"Danas vam priopćavamo najtežu odluku koju smo morali donijeti u 60-godišnjoj povijesti kluba. Odustajemo od Kupa. O tome smo obavijestili župana, gradonačelnika i HRS. Razlog? Sustavna nebriga za najbolji loptački klub u Međimurju, godine politike koja odmahuje rukom i naša nemoć da se sa svime time nosimo", rekao je predsjednik RK MKA*IPC-a Željko Kavran.

Takva odluka ne da je iznenadila nego je zaprepastila okupljene sportske novinare, koji iako jesu nešto takvog načuli još u ponedjeljak, u to nisu željeli vjerovati. Na žalost, čini se da čakovečki premijerligaš, za razliku od većine ostalih hrvatskih rukometnih klubova konstanta najvišeg ranga natjecanja, zbilja misli ozbiljno.

No, ni to nije sve: "Dajemo lokalnoj upravi, Gradu i Županiji, osam dana da nam da čvrstu garanciju da će nas pratiti onako kako mi to zavređujemo. Tražimo plaćenu dvoranu za trening svih uzrasnih kategorija i 60 tisuća kuna mjesečno. U suprotnom ja podnosim neopozivu ostavku i sazivam Skupštinu kluba. Svom nasljedniku ostavljam čiste račune, bez dugova, klub koji je završio sezonu četvrti na tablici i koji je sudionik europskih natjecanja. Vjerujte mi, meni je najteže, u klub sam stigao kao 15-godišnji dječak i sad više nisam ni ljut, nego neopisivo tužan", rekao je Kavran.

Objašnjenje za odustajanje od kup-natjecanja treba potražiti u par proteklih godina. MKA*IPC naime ima najmanji proračun od svih klubova u Premijer ligi, a dvoranu za treninge svojih pet mlađih kategorija i seniora plaća između 150 do 240 kuna po satu, što je daleko skuplje od realne cijene koštanja sata. U isto vrijeme, Klub ne naplaćuje članarinu klincima koji treniraju, a ne naplaćuje ni ulaznice za svoje utakmice.

"Grad nam plaća sedam i pol sati treninga tjedno za prvu ekipu, a za djecu plaćamo sami, i to čak 240 kuna Visokoj učiteljskoj školi, apsurdnu cijenu. Došli smo do toga da klinci treniraju na Macanu. Neki su očito umislili da su dvorane njihove, a otvoreno nam je jedan ravnatelj kazao da se naplatom dvorane nama financiraju drugi programi. Odmah preko Drave Varaždinci svim svojim klubovima u svim dvoranama plaćaju sve treninge. S jednakim novcem koji se kod nas troši za ovako mizernu satnicu", naglasio je Kavran.

Nikakva utjeha rukometašima nije to što je Županija konačno progledala i shvatila da 240 kuna nije cijena, nego pljuska zdravom razumu. Po novim projekcijama, još nepotvrđenima, cijena koštanja dvorane za sportaše ne bi smjela prijeći 85 kuna. "Mi cijelo desetljeće plaćamo astronomske svote. Gdje je taj novac?", pita Kavran, koji je ionako većinu klupskog proračuna punio sam kroz svoje tvrtke, posebno u posljednjoj recesijskoj godini.

"Ja u nagrađivanju neuspjeha, financiranju svih osim onih koji vrijede, ne želim više sudjelovati. Mi imamo ponos i poštenje i ne mislimo nikoga žicati ili vući za rukav. Naš je ultimatum jasan, na politici je da odgovori", rekao je Kavran.

Kad se pogledaju brojke izdvojene iz proračuna Grada i Županije u ovoj godini, podaci su zbilja porazni. Županija je primjerice kroz svoju Zajednicu sportova dala klubu u pet mjeseci 26 600 kuna, što je dotacija za tri mjeseca, a trenutno je stanje na računu Zajednice nula. "Ovaj Klub može opstati i biti jednako uspješan, ako ne i bolji, ukoliko nam se osigura nesmetan i besplatni trening te 100 tisuća eura godišnje. Ako se to nekome čini previsoki iznos, kazat ću da je u Sisku nedavno direktor RK Siscije dao otkad jer je Grad mjesečnu dotaciju smanjio s 300 na 200 tisuća kuna. Meni je zbog toga svega savjest čista, nek ne bude onima koji nisu dali ni tuđe novce a kamoli svoje", rekao je Kavran za kraj.

Zbog odustajanja od Kupa MKA*IPC će snositi HRS-ove sankcije, najvjerojatnije novčano oko 15 tisuća kuna i zabranu igranja Kupa od godine dana. No, klupsku Upravo to uopće ne interesira. Dosta im je obećavanja, dosta im je moljakanja. Na potezu su Županija i Grad.