2.svjetski rat i sve vezano uz njega....

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.11.2005.
Poruka: 7.585
13. siječnja 2012. u 23:06
dida je napisao/la:
ilegalac je napisao/la:

Jedno stručno pitanje: Pa čime se ti povjesničari bave??  

Znači, nakon 65 godina, uz obilje slika, dokumenata, materijala, filmova, živih svjedoka, popisa stanovništva i sve moguće tehničke i informatičke opremljenosti struka nije u stanju jednom za svagda reći približan broj žrtava ove fašističke rabote...  

Vidi cijeli citat


Ovo ti je do sada "najpribližnije" i najpoimeničnije.

http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284

Vidi cijeli citat

   E to se traži !!! Šteta svake nevine duše, ali samo mi je bilo bitno da znam da se netko sustavno bavio ovom problematikom, i to sve uobličio u formi prihvatljivoj za predodžbu, a ne da povjesničari pišu knjige o konspiracijama, mutnim i nejasnim činjenicama, izvlače priče iz dva slova obrnuto napisana u retku i sl... 

Hvala na odgovoru... 


allen
allen
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 29.08.2006.
Poruka: 56.225
14. siječnja 2012. u 01:07
allen je napisao/la:
evo našo sam neki dokumentarac pa cu pogledat


  Jasenovac  Donja Gradina -Industrija smrti 1941-1945

Če se ti torrent dopade se zahvali.

Če ne ga preprosto preskoči in ne dajaj žaljivih komentarjev
                              


Koncentracioni logor smrti Jasenovac


 



Jasenovac - okoli 10.000 mrtvih Slovencev


IMDB ocena: 8.1 LINK
                                    


JASENOVAC, najveći koncentracioni logor za istrebljenje ljudi na teritoriji Hrvatske. Jasenovac je zapravo činio kompleks od nekoliko podlogora, u neposrednoj blizini, na obali reke Save, oko 62 milje (100 km) južno od Zagreba. Logor za žene, Stara Gradiška, koji se nalazio malo dalje, takođe je pripadao ovom kompleksu.

Jasenovac je osnovan u avgustu 1941, a bio je rasformiran tek u aprilu 1945. Stvaranje samog logora, upravljanje i nadzor nad njim bili su povereni III odeljenju Ustaške narodne službe (UNS), na čelu sa Vjekoslavom (Maksom) Luburićem, koji je lično odgovarao za sve što se tamo događalo. Oko 600,000 ljudi pobijeno je u Jasenovcu, uglavnom Srba, Jevreja, Roma i protivnika ustaškog režima. Broj jevrejskih žrtava kreće se između 20,000 i 25,000, od kojih je većina pobijena do avgusta 1942., kada je otpočela deportacija hrvatskih Jevreja u Aušvic, radi istrebljenja. Jevreje su u Jasenovac slali iz svih krajeva Hrvatske (i Bosne i Hercegovine, prim. prev.), iz Zagreba, Sarajeva i ostalih gradova i varošica. Većina je ubijena odmah po dolasku, na nekom od stratišta blizu logora: Graniku, Gradini i drugim mestima. Oni koji su ostavljeni u životu bili su uglavnom ili visoko obrazovani profesionalci ili zanatlije čije im je znanje i umeće bilo potrebno (lekari, farmaceuti, električari, obućari, zlatari itd.) i radili su u radionicama i fabrikama u Jasenovcu. Životni uslovi u logoru bili su krajnje surovi: oskudna, slaba hrana, bedan smeštaj, izuzetno oštra disciplina i neverovatno okrutno ponašanje ustaških čuvara. Uslovi su se poboljšavali jedino tokom kratkih perioda, u vreme poseta delegacija, kao što su bile posete delegacije novinara u februaru 1942. i Crvenog Krsta u junu 1944.



                                    

Tri koljača i komandant Jasenovca: Stipe Prpić, fratar Miroslav Filipović-Majstorović, i Jerko Maričić

Ubijanje i mučenja u logoru dostigli su vrhunac krajem leta 1942., kada je na desetine hiljada srpskih seljaka deportovano u Jasenovac iz područja gde su se vodile borbe protiv partizana, u oblasti planine Kozara. Većina muškaraca pobijena je u Jasenovcu. Žene su slali na prisilni rad u Nemačku, a decu su odvajali od majki; neka su pobijena, dok su ostala rasuta po sirotištima širom zemlje.

