vjerovatno si u pravu, nikad se ne zna kako ce se tako mlad igrac
aklimatizirati u sustav gdje su trenutno najvece svjetske rukometne
zvijezde..ali po onom sto sam cuo i vidio taj "mali" je stroj kakav nisam
jos vidio u tom uzrastu, prema zadnjih nekoliko utakmica koje sam ga
gledao..u Istri zivim i sporadicno pratim utakmice mlađih uzrasta godinama,
i neke mlade igrace za koje mislim da ce biti buduce zvijezde u nasoj repki
koju obozavam..zato se i zanimam za "materijal" koji ce danas sutra biti
nositelj igre iste..poglavito sam se "navukao" na generaciju 98 koja je
oduvijek obecavala a danas ispunjava obecanja..naime, pod Panzom osvajaju
sve zivo i mocne europske repke do sada su bile samo krpa za brisanje
parketa Panzinoj ekipi..Umag mi je "u dvoristu" pa su mi zavrsnice ovog
godista posebna poslastica..a posto zbog posla putujem dosta, skocim
pogledati svaku utakmicu koja mi je usput..posebice volim pratiti Kozalu
koja je prije dvije godine bila prvak,seoski klub protiv diva iz
metropole..prica o Davidu i golijatu koju prizeljkujem i ove godine..s
druge strane sam tuzan zbog Zameta za koji sam mislio da ce biti puno
mocniji, i nikad mi nije bilo jasno zasto se Rijecani nisu mogli dogovoriti
da spoje Jaganjca i Lucina s ostatkom Zameta..ta momcad bi harala
prvenstvima..ali dobro, valjda oni znaju..svi koji prate iole Kozalu, znaju
da se njihova igra godinama bazira na ubojitosti Halila i oko njega se
dosta toga vrti..Iskreno bio sam uvjeren da trener Tomaš griješi sto bazira
igru na jednom igracu jer se to redovito pokazuje stetnim i za klub i
igraca jer se kasnije obije o glavu, igrac postane sebican i sam sebi
dovoljan a prije ili poslije ostale momcadi nauce kako zaustaviti takvog
igraca, a nerijetko takav zavrsi i sa ozljedom jer ga svi tuku i zele mu
uzeti skalp, proslo drzavno kad sam ga vidio kako igra ozljeđen i vuce nogu
za sobom,potpuno nemocan da pomogne momcadi, mislio sam da se to i
događa..međutim drago mi je da sam ispao u krivu..nedavno sam gledao Kozalu
protiv akademije, gdje su ovi drugi doslovce pregazeni,(11 razlike ako se dobro sjecam) a Halil je igrao
nestvarno za jednog sedamnaestogodisnjaka..to znaju oni koji su gledali..fizicki jaka i impozantna
akademija izgledala je potpuno nemocno u nastojanjima da ga zaustavi,jedan
na jedan nitko nema sanse,takva eksplozivnost za tako korpulentnog igraca
je fascinantna..izvana projektili, ne zabija se vise u obranu sto je prije
radio, rjesava se lopte i odlicno asistira cim nastane visak, jako puno cistih asistencija sto je logicno s obzirom da uvijek barem dvojica idu na njega ako ne igraju i flastera na njemu ..uglavnom,
usta su mi ostala otvorena kao i vecini gledatelja..Tomaš je ocito napravio
svoje remek djelo..ali tu više nije samo Halil..mali Lučin koji je kako
cujem 99g, sigurno je njegov sljedeci veliki projekt,mali ima nos Magic
Johnsona za igru, ako sam dobro informiran malog vec sad scoutira Barcelona a tek mu je 16..i drago mi je da je napokon pozvan u repku..Kad je Halil
skinuo dres poslije tekme bilo mi je sve jasno..pa on izgleda kao rukometni Cristiano Ronaldo..misic na misicu..
