Jasno je da ništa nije crno-bijelo, tako ovaj šta priča o genocidu Mađara nimalo kritički priča o partizanima ka da živimo u Jugoslaviji 1975. a iz vremenoplova nam upravo stiže još jedan koji veliča pokolje na Bleiburgu i kasnije.
Ovaj prvi je Srbin, živi u Srbiji pa ga mogu i razumit da je malo zaosta jer je srbijanska historiografija na još nižim granama od Hrvatske, zapravo u službi prikazivanja svih Hrvata ustašama pa se vidim izmišljaju svakakvi masakri, ali čak i on nije za ubijanje bez suda, makar komunističkog, za razliku od ovog drugog koji je kao Hrvat a veliča ubojstva momaka od niti 18 godina te zazidavanje žena u jame "jer su skončali točno onako kako su i zaslužili"
Na Bleiburgu i kasnije ubijeno je, prema onoj Ravanek mislim da se zove, iz instituta za povijest, oko 90tisuća ljudi, zarobljenika, što su svi oni bili u Jasenovcu 4 godine čuvari?!
U Jasenovcu da je jedan čovjek ubijen to je ubojstvo, ne može se opravdat, nit itko ovdje to opravdava. Ni mučenja, a kamoli ubojstva. Istina je da se o Bleiburgu 1975. nije ni znalo u Jugoslaviji, a da je broj ubijenih u Jasenovcu bio preuveličavan do nemogućih razmjera. Nakon hrvatske neovisnosti prihvaćeni su tzv. Tuđmanovi brojevi od 80-100 tisuća stradalih u Jasenovcu i 15-30 tisuća na Bleiburgu, međutim, kako vidimo broj stradalnika na Bleiburgu i poslije stalno raste, a jasenovački broj se sve više dovodi u pitanje, da ne kažem smanjuje. Ako je u Jasenovcu stradalo sveukupno, govorim napamet, 4 tisuće ljudi, to je ogromna brojka, ali ne možemo sve stradale partizane u borbama ugurati u Jasenovac. Isto tako zbrinjavanje kozaračke djece napravili su vlasti NDH, to je činjenica. Ne treba zbog toga nikome dignit spomenik jer to je nešto što bi svatko trebao napraviti, ali Srbi i danas govore kako su u Jasenovcu ubijana srpska djeca, valjda kako bi kasniji pokolji imali opravdanje, drugog razloga zbilja ne vidim.
Jer to bi bitno promijenilo sliku o režimu pa bi se proglašavanje svih, ali baš svih pripadnika neke oružane formacije koja je pripadala NDH možda i prestalo nazivati "pljačkaškim i koljačkim ološem koji je dobio što je i zaslužio", da ne govorim kolika bi groteskna bila usporedba broja ubijenih u 4 godine i broja ubijenih nakon što je rat završio. Naravno, ni sami partizani, među kojima je bilo ajmo reći pola Hrvata nisu ništa znali o Bleiburgu i ostalome, niti su bili komunisti, ali su ih ovi uglavnom izvarali, i ne možemo gledati na partizane onako kako ova dva gledaju ustaše: crno-bijelo.
Zato su i partizani koji su bili hrvatski orijentirani kao Tuđman, Bobetko i ostali na kraju krajeva distancirali se od svega toga i stvorili Hrvatsku koja je bila i od međunarodne zajednice a kamoli Srbije i njenog vodstva osuđena na propast.
Svođenje svega ovoga na jednu knjigu koja govori o Jasenovcu i na ad hominem kritike da ja tobože veličam ustaše (valjda pitajući se je li i Francetiću "smještano" kao i Gotovini, a znano je da od pamtivijeka povijest pišu pobjednici) je potpuno promašeno jer Jasenovac kao nešto nedopustivo nikad nisam ni dovodio u pitanje, a ulogu nekih ljudi valjda smijemo preispitivati? Meni je iz onog linka najzanimljivije ono što je onaj partizanski pisac napisao o "Francetiću" i koliko je to plod njegove mašte ili je zbilja utemeljeno na nekim činjenicama. Nije ništa neobično poštovanje prema neprijateljskom vojniku, a ako ga je bilo onda opet je li riječ o ološu i ostalim kvalifikacijama koje su se spominjale.
Nota bene, bez obzira ukoliko se na koncu pokaže da je na Bleiburgu i kasnije stradalo bubam 5 puta više ljudi nego u NDH za vrijeme njezina trajanja od 4 godine u Jasenovcu i ostalim mjestima je li NDH bila neka pozitivna pojava? Naravno da ne, jer to je bila kvislinška tvorevina, koja je prihvatila zakone i odredbe strane hrvatskom narodu što kao opomena stoji i danas kako se nikad ne smije ići protiv naroda i protiv Boga. Ali bi se moglo do kraja raskrinkati Srbe i komuniste jugoslavenskog usmjerenja za koje je svaka Hrvatska - trn u oku.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda