I Uvod

Prvi svjetski rat, ili «Veliki rat» kako su ga nazivale ondašnje novine, je bio oružani sukob dotad nezapamćenih razmjera. Trajao je od 1914. do 1918. Počeo je kao sukob između Austro-Ugarske i Srbije 28. jula, a u europski rat je prerastao 1. augusta kada je Njemačka objavila rat Rusiji da bi na kraju završio kao svjetski rat koji je obuhvatio 32 nacije.

Dvadeset i osam ovih nacija su bile povezane u savez pod nazivom Antanta i uključivale su sile poput Velike Britanije, Francuske, Rusije, Italije i SAD-a. One su se suprotstavljale koaliciji Centralnih sila koje su sačinjavale Njemačka, Austro-Ugarska, Turska i Bugarska.

Povod za rat je bio sarajevski atentat na austro-ugarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda izvršen 28.lipnja 1914. Međutim, pravi uzroci rata bili su duboko ukorijenjeni u europsku povijest prethodnog vijeka, prvenstveno težnja Njemačke za kontinentalnom dominacijom i kolonijalnim posjedima Antante.

II Uzroci za rat

A Nacionalizam i imperijalizam

Stvarni uzroci za rat su bili razvijeni nacionalistički duh naroda koji su bili pod vlašću stranih sili, pogotovo neriješeno jugoslovensko pitanje, te ekonomska i politička sukobljavanja imperijalističkih sila oko afričkih i azijskih kolonija. Ovi sukobi su doveli do stvaranja velikih armija i trke u naoružanju, pogotovo pomorskom.

Francuska revolucija i Napoleonovi ratovi su kroz Evropu pronijeli ideju demokratije, ali i prava naroda na tzv. «samoopredjeljenje». Međutim, na Bečkom kongresu, kada je prekrajana karta Evrope velike sile nisu obraćale nikakvu pažnju na želje naroda i nacija. Ovo je dovelo da nacionalističkih pokreta za oslobođenje, pogotovo kod slovenskih naroda. Ideja «panslavizma» je pogotovo dobro poslužila Rusiji da prikrije svoje ekspanzionističke planove.

Industrijska revolucija koja se u EUropi odigrala krajem 18. i u 19. vijeku izazvala je ogromno povećanje u proizvodnji te, posljedično, potrebu za stranim tržištima i sirovinama. Ovo je evropske sile odvelo u Afriku i Aziju putem kolonijalnih osvajanja. Rivalstvo kolonijalnih sila dostiže vrhunac kada se Njemačka, kao mlada sila bez kolonijalnih posjeda, osjetila dovoljno snažnom da izazove Veliku Britaniju i francusku.

(Njemački vojnici marširaju kroz ulice Berlina na putu do fronta)  

Na vrh

B Krize koje su nagovijestile rat

Sa Evropom podijeljenom u dva neprijateljska tabora, od kojih oba troše ogromna sredstva na naoružavanje, bilo koji poremećaj političke situacije izazivao je međunarodni incident. U godinama od 1905. do 1914. desilo se nekoliko kriza i dva rata koji su prijetili da izazovu opšti evropski rat.

Prva kriza je izazvana u Maroku 1905. kada se Njemačka umiješala u sukob između marokanskih revolucionara i francuskih kolonizatora. Francuska je Njemačkoj prijetila ratom, ali je sukob riješen mirnim putem u Španiji 1906. Kada je Austro-Ugarska aneksirala Bosnu rat je izbjegnut samo zato jer u to vrijeme Rusija nije bila dovoljno spremna. Druga marokanska kriza se desila 1911. kada je Njemačka poslala razarač «Panter» u marokanski grad Agadir u trenutku kada je Francuska nastojala da osigura prevlast u Maroku. Nakon mnogobrojnih prijetnji sa obje strane sukob je riješen kolonijalnim kompromisom.

link sa nekim filmićima