To treneri i rade, pričaju s igračima, nažalost i s roditeljima (to je već neka druga priča i problem), ali dečki nisu više djeca. Treba motivirati i same trenere da razvijaju te dečke i u tom mentalnom odrastanju. Ali iskreno i ti dečki bi voljeli biti dio reprezentacije i stjecati takva iskustva, a nemaju objektivno priliku jer su dalje od 50km od Zagreba.
Problem je u komunikaciji koju izbornik nema ni sa svojim regionalnim suradnicima. To da se nemože pogledati utakmice ne stoji, jer je veliki broj utakmica u streamu. Može se naći puno objektivno/subjektivnih razloga, ali ne mogu se oteti dojmu da tu nema analize i sustava pa samim time prihvačamo tezu "svaki izbornik ima svoju viziju i svoje igrače".
To ne smije biti tako. Ovo je reprezentacija a ne klub. Trener u klubu može stvarati igru s 3 pivota ili sa desnim vanjskim od metar i deset ako mu uprava to dopušta. U reprezentaciji bi trebalo raditi po sustavu HRSa e sada to je isto problem jer sustava nema. Balić je pokušao vratiti 321 pa su ga odj.., Červar hoče 5:1 i igru sa dva srednjaka,... Izbornik 2004g gura špansku 6:0...sustav ne postoji, ali opet objektivno treba zvati igrače koji su potencijalni A reprezentativci. Osim rukometnih vještina, bitna je i fizička predispozicija, a naravno i obiteljski (životni) background. Bez analize, komunikacije je samo improvizacija tj. nečija prčija. A ovo ispada prčija trenutnog izbornika.