U aprilu 1945., partizanska vojska došla je nadomak logora. U pokušaju da izbrišu tragove zločina, ustaše su digle u vazduh sve barake i pobili većinu logoraša. Pokušaj bekstva zatvorenika nije uspeo i tek ih je nekoliko preživelo.



I Stvaranje Nezavisne Države Hrvatske – 1941

Posle kratkotrajnog rata, u aprilu 1941, Kraljevina Jugoslavija bila je podeljena među zemljama agresorima: nacističke Nemačke, fašističke Italije, Hortijeve Mađarske i Bugarske Borisa III. U međuvremenu, dok se još uvek vodio rat, osnivanje ustaške Nezavisne Države Hrvatske objavljeno je 10. aprila 1941; pored teritorija koje su tradicionalno bile naseljene Hrvatima priključene su u ovu državu i Bosna i Hercegovina i delovi Srbije.

Više od dva miliona Srba živelo je u novostvorenoj marionetskoj državi, što je činilo više od jedne trećine cele populacije u NDH. Takođe, bio je i značajan broj Jevreja, Roma i pripadnika drugih nacionalnosti. Čim je NDH bila proglašena, vođa te italo-nemačke tvorevine, ustaški poglavnik Ante Pavelić, počeo je da iznosi ustaški program stvaranja „čistog hrvatskog životnog prostora“ i „čiste hrvatske nacije“. Naime, pošto su ustaše bili ekstremni nacionalisti, šovinisti i rasisti, počeli su da grade svoju državu i institucije nalik onima u nacističkoj Nemačkoj. Prema njihovim ideolozima, uslov za stvaranje čiste hrvatske države bilo je proterivanje Srba („grko-istočnjaka&ldquosmiley, Jevreja („Židova&ldquosmiley i Roma („Cigana&ldquosmiley. Tvrdeći da su Srbi i rasno i religijski drugačiji od Hrvata, oni su ih ubijali, deportovali ih ili prisilno pokrštavali. Jevreji i Romi trebalo je da budu u potpunosti istrebljeni, pošto su bili smatrani za nižu rasu. Ustaška vlada i njeno zakonodavstvo doneli su seriju zakona, naredbi i propisa, po kojima su nacifašistički metodi terora i etničkog genocida učinjeni legalnim (rešenje o stavljanju ćiriličnog pisma van zakona, propis o rasnom okupljanju, propis o državljanstvu, propis o preobraćenju iz jedne religije u drugu itd). Ipak, najveći zločin protiv Srba, Jevreja i Roma izvršen je izvan okvira ovih zakona i pravnih akata. Ustaše su postupale po svojoj rasnoj, religijskoj i nacionalnoj netrpeljivosti bez obzira na bilo kakve zakone ili norme. Ustaška vlada bila je podržana od većeg dela katoličkog sveštenstva i islamske verske zajednice, a i (mnogi, prim. prev.) hrvatski seljaci su joj se takođe zavetovali na vernost.


II Počeci genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima i Slovencima u NDH

Ustaška organizacije bila je tipična fašistička organizacija a njihova vojna sila bila je instrument za sprovođenje ustaške nacističke ideologije.

Ustašku vojsku je organizovao Slavko Kvaternik, „doglavnik“, a bila je stvorena od ustaških jedinica (sastavljenih od dobrovoljaca) pod komandom centralnog ustaškog zapovjedništva, specijalnih policijskih jedinica („redarstvo&ldquosmiley i domobrana, a u avgustu 1941., osnovana je i ustaška tajna služba („Nadzorna služba&ldquosmiley, sa Eugenom Didom Kvaternikom na čelu. Uz pomoć ovih organizacija, vršen je najveći genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH. Da bi omogućili da u NDH žive samo Hrvati i Muslimani, sprovođeno je masovno istrebljenje, proterivanje i prisilno pokrštavanje Srba, uporedo sa sistematskim istrebljivanjem Jevreja, i gotovo potpunim uništenjem Roma. Masovno ubijanje Srba počelo je već krajem aprila 1941, masakrima po selima oko Bjelovara, u Baniji u maju, u Lici u junu, na Kordunu, u Bosanskoj Krajini i u Hercegovini. Smatra se da je samo u tom periodu, od aprila 1941. do sredine avgusta 1942., preko 600,000 Srba pobijeno, na najbrutalniji način koji je moguće zamisliti, a tokom čitavog rata, u Srbiju je proterano preko 180,000.


