ono vodstvo protiv prvog i jedinog dream teama je cilu zemlju koji su gledali, u Zadru nije bilo struje i nije se moglo gledati,  odvelo u ekstazu i to je bilo dovoljno tada ni dobiti utakmicu nije bilo tako bitno (a opet potpuno nerealno), a zamislite tek reakcije svita koji je bija striktno protiv raspada yugoslavije i koji nije ni čuja za Hrvatsku

bronca 98 je bila velika i nezaboravna pogotovo onih 40 sekundi dok smo bili u finalu, ono bobanu smo svi oprostili...ali thuramu    u karijeri zabiti 3 gola (jedan za juve) a u jednoj utakmici 2 ...ali ajde to je jednom henryu higlight karijere i uspomena koje se najrađe sića taj thuram na kolinima nakon gola...

plaka san ka godina kad je Goran osvoija wimbledon, zaplacen i sada kada vidin posvetu trofeja Drazenu a kad se sitin da mu je Bog pomoga sa onon kison u 1/2 finalu...ah

srebro ivice je bilo uzasno emocijalno i oni zagrljaj sa bolesnon janicon koja se digla iz kreveta da bi ga bodrila i njihove suze...

uvik zaplacen kod tih posveta trofeja pa tako i kod mirkove posvete poginulom ćaći...i meni je ćaća umra pa donekle znan kako mu je...

a tek rukomet i ono neocekivano zlato 2003.

MI NI SE SHVAĆAMO KAKO SMO BOGAT NAROD 

Bogami i ja. Kad se sjetim zadnjeg seta, pa zadnjeg gema, pa kada je Goran rekao kako Wimbledon posvećuje Draženu to me je dotuklo.    

Mi smo doma svi plakali, samo sta je svako isa to sakrivat, pa su se izbjegavali pogledi sljedecih po ure

ja sam gledao u bolnici taj meč sa čovjekeom kojem su netom prije toga amputirali nogu i neću nikada zaboraviti da sam se držao za krevet cijeli meč od straha a ovaj čovjek je nakon meča rekao da mu je ta pobjeda dala novi život nakon amputacije ...koje su ono emocije bile

Covjece svi oni silni porazi od Agasija, vec je svaka nada izgubljena, nece nikad dobit Wimbledon i to je to. I onda na pozivnicu ode gore, svi smo mislili onako rekreativno, izbaciti ce ga vec netko. I jedan, drugi, treci, dodje u polufinale, ja vec pocinjem trljati oci u nevjerici, pa ga onaj ustogljeni englez Henman pocne puniti, a ona probudjena nada se naglo ugasi. I onda... kisa

Nakon kise sam znao, osvojice ga. I osvojio ga je.

Prica kao izmisljena.

Pa onaj docek u Splitu, CNN je prenosio, neponovljivo.

bojim se da neće ...takvi su klinci danas ,ne poštuju ništa

Najbolje da ovo ne komentiram i ko sto su vec rekli da ces naucit o nekim stvarima u dogledno vrijeme.
A viruj mi da si bar malo stariji i da se sjecas nekih stvari iz 90'ih i sta smo sve prozivljavali sa Goranom da bi i ti plaka.
Nema tu Dalamtinac, Zagorac, ovaj ili onaj...
Nosio je na celu hrvatski grb, kad je to nesto znacilo i svaka mu cast

 ma čast svima ovima šta ste nabrojali nema sumnje to su vrhunski rezultati ali hajdukovo četvrtfinale lp sezone 94/95 je sigurno najveće sportsko dostignuće neke naše ekipe...dobro možda bi se to eventualno moglo usporedivat sa janicom