To je natjecanje osmišljeno kao nasljednik onog Challenge Trophey koje je prvenstveno bilo namijenjeno onim europskim reprezentacijama koje su toliko slabe i beznačajne da je od njih iluzorno bilo i za očekivati sudjelovanje u glavnim kvalifikacijama za EP, ali da u dvije godine te zemlje (Malta, Moldava, Andora, Irska pa čak i V.. Britanija i slični) imaju barem što za odigrati. Naravno neke od mrvicu jačih (tipa Cipar, Bugarska, Luksemburg, Kosovo, Finska, Gruzija) se katkad nađu u tom društvu, ali rijetko tko od njih uspije napraviti veći iskorak u ozbiljnije vode (u ovom trenutku to je Gruzija koja je godinama bila sudionikom tog najnižeg ranga, pa su se uzdignuli) što je i logično. Taj IHF Emerging Nations je u stvari zamisao IHF-a da pridruži još nekoliko reprezentacija s ostatka svijeta koje su kvalitetom preslabi da bi mogli iole ozbiljnije parirati jačim i renomiranim reprezentacijama, ali i da se njima omogući koliko toliko konkurentnih utakmica, u ovom slučaju protiv najslabijih europskih reprezentacija. Dakako IHF EN jest poslužio nekim reprezentacijama (poput USA) da se dignu, to IHF pokušava sada s Kinom, Nigerijom, Indijom pa i Australijom, gdje je rukomet na jako niskim granama.