                                    

Jevrejska deca su odvođena u Jasenovac

Teror vlade NDH posebno je bio uperen ka Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tri pravoslavna episkopa i većina pravoslavnih sveštenika ubijeni su do kraja 1941, na najsurovije načine. Tokom rata, uništeno je 450 pravoslavnih crkava. Tačan broj Srba prisilno pokrštenih u katoličanstvo nije nikada utvrđen.

III Koncentracioni logori u Nezavisnoj državi Hrvatskoj

Sledeći primer svojih zaštitnika, nacističke Nemačke i ostalih fašističkih režima, NDH je otpočela sa osnivanjem koncentracionih logora u svrhu „očišćenja nacije“ od nepoželjnih. Ustaše su ih nazivale „sabirnim“ ili „radnim“ logorima, a bili su planirani za masovno zatočenje i sistematsko, potpuno uništenje Srba, Jevreja, Roma i „neposlušnih“ Hrvata. Takozvana „Ustaška tajna služba“, ili tačnije, njeno „Odeljenje III“, poznato i kao „ustaška garda“, bila je zadužena za osnivanje, organizaciju i upravljanje koncentracionim logorima u NDH. Iako su suštinski bili jedno te isto, „Odeljenje III“ staralo se o osnivanju, organizaciji i upravljanju logorima, dok je „ustaškoj gardi“ pripao zadatak formiranja vojnih jedinica koje su obezbeđivale logore i izvršavale zadatke transportovanja Srba i Jevreja sa okolnih teritorija do logora, a oni su takođe bili ti koji su neposredno ubijali zatvorenike.

Prvi logori u NDH osnovani su na ostrvu Pag, u mestu Slano, na planini Velebit blizu Gospića, u mestu Jadovno, i u Bosni u Krušici, kod Travnika. Osim Jasenovca, neki od većih logora bili su „Danica“ u Koprivnici, Kerestinec, Loborgrad, Stara Gradiška, Lepoglava, Jastrebarsko i Sisak. U početku, nije bilo nikakvih zakonskih regulativa u pogledu slanja ljudi u logore ili dužine trajanja zatočenja. O takvim stvarima odlučivali su Pavelićevi poverenici, opštinski upravitelji, njihovi zamenici, zapovednici logora i ostali ustaški komandanti. Ovakva praksa zadržala se i kasnije, a kada su zakoni konačno doneti niko ih nije poštovao.

Prvi čovek „Odeljenja III“ (ustaške garde), a samim tim i logora, bio je ustaša Mijo Babić, alijas „Đovani“, a odmah do njega bio je Vjekoslav Luburić, alijas „Maks“. Po naređenjima Pavelića i Kvaternika, Luburić je proveo neko vreme u Nemačkoj, kao gost Gestapo-a, početkom oktobra 1941, kojom prilikom je posetio nekoliko nemačkih koncentracionih logora. Po povratku u NDH, sproveo je reorganizaciju postojećih logora i osnovao nove, po ugledu na one u Nemačkoj i formirao jednu jaku vojnu jedinicu „Ustaške garde“ koja je izvršavala masovne zločine, pod njegovom direktnom komandom.


IV Osnivanje koncentracionog logora  Jasenovac

Ustaški logor pod imenom Jasenovac osnovan je po uzoru na logore u nacističkoj Nemačkoj 21. avgusta 1941. i predstavljao je mesto najveće torture i pogubljenja koje je ikada postojalo u Jugoslaviji. Pored svih strahota, to je bio najveći koncentracioni logor i treći po broju žrtava u celoj okupiranoj Evropi tokom ratnih godina 1941– 1945. Po sadizmu i patološkim zločinima, ustaše su prevazišle i svoje nacističke učitelje u Nemačkoj.

Za razliku od nemačkih logora, gde se sprovodio serijski genocid, kao na industrijskoj pokretnoj traci, u Jasenovcu se taj isti genocid vršio na način nezabeležen u istoriji ljudskog roda. Sve ono zlo, patološko i kriminalno, čime se inače odlikovao ustaški pokret u celini, doseglo je svoj vrhunac u Jasenovcu.

Logor Jasenovac  prostirao se na preko 240 kvadratnih kilometara, duž obale reke Save, od Stare Gradiške na istoku, do sela Krapje na zapadu, i od Struga na severu do linije između Draksenića i Bistrice na jugu.

