Partizani su odnijelu pobjedu, prevagu, malo surovanjem sa Staljinom malo umiljavanjem Churchillu koji je vjerojatno i bio Titov mecena, tesko je vjerovati da je Tito samo tako smio Staljinu odbrusiti a da mu ovaj ne posalje tisuce tenkova.
Zapravo ozbiljni povjesnicari smatraju da su se Staljin i ciko iz Londona dogovorili i ranije po pitanju Balkana.
Prije svega treba imati u vidu da je Tito prilikom sklapanja prve vlade ako se dobro sjecam dok je jos bio na Visu, u nju fingirano primio i ministre iz Londona odnosno kraljevoj ekipi sklone ljude a onda je manevrirao da dobije na vremenu i uspostavi diktaturu, kasnije se lako rijesiti ovih likova.
A kako su poceli partizani, gomila cvikerasa studenata, simpatizeri, vrlo mali broj njih. Nakon okupacije cekaju mig iz Moskve, sto raditi, oni su u rat protiv Hitlera krenuli tek nakon Hitlerovog napada na SSSR, do tada su kako znamo komunisti i nacisti bili u paktu ili savezu. Prije rata su suradjivali sa ustasama, jer su imali istog neprijatelja u Beogradu. U to vrijeme se i odigravaju cistke po Moskvi, o tome smo i dokumentarac imali sa prilicno detaljnim pregledom kronologije, imena... danas znamo da su Tito i njegova ekipa pisanjem karakteristika smakli cjelokupno rukovodstvo KPJ iz 1930-ih godina. Covjek se prakticno nametnuo uvlacenjem u dupe Staljinu, koji ga je kako kazu jako cijenio, valjda po onoj staroj da se isti prepoznaju, dva satrapa.
Kasnije su kao poslusne kujice kominterne otisli u sumu nakon Hitlerovog napada i poceli nekakav ratg protiv njemackih trecepozivaca, opcepoznato je da su nacisti na Balkanu drzali famozne trecepozivce ne plaseci se posebno Titove sumske ekipe. Tek su neke elitne trupe angazirane u Drvaru i nakon kapitulacije Italije, Rommel upada u Istru. Tek tu se moze govoriti o nekim ozbiljnim borbama.
Vecinu rata proveli su u sumi, gdje su bili toliko "sigurni" da su formirali Prvu proletersku kao osobnu Titovu gardu, njega je u svakom selu u koje su usli mogao smaknuti bilo koji seljak jer njima partizanima nitko vjerovao nije. Posebno ne Srbi, kod kojih su se uglavnom skrivali. Uostalom, o tome postoje i pisana svjedocenja Titovih komesara, naprimjer Rodoljub Colakovic.
To su teska ruralna podrucja brdske Bosne, Birac, Romanija, Majevica, tamo su gospodarili cetnincki zapovjednici poput Dangica i ti nepismeni srpski seljaci znali su samo za kralja i cekali su njega. Partizani formiraju odred u Sekovicima, Prva proleterska sa Glavnim stabom ode dalje na Romaniju a Srbi cim im vide ledja, vrate kokardu na subaru. Jezda Dangic je i danas jedini priznati komandant Srbima na prostoru od "stare Hercegovine" do Bijeljine. Kakav crno Tito, komunisti i ta prica.
Srbi su se borili samo i iskljucivo za Veliku Srbiju. Da se njih pitalo, Josip Brozovic bi zavrsio u nekom jarku na Pjenovcu. Ali ne, naravno da se pitaju Moskva, London, Washington.
Kasnije su kako znamo, svi ti cetnici masovno primani u partizanske odrede, nakon abolicije, neki su se tijekom cijele SFRJ slavili kao prvoborci, Kalinovic ili Sekovici planinske vukojebine dobile su status ustanickih mjesta a vidjeli smo u zadnjem ratu da su nista drugo no cetnicke jazbine.