoći osim svakodnevnog rada sa psiholozima. Ova ekipa stvarno ima veliki potencijal, ja bih čak rekao da je kvalitetom možda vrijedna i medalje, ali... Uvijek ista priča, crne rupe, promašeni ziceri (danas ih je bilo barem desetak), nervoza, blokada. Kad tome nadodaš i par sumnjivih sudačkih odluka, dobiješ to što dobiješ sa našom ženskom reprezentacijom. Naravno da suci ne smiju biti opravdanje, kao što netko kaže - ti uvijek moraš igrati svoju igru i ne obazirati se na ništa drugo... na kraju će i rezultat doći, bez obzira na par odluka na tvoju štetu. Naše cure imaju ogroman problem u glavama i samopouzdanjem i dok to ne riješe same sa sobom - neće biti ni rezultata.

Što se Canjuge tiče, nikako ne razumijem uporno forsiranje Horvat. Cura ima katastrofalnu sezonu, po ničem ne zaslužuje niti poziv, a kamoli prvu sedmorku. Čak me ne smeta loš napadački učinak, to je problem sa samopouzdanjem kojeg ona trenutno nema, već katastrofalna igra u obrani - spora na nogama, brani samo rukama i pokušajima bloka, uvijek kasni u pomoć centralnom braniču u zatvaranju probijanja danskog šutera... Forsiranjem igračice koja nije u formi sigurno joj ne čini nikakvu uslugu.
Smeta me i ogroman kredit koji poklanja Tatari, a na klupi ima jednako dobru, ako ne i bolju igračicu, barem u smislu razigravanja ostatka ekipe, naročito krila koje na postavljenu obranu ne koristimo ni s igračem više. Tatari gleda samo gdje je Penezićka, a kad Andreu stane - piši propalo.

Poraz nije ugodan, ali daleko od nečega što bi ih trebalo baciti u bedak. Ima još puno utakmica za odigrati. Više vjere u sebe i svoje mogućnosti i moglo bi biti dobro. Ništa nije izgubljeno.