Do izbora ovako širokog područja Jasenovca za taj monstruozan logor došlo je iz nekoliko razloga. Jedan od njih bio je svakako pogodan geografski položaj. Pruga Zagreb–Beograd bila je u blizini, i veoma važna za transport zatvorenika. Teren je okružen rekama Savom, Unom i Velikom Strugom, u sred močvarnog Lonjskog polja, tako da je bekstvo iz logora bilo skoro nemoguće. Na drugoj obali reke Save, područje Gradine teško je pristupačno i često je plavljeno, nenaseljeno i daleko od bilo kakvog svedoka. Bilo je to idealno mesto za sakrivanje masovnih ubistava. Drugi moguć razlog za izbor ovog mesta bile su tamošnje fabrike; to su bile radionice za izradu lanaca, ciglane, strugare i tome slično, te je logor bilo lako predstaviti javnosti kao radni.


V Jasenovac – sistem logora

Koncentracioni logor Jasenovac obuhvatao je sistem logora duž reke Save, na plavnoj ravnici Lonjskog polja.

Ustaška štampa obznanila je javnosti 23. avgusta 1941. da su prve barake za zatvorenike izgrađene u blizini sela Bročice i Krapje i da će logori biti korišćeni u svrhu isušivanja Lonjskog polja. U stvari, to je bio začetak logora Jasenovac, ili tačnije, logora II zvanog Bročice — „Versajev“ i logor 11 pod imeno „Krapje“, u dovođeni prvi zatvorenici – Jevreji i Srbi iz ustaških logora Slano i Jadovno. U početku su zatvorenici zaista i radili na izgradnji nasipa, ali pod neopisivo teškim uslovima i terorom. Oni koji nisu poumirali od iscrpljujućeg rada i gladi a odmah potom bili zakopavani u nasipe, ubijeni su kad je logor likvidiran. U novembru 1941, otvoren je Logor III, zvani „Ciglana“ – takozvana „Trojka“ – koji je ubrzo postao mesto centralne uprave za sve sabirne i koncentracione logore u NDH. Centar ovog logora nalazio se ispod sela Jasenovac, u oblasti industrijskog kompleksa gde je ciglana stvarno i bila, pa je tako okružena zidom visokim 3–5 metara, u koji je bilo ugrađeno sedam betonskih bunkera, i na kome se nalazilo nekoliko kula stražara. Ispred zida bila su tri reda isprepletane bodljikave žice, koja je na nekim mestima bila elektrificirana. Četvrta strana logora gledala je na reku Savu. Kao sastavni deo Logora III – blok C, tu se nalazio specijalni zatvor ustaške tajne službe za posebno odabrane zatvorenike.

Logor IV „Kožara“ osnovan je u selu Jasenovac, a logoraši koji su radili u kožari bili su tamo pod najtežim mogućim uslovima. Logor V – Stara Gradiška organizaciono je pripadao Jasenovačkom kompleksu logora. Na celokupnom području Jasenovca osnovana su još tri specijalna logora. U selu Uštica, kod ušća reke Une u Savu, nalazio se improvizovani „ciganski“ logor gde su uglavnom Romi dovođeni i ubijani, a sela Mlaka i Jablanac pretvorena su u sabirne logore za žene i decu.


VI Stratišta u Jasenovcu

Sistem masovnih ubistava u Jasenovcu ustanovljen je već u jesen 1941, čim su veći transporti ljudi počeli da pristižu. Muškarci, žene i deca stizali su ovamo vozovima, kamionima, konjskim zapregama ili prosto trčeći pred ustašama sa naperenim puškama. Mesta masovnih pogubljenja nalazila su se po celom jasenovačkom logoru. Većina je smeštena na desnoj obali Save od Dubice nizvodno, a naročito u selu Gradina. Prema forenzičkim istraživanjima, preko 300,000 ljudi pobijeno je baš tu. Ubistva logoraša vršila su se takođe i u šumi pored logora „Krapje“, blizu logora „Versaj“ i „Uštica“, na čitavoj levoj obali Save nizvodno od Jasenovca do sela Jablanac i Mlake. Osim toga, unutar kompleksa „Trojke“ postojao je krematorijum, koji je ustvari bio peć za pečenje cigle; ustaše su je pretvorile u krematorijum, prema nacrtima Hinka Pićilija, tako da su se u njemu mogli spaljivati logoraši. U krugu logora, osim „Pićilijevih“ peći, postojala su i druga mesta gde su ljudi mučeni i ubijani, a zvali su se „lončara“, „granik“, „zvonara“, „sablasno jezero“, i tako dalje.

