Realno (rekao bi Bastion), teško da će Španjolci (IHF) propustiti ovakvu priliku, sumnjam da će im itko ozbiljnije zaprijetiti na putu do finala.
Istina da i bez utakmice sa Srbima ima gomila idiotizma na forumu. Podnevno čitanje sinoćnjih upisa mi sad pari kao težak gubitak vremena.

Ne mislim za sebe da se nepošten, ali bih kalkulirao da se mene pitalo

Oni nisu, što znači da zaslužuju respekt, samo zbog te činjenice. Čitam kritike na račun igre, te se bojim da su one promašene, jer je:

1. ostvarene su sve pobjede
2. rotira se cijelo vrijeme, ima novih igrača koje se ugrađuje u sistem (ne mora uvijek to biti alibi)
3. to da se ne igra na pivota i ne drži baš vodu. Prije se više ujednačio neki plejbuk

Nema to veze sa nepoštenjem, nikoga ne bismo oštetitli da smo izgubili utakmicu. Kada pogledaš stanje na papiru, izgleda kao da smo oštetili sami sebe.

Ali, slažem se, momci su sami izabrali teži put, ova reprezentacija nikad ne kalkulira i samim time zaslužuje najveći mogući respekt. Sinoć se poslije utakmice moglo čuti Ćupića i ostale kako viču ''boli nas kurac s kime igramo'', očito da je ekipa žestoko napaljena i puna samopouzdanja.

Idemo prvo riješiti Bjeloruse, a tek onda ćemo da razmišljamo o Francuzima (Omeyeru). Dobijali smo ih i prije, dobit ćemo ih opet. Ono što je najbitnije, izgledamo odlično, obrana je sjajna, nemamo se koga plašiti, neka drugi razmišljaju o nama.

Ja sam optimist.

u moru komentara od kojih se jezi koza jedan se ipak izdvaja. papa bear  i njegov film o propadanju rukometa u hrvatskoj su pobijedili  sto rec a ne zaplakat

interesantno mi je da se prica o nekakvom umoru kada smo: prve dvije utakmice odigrali na 10 do 15 posto snage, kada smo s madjarima odigrali 35 minuta rukometa ( kasnije su se ovi predali sto kaze i cupko),. kada smo nakon toga odigrali reviju s egiptom. i na kraju ovo sinoc. ajde da i nije bilo namjestanje, ali ono je sigurno bio rukomet pod kocnicama. sad u osmini finala slijedi rutenka i drustvo, koje uz duzno postovanje, ne bi trebali dobiti uz maksimalan napor. drugi krug se igra u ritmu svaki drugi dan utakmica a to je ipak izdrzivo.

Sinoć mi se prvi put u životu dogodilo da nisam hteo da gledam 2.poluvreme moje rukometne reprezentacije...toliko sam popoizdeo
...
E sad, treba gledati stvari sa vedrije strane - konačno smo "dobili" desno krilo - Rajko Prodanović igra sjajno na ovom SP-u!!!

Sa igrom na pivota smo sinoc pobijedili

Dobili ste Rajka, ali ste izgubili puno više.

Utakmica je bila dobra za gledanje, ali kvaliteta rukometa nije bila nešto naročito. Meni je neshvatljivo kako u jednoj tako važnoj utakmici padne skoro 70 golova, a da vam Slovenci već u prvom poluvremenu zabiju 20. Istina da dosta fale Manojlović i Beljanski, koji uz Vučkovića čine kičmu obrambene igre, ali ono sinoć je bilo tragično. Mislim da je Srbija jedina momčad na svijetu koja s igračem više može primiti dva gola s krila na postavljenu obranu (!), da je jedina momčad na svijetu kojoj protivnik u dvije minute može napraviti seriju od 6-0 (od +3 na -3 u završnici utakmice) i da se kod vas ne zna tko pije, a tko plaća. Čitam jutros Vukovića, kaže da je morao ispoštovati sujete igrača i u zadnjih 5 minuta vratiti one koji su tražili da igraju. Pa tko je tu lud?

Taktički ste ispod najelementarnijeg nivoa, takva gomila gluposti (koje se ponavljaju iz utakmice u utakmicu) se ne viđa ni na školskim igralištima. Za to najviše krivice snosi trener koji nebuloznim odlukama i rotacijama totalno izbacuje momčad iz ritma. Meni nije bilo jasno vađenje Vujina (o kome, pak, i nemam neko posebno dobro mišljenje) iz igre na +3, u trenutku kad je na istu akciju zabio dva zaredom, ubacivanje Stankovića koji odmah radi dvije tehničke greške... pa izlazak Mitrovića i ulazak Šešuma koji pravi jedno od najglupljih isključenja ikad...

Srpski rukomet ne valja, slabo se radi s mladima, liga je nikakva, a najavljeno povlačenje Ilića i Stanića poslije ovog prvenstva (je li to istina?) će ostaviti ogromnu rupu koju trenutno nema tko popuniti. Jednostavno, ovako više ne ide, stvari se moraju početi mijenjati pod hitno (za početak krenuti od izbornika), u suprotnom ćete za jedno duže vremensko razdoblje ostati na margini rukometnih događanja.

Cim on govori o sujetama, sve je jasno, nema tu sloge, a bez kemije ekipa ne postoji.

Izgleda su im i rukometasi kao i nogometasi.