Pozdrav svima! Evo, da se i ja malo javim posto smo vec u polufinalu.
Prvo cestitke Hrvatskoj na efikasnom a uz to lijepom rukometu unatoc tranziciji stari/mladi. Mozete biti ponosni na skolu rukometa koja potvrdjuje, da nije bila slucajno uspjesna samo zato sto se jedna generacija potrefila.
A sad malo o nasima: ova nasa ekipa za razliku od proslih generacija (skoro) nema sminkera, dosta je homogena, kompaktna i uravnotezena. Ovi sa klupe mogu ispasti bolje od "nosioca" kojih zapravo nema, a slaba forma pojedinca moze se nevtralizirat i promjenom modela igre ako nema bas advekatne zamjene. Dobar je i team spirit. Kao neka nova kvaliteta u nasem reprezentativnom rukometu pojavljuje se ustrajnost i nepopustljivost tj. nismo skloni tome da puknemo, kako smo cesto znali u proslosti. Selektor nije vrhunski, ali je dobar.
Sa druge strane neznam sto da mislim o kvalitetu, sto oni zapravo mogu postici. Priznajem, da sam prilicno oladio poslije utakmice sa Belorusijom, ono mi je bilo jadno. Opcenito ima jedna zajednicka stvar u svih tih 7 pobjeda, a to je da
nijedna nije imala stila. Hajde, mozda je ona protiv Poljske djelovala nekako normalno. Vec po anatomiji smo dosta cudna ekipa, veliku vecinu vremena igramo bez klasicnog vanjskog sutera. Imamo povredjenog Bilbijo, koji je odigrao na cijelom prvenstvu svega par minuta, a drugi je mladi i po ponasanju malo problematican Mackovsek (20 g.) koji je tu samo zbog toga, sto se na pripremama ozljedio Spiler. Kod njega neznas na cemu si, ako prvi sut fula, onda je dosta velika vjerovatnost da ce i drugi i onda je gotov, nema ga vise. Ako pak susret otvori pogotkom, onda moze imat i 6/6 kako je imao protiv Srba u tamo nekih 30 minuta igre. Pivoti su nam slabi ali to je vec tradicija. Zorman, nad kojim se nikad nisam previse odusevljavao, sad je na 50% iz najboljih dana, a na zalost mi boljeg playmakera nemamo. Bekovi premalo i presporo dodavaju na krila, koja su dobra ali dobivaju slabe lopte. Kao odlicni su se istakli DV Dolenec, golman Prost i Gajic ali on se povrijedio i mozda ce odigrat jos koju minutu. Na poziciji desnog krila kao zamjenu imamo inace odlicnog mladog Marguca, ali zbog dosadasnjeg sasvim nepotrebnog forsiranja nepotpuno zdravog Gajica, kao posljedicu imamo sad njegovu povredu i zakinutu igru Marguca. Posto smo laka kategorija, obrana nam je prenjezna i slaba, pa vrlo rijetko dolazimo do kontre. Opcenito je ta nasa brza igra razocarenje jer je ima jako malo.
Vec vise puta sam bio sasvim blizu izrade konacnog stajalista, da je to jednostavno limitirana ekipa, od koje se nema ocekivati sto vise, od vec vidjenih slucajnih bljeskova kao u proslosti. Ali bi me onda nekim tecnim minutama lijepe, inteligentne pa i brze igre, nekim individualnim potezima, opet ubacili u nedoumicu, da ipak tu mozda ima nesto. No, moram priznati da recimo kad god je iskljucen protivnicki igrac,meni se odmah dize mrak na oci, prosto je nevjerovatno kako sugavo to igramo sa igracem vise, treba nam 5 njihovih iskljucenja da mozda profitiramo jedan gol iz toga, jedva se suzdrzavam, da ne gasim tv na 3 minuta.
Naravno, protiv Spanaca su nam sanse male ali ako Mackovsek krene dobro, Prost briljira, Zorman napravi par majstorija i provokacija koje on zna i svi ostali budu u nekom super izdanju, zasto da ne. Sa druge strane, prva utakmica sa nekim od "velikih" i to jos na njihovom terenu, mozda puknemo vec sredinom drugog poluvremena. Vise od same medalje me zapravo zanima domet ove ekipe. Ako sutra izgubimo ali ustanovim, da je nas nivo igre takav, da bi mozda pobjedili jednom od 3 puta (u neutralnoj dvorani), bit cu zadovoljan. Ako ustanovim, da ne bi pobjedili nijednom u 10 utakmica, onda je opet ok, barem se vise necu zamarati nasim rukometom.
[uredio Jjanez - 25. siječnja 2013. u 00:36]