U logoru „Stara Gradiška“, mučenja i ubijanja vršila su se u podrumima stare austrijske tvrđave, u kuli te tvrđave i na obalama Save.

Do kog stepena je sistem ubijanja bio razvijen svedoči jedan dopis iz glavnog štaba, poslat 27. aprila 1942. svim ustaškim jedinicama i institucijama, u kome se kaže da  sabirni i radni logor u Jasenovcu može primiti neograničen broj zatvorenika.


VII Metodi i sredstva masovnog uništenja ljudi u Jasenovcu

Od leta 1941. do proleća 1945., smrt se pojavljivala u mnogobrojnim oblicima. Zatvorenike i sve one koji su završili u Jasenovcu, ustaše klale posebno oblikovanim noževima ili su ih ubijale sekirama, maljevima i čekićima; bivali su takođe i streljani ili vešani po drveću ili banderama. Neki su živi spaljivani u usijanim pećima, kuvani u kazanima ili davljeni u reci Savi.

Ovde su korišćeni najraznovrsniji oblici mučenja – metalnim predmetima čupali su nokte na rukama i nogama, ljude su oslepljivali zabijajući im igle u oči, meso su im kidali a zatim solili. Takođe su ljude žive drali, odsecali im noseve, uši i jezike sekačima za žicu, i šila im zabadali u srce. Ćerke su silovali pred očima majki, a sinove mučili pred očima njihovih očeva. Prosto rečeno – u konclogorima u Jasenovcu i Staroj Gradiški ustaše su prevazišli sve ono što čak ni najbolesniji um nije mogao da zamisli i sprovede, po pitanju brutalnosti sa kojom su ljudi ubijani.

Ljudi u Jasenovcu više nisu ni bili ljudska bića već objekti podesni za iživljavanje svakog ustaškog hira.

Čak su i nacistički generali bili zapanjeni užasima Jasenovca. Tako je general fon Horstenau, Hitlerov izaslanik u Zagrebu, zapisao u svom ličnom dnevniku za 1942. godinu da su ustaški logori u NDH bili „suština užasa“ a Artur Hefner, oficir zadužen za transport radne snage u Rajh, napisao je za Jasenovac 11. novembra 1942.: „Koncept logora Jasenovac trebalo bi zapravo shvatati kao kompleks od nekoliko logora, koji su udaljeni po nekoliko kilometara jedan od drugog, a grupisani su oko samog Jasenovca. Bez obzira na javnu propagandu, ovo je jedan od najstrašnijih logora, koji bi se mogao porediti jedino sa Danteovim Paklom


VIII Žene i deca u logoru Jasenovac

                                

Mnoge žene, često zajedno sa svojom decom, dovođene su u Jasenovac. Celo selo Mlaka pretvoreno je u radni kamp za žene. One su prisiljavane da obavljaju teške, iscrpljujuće poljoprivredne radove u okolini. Ubijanja su se vršila u neposrednoj blizini sela Mlaka i Jablanac.

                                     

Deca u Jasenovcu

U procesu „pročišćenja Hrvatske nacije“, srpska deca bila su prva koja su ubijana, zajedno sa odraslima, čak i ako su ih majke još uvek dojile. Tokom četiri godine, između aprila 1941. i maja 1945., više od 73,316 dece ubijeno je u ustaškoj NDH. Najmlađa su bila još u kolevkama, dok su najstarija bila oko 14 godina starosti. Tokom Drugog svetskog rata, jedino mesto gde su postojali specijalni logori za decu bila je Hrvatska.

Od decembra 1941. do aprila 1942., u Jasenovcu, ustaše su pobile 19,544 dečaka i devojčica srpske nacionalnosti, a njihovi identiteti utvrđivani su kasnije. Bili su ubijani na najstrašnije načine, i umirali su, takođe, više nego odrasli, od bolesti, izgladnelosti, žeđi i smrzavanja. Ustaše bi dovukli malu decu u Savu, vezujući nekoliko njih u džak i bacajući ih u reku. Mnoga deca (oko njih 400) poklana su u Jasenovcu, sredinom septembra, 1942. Deca su dovođena u 15 zaprežnih kola u ciglanu i spaljivana. Veoma slična sudbina zadesila je 300 dece koja su pogubljena u Gradini, u oktobru 1942.


IX Predstavljanje logora Jasenovac u javnosti

Za spoljašnji svet, Jasenovac je predstavljan kao radni logor. Ustaška propaganda pokušavala je da predstavi koncentracione logore i svom narodu i svetu, kao mesta korisnog rada i poboljšanja.