na zadnjem turniru reprezentacije u Bugojnu gledao sam sve tekme osim s Katarom..citava Panzina ekipa izgleda mocno,osvojili su turnir, a Halil mu je uz Koncula koji je takodjer dobar i konstantan u repki bio nositelj igre i u obrani i u napadu..njegova fizicka snaga mu naprosto omogucava da bude razinu iznad drugih citavo vrijeme..bio je najbolji strijelac turnira a mvp neki decko iz Poljske..Nakon tih par utakmica osobito sam poceo pratiti Kozalu i Halila, pa i zbog neviđene medijske buke koja je popratila njegov senzacionalni transfer u PSG..ali to sve nije nikako slucajno..zanimajuci se za uzroke ove sportske sage, jedan prijatelj, a dobar poznavatelj Kozale rekao mi je uz smješak "samo pitaj njegovog brata"..za one koji ne znaju to je onaj decko koji na drzavnim prvenstvima rusi tribinu,zestoko navija i izgleda kao brat od Hulka, zove se Isak i za kojeg sam ja iskreno, mislio da je na kojekakvim "bonbonima", uglavnom mislio sam da ce mi odgristi glavu ako ga nešto pitam, takav sam dojam imao o njemu..:)međutim kad sam ga vidio kako prica s igracima koji ga ocito vrlo postuju i cijene, i kakav odnos ima s njima, ohrabrio sam se..prvo sam mu cestitao na transferu u PSG a onda ga pitao kako su uspjeli napraviti jedan takav presedan, dosada neviđen u rukometu..sedamnaestogodisnjak direktno iz sela u najbogatiji klub na svijetu..deset minuta koji su uslijedili bili su sok za mene jer sam ocekivao sasvim drugaciju osobu..decko od nekih 30ak g, elokventan,ljubazan,vrlo obrazovan, znanje nekoliko stranih jezika(kasnije kroz pricu smo skuzili da obojica radimo u turizmu)..ispricao mi je pricu koju necu sigurno zaboraviti, i koja me podsjetila na Kostelice i Vlašiće..ovako nekako" Halil se ne razlikuje puno od prosjecnog teenagera, niti je ranije bio neko cudo od djeteta, kad je imao tri godine poceo sam ga uciti kretnjama kroz atletsku skolicu jer sam ja trenirao atletiku i tako je bilo do 8g kada sam odlucio da krene s rukometom, iako sam u pocetku mislio na nogomet, posto je bio nadprosjecno visok a i zbog moje ljubavi prema kaubojima, odlucio sam se da to bude rukomet..prve dvije godine sam isao na svaki trening s njim, svaku utakmicu da budem siguran da je "zagrizao" a nakon toga sam se povukao jer sam itekako bio svjestan recenice koju je davno rekao Alex Ferguson.."nema gore stvari za mladog talentiranog sportasa od ambicioznog roditelja"..pa iako mu nisam roditelj uvijek me gledao kao autoritet i uzor,imamo posebnu vezu koju samo starija braca mogu razumjeti..bilo mi je samo bitno da je u zdravom okruzenju, a i strasno sam vjerovao treneru Tomašu..pustio sam malog da uziva sa svojom ekipom radeci ono sto voli..to ne znaci da sve nisam držao na oku..kada je navršio cca14g opet sam se ukljucio, prvenstveno radeci na njegovoj kondicijskoj snazi i prehrani..no on je vrlo brzo nadišao moju kompetenciju i tada sam angazirao svog prijatelja Simcicha koji je sad svjetska trenerska klasa da radi s njim odvojene kondicijske cikluse sve do danas..nema tu neke posebne tajne,cuda ni srece, ja sam jednostavno pustio strucnjacima da rade posao, nikad se trenerima ne mjesam u posao..moj je posao i privilegija da mu budem zivotni mentor i brat i da osiguram da radi u najboljim uvjetima..(rekao je da radi 2 posla jer su troskovi enormni) Halil vec godinama zivi kao spartanac, jede prema planu nekog poznatog nutricionista i trenera(zaboravio sam ime)..kilogrami piletine ,rize, tone povrca..i citava ljeta provodi sa kondicijskim trenerom radeci na snazi, brzini i eksplozivnosti..Halil obozava rukomet, utakmice,treninge..ali mu tesko pada kao i svakom klincu sto mora toliko zdravo jesti i ici rano u krevet..e tu je moja uloga da to osiguram i tome sam se posvetio jer su to temelji..da mu organiziram dan,spavanje prehranu ali i kvalitetno slobodno vrijeme jer ne zelim da mi "pukne"..i to je vecina mudrosti..samo rad rad i opet rad...sto se tice transfera, on je prosao probe u Veszpremu i Parizu prije skoro godinu dana, ali sam ja citavo vrijeme pregovarao, nastojao osigurati najbolje uvjete, bio u Parizu na dogovorima, ali najvise od svega nisam mu preranim potpisom htio uskratiti da sa svojim kadetima i trenerom zavrsi pricu i odigra zadnje drzavno, nisam zelio da mu fali ta emocija ni pod cijenu da Psg odustane,ali su na kraju upravo oni dali uvjete koje je nemoguce odbiti i pristali ga cekati do iduce sezone..."tako nekako je pricao njegov brat,jos je pricao ali napisao sam ono kako se sjecam..uglavnom, prica i pristup koji necu zaboraviti, najvise zato jer sam ocekivao totalno nesto drugo, ali ocito su bile predrasude jer sam ga na kraju pitao kako to da je na tribinama zvijer a u biti je gotovo pa filozof..rekao je da on kroz sport izbacuje svoje emocije da bi u zivotu bio miran,bilo u teretani ili na utakmicama..nakon tog razgovora poceo sam ga pratiti na facebooku, i kad sam vidio kako se igra s tezinama od 200kg, puno toga mi je jasnije..ako netko ne vjeruje neka proba razgovarati s deckom..
uglavnom, nadam se da cete mi oprostiti sto sam toliko pisao o Kozali, Tomašu i Halilu, ali mislim da bi svi mi puno mogli nauciti iz ove price koju cu ja definitivno nastaviti pratiti..sta mogu,volim Kvarnerski i Istarski rukomet, a ovo je meni najljepsa rukometna prica do sad..jer mozemo mi pricati sta hocemo ali kad te PSG ganja godinu dana za potpis, onda mora postojati razlog..da ne govorim da nikad jedan sedamnaestogodisnjak nije bio najbolji strijelac 1HRL,ili zabijao premijerligasima 18golova(finale kupa sa Zametom) toga nije bilo do sad u tim godinama barem koliko sam ja uspio naci.. samo se nadam da se nece umjesati neka ozljeda ili kakva lijepa Francuskinja, pa promjeniti tijek price, ne bi bilo prvi put..uglavnom,drzim fige Rijecanima, i Zametu i Kozali da naprave rezultat na drzavnom..(kad vec nemamo nazalost Istarskih predstavnika sto me posebno zalosti:((