Šire područje logora bilo je strogo čuvano. Samo „potvrđene“ ustaše sa specijalnim zadacima su puštani unutra. Čak ni Nemcima kao „saveznicima“ i prijateljima, nije bilo dopuštano da slobodno ulaze u logor. Međutim, pod pritiskom iz inostranstva, naročito od strane Nemaca, 6. februara 1942., „Međunarodni komitet“ posetio je Logor da bi video način života i rada u njemu. U toj delegaciji, bio je i Papin izaslanik, monsinjor Masuči.

Tri dana pre toga, Ljubo Miloš, komandant jasenovačkih logora, skupio je sve zatvorenike i naredio im da očiste logor, operu trpezariju, kuhinju i bolnicu. Zatvorenici su podeljena hrana kakvu nikad pre niti posle nisu dobili. Posle ove posete, fotografije „radnika za svojim mašinama“, u dobro opremljenim radionicama, logorske klinike, sa osobljem u besprekornim, belim uniformama, poslate su svetu iz Jasenovca. Logor je predstavljen na takav način, da je izgledalo da je Jasenovac poželjno mesto, u ratnim, nesigurnim vremenima, vremenima smrti i siromaštva, bez ikakve primisli o tome šta se zapravo krije iza ovih fotografija.


X Proboj zatvorenika i oslobođenje logora

Početkom aprila 1945, ustaše su pripremali uništenje logora Jasenovac, da bi uklonili tragove svojih zločina pre bekstva. Potpuno uništenje logora počelo je 20. aprila, kada je velika grupa žena i dece bila pogubljena. Dvadeset drugog aprila 1945, pod vođstvom Anta Vukotića, oko 600 ljudi naoružanih ciglama, motkama, čekićima i drugim stvarima, razbilo je vrata, polupalo prozore i pobeglo iz zgrade. Oko 470 ljudi bilo je bolesno i nesposobno da se bori golim rukama protiv naoružanih ustaša, tako da oni nisu uzeli učešće u pobuni. Put do istočne kapije logora, dug 150 metara, bio je pokriven unakrsnom vatrom ustaških mitraljeza, i mnogi zatvorenici su onde ubijeni. Veliki broj njih je ubijen na žičanim ogradama. Stotinu zarobljenika uspelo je da se probije kroz slomljenu logorsku kapiju. Samo 80 zatvorenika je preživelo dok su njih 520 umrli pri prvom napadu. Preostalih 470 unutar logora, pobijeni su kasnije od strane ustaša.


Srbosjek: najljubša morilska igračka Ustašev za pobijanje ljudi ...ki so jih morali delati ujetniki v taboriščih...



Zarobljenici, njih 167, iz takozvane Kožare – dela jasenovačkog logora, su oko 8 uveče, 22. aprila takođe otpočeli borbu na život i smrt, pod vođstvom Stanka Gaćeše i Zahida Bukurevića. Njih 150 uspelo je da se probije, ali su bili opkoljeni i izloženi takvoj vatri da je samo 11 zatvorenika preživelo.

Jasenovački logor nije bio zatvoren do poslednjih bitaka koje su bile vođene. Snage jugoslovenske armije ušle su u logor Stara Gradiška 23. aprila, a u Jasenovac 2. maja 1945. Pre napuštanja kampa, ustaše su pobili preostale zarobljenike, razorili i uništili zgrade, stražarnice, sobe za mučenje, „Pićilijeve“ pećnice i ostale građevine. Po ulasku u logor, oslobodioci su našli samo ruševine, pepeo, dim i mrtva tela.


XI Istraga ustaških zločina u Jasenovcu, 1945.

Teško je utvrditi broj žrtava ubijenih u koncentracionom logoru Jasenovac, pošto su mnogi dokumenti uništeni. Dokumenti zatvorenika bili su uništavani dva puta (početkom 1943. i u aprilu 1945.) ali i da su sačuvani, bili bi od male pomoći u otkrivanju istine, zato što su ustaše često ubijale novopridošle zatvorenike odmah, bez zavođenja njihovih imena u datoteke. Ovo pogotovo vredi za one koji su stigli iz Slavonije, Srema i sa Kozare, jer je bilo zapisano samo to da je stiglo 155 vagona. Na primer, vrlo mali broj Roma je zabeležen, samo par stotina, iako se zna da je celih 25,000 do 35,000 iz NDH pobijeno u Jasenovcu. Jevrejska zajednica u Jugoslaviji je utvrdila broj od oko 20,000 Jevreja, pobijenih u Jasenovcu. Broj pobijenih Srba zaista varira. Inostrani izvori pominju brojeve od 300,000 do 700,000. Bilo kako bilo, najveći broj pobijenih ljudi u Jasenovcu bili su Srbi. Tačan broj ubijenih je još nepoznat, ali se sigurno kreće oko nekoliko stotina hiljada.

Hrvatski nacionalni komitet za istraživanje zločina okupacionih snaga i njihovih saradnika tvrdi u svom izveštaju od 15. novembra 1945. da je od 500,000 do 600,000 ljudi ubijeno u Jasenovcu.


 

XII Jasenovačko memorijalno područje

Po završetku rata, počelo je sahranjivanje žrtava i čišćenje logorskog područja. Stanovnici Jasenovca i obližnji seljani koristili su cigle i druge građevinske materijale u obnovi i izgradnji svojih kuća. Tako su gotovo svi materijalni dokazi nestali sa mesta najvećeg zločina u bivšoj Jugoslaviji, kao da na tom mestu nikada nije postojao nikakav logor. Izgleda da su vlasti tog vremena, pogotovu određene osobe u Zagrebu, želele da tako bude u Jasenovcu. Pod sloganom „bratstva i jedinstva“, u cilju stvaranja tolerancije između naroda, zločin je morao da se zaboravi što pre.

Samo 20 godina kasnije, 1965., pod pritiskom porodica žrtava i rođaka, počela je izgradnja spomenika – kamenog cveta, o kojem je njegov autor, inženjer Bogdan Bogdanović rekao da „sugeriše ideju prevladavanja patnji i ludila“. Nekoliko godina kasnije, izgrađen je otvoreni Memorijalni muzej, groblja su sređena, i osnovana je radna organizacija Memorijalni park Jasenovac, koja je radila do početka sledećeg rata, 1991.

Bez obzira koliko se snažno autori memorijalnog Parka trudili, često izjavljujući da memorijalni kompleks ne liči na „gradski park“ ili na „veštačku strukturu“, upravo se to sa njim dogodilo.

Gledano spolja, Memorijalni park Jasenovac, sa svojom modernom zgradom Muzeja i svojim stilizovanim cvetom zaista liči pre na lep park nego na bivši koncentracioni logor najgore vrste. Da nema očiglednih muzejskih materijala i filmova, posetioci bi teško razumeli šta se tu zapravo dogodilo, ili naslutili sve strahote. Autentične zgrade nisu sačuvane ni obnovljene. Spomenici i memorijalni platoi su samo neprimetna obeležja mesta najvećih masovnih smaknuća u Jasenovcu i drugim logorima koji su sačinjavali jasenovački kompleks koncentracionih logora, dok neka od njih, kao Bročice i Jablanac nisu ni obeležena. Uprkos tome, mesto zločina u Jasenovcu posetili su posle rata nebrojeni rođaci i prijatelji, a otkako je memorijalna oblast otvorena, stotine hiljada posetilaca došle su da odaju počast nedužnim žrtvama.


XIII Skrnavljenje memorijalne oblasti (1991)




Krajem septembra 1991. (početak raspada Titove Jugoslavije, prim. ur.), hrvatska vojska silom je ušla u jasenovački memorijalni park. Prema Haškoj konvenciji o zaštiti istorijskih i kulturnih spomenika, hrvatska vojska je grubo prekršila sporazum ulaskom u zaštićeno područje. Iako je međunarodna javnost bila obaveštena o skrnavljenju memorijalnog parka, nije bilo nikakvog odgovora.



Prosim poglejte si ta dokumentarec ki je vreden ogleda. 


Ni primeren za ogled otrok izpod 16 let in drugih oseb ki imajo slab želodec ali pa če so podvrženi stresu.


Taka je slika filma: smiley


Vidi cijeli citat




pogledao sam ovo...
a što reć...strašno...pogotovo sve one snimke poklanih i ubijenih ljudi..kao i nacistički logori......
inače cijeli dokumentarac su originalne snimke
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.11.2005.
Poruka: 7.585
14. siječnja 2012. u 01:24

Ma svi ljudi mogu biti stoka, to nije upitno. Bitno je kako se osjećaš kada si stoka !!

Ako ti se "to" sviđa, onda je to svakako problem.... 

ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 66.059
23. siječnja 2012. u 21:32
Kauboj je napisao/la:
Kauboj je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:

Ali bas me zanima odakle taj podatak da su se kakti nacisti zgrazali nad Jasenovcem, mislim, to sam cuo odnosno citao samo u nekom clanku na Seseljevoj stranici, ili koja je vec ono stranica njegovog casopisa, Velika Srbija? ili je neka od srpskih vlada u izbeglistvu.
Vidi cijeli citat


Imam ja nasnimljen doma na DVR-u neki dokumentarac sa History ili Discovery ili tako nekog kanala, naslova "Nazi collaborators" i podnaslova u stilu "od svih novih postkomunističkih država, Hrvatska je jedina imala posebno težak zadatak suočiti se sa vlastitom povješću".  Prijatelj je gledao, i rekao da se i tamo spominje to njemačko čuđenje metodama u Jasenovcu...  ja čekam kad ću imat neprekinuta dva sata svijesti (da ne zadrijemam ko što mi se često zna dogodit pred TV, i da me klinci ne zapitkuju svakih 10 minuta nešto) pa da i ja to pogledam.  Čim vidim, javim na kakve se dokumente pozivaju.

Vidi cijeli citat


Dakle, odgledah sinoć.  Nedjeljom navečer ionako nema ništa na TV, ako nije Sunday Night Football na NBC.

To je dakle bila epizoda u serijalu Nazi Collaborators o Dinku Šakiću, koja ide na Military Channel.  Za koji nisam ni znao da postoji niti da ga imam na satelitskoj, ali eto.  S tim da se o Šakiću pričalo možda trećinu vremena.  Ostalo je bilo o krvoločnim ustašama, Paveliću i Luburiću, Mussoliniju i fašizmu i sponzoriranju ustaša i Pavelića, malko o Hitleru i konc logorima, nešto i o Kraljevini SHS-Jugoslaviji, malo o partizanima... U emisiji je govorio dr. Ivo Goldstein, koji je bio i stručni svjedok na suđenju Šakiću, te kratko Pava Molnar, koja je preživjela Jasenovac.  Ostalo je pričao narator.

Prvo da odgovorim na pitanje o podatku od zgražavanju nacista nad Jasenovcem.  U ovoj seriji su rekli da je Himmler dobivao periodične izvještaje iz NDH od njemačkih očevidaca, i da je 1942. "jedan od njih" napisao u tome da se u Jasenovcu koriste bestijalne i nehumane metode za ubijanje zatvorenika - ne sjećam se sad od riječi do riječi, ali izvještaj je bio vrlo "njemački" precizan i lišen bilo kakvih emocija.

E sad, što sam naučio gledanjem toga a da nisam znao prije?

Nevezano za Jasenovac:
- Ante Pavelić je osuđen, u odsustvu, na smrt na francuskom sudu za svoju ulogu u atentatu na kralja Aleksandra u Marseillesu.
- Pavelić je, nakon godina skrivanja, nastupio na TV 1958. (nisu rekli na kojoj, ali govorio je na španjolskom) objašnjavaju svoju ulogu i ulogu ustaša u ratu (vitezovi i borci za svoju domovinu, bla bla, već očekivano).  Godinu dana nakon toga ubijen je od strane Titovog režima.
- Kardinal Stepinac se sastao s Pavelićem i dao svoj blagoslov ustaškom režimu i njihovoj politici "trećina" (Srbe likvidirati - prekrstiti - iseliti, ako netko ne zna šta su trećine).
- Nada Šakić je polusestra Maksa Luburića.
- Britanci i ostali zapadni saveznici nisu imali pojma o zločinima ustaša, pa su ih primili u svoje centre u Austriji nakon rata, procesuirali kao i sve ostale, i propustili ih na zapad.
- Dinko Šakić je pokopan u ustaškoj uniformi 2008., a misu na pogrebu mu je služio katolički svećenik koji je ustvrdio da svaki pravi Hrvat na spomen Dinka Šakića osjeća poštovanje i ponos.

Vezano za Jasenovac:
- U Jasenovcu je postojao posebni logor za žene, a metoda likvidacije je bila premeštanje u "kulu", gdje su ih hranili prljavom vodom u kojoj je plivao po koji list kupusa ili zrno graha, i gdje su svi bili natrpani u jednu sobu u kojoj su bili štakori veći od mačaka koji su onda napadali te žene, grizli ih, sve dok se one nisu od iznemoglosti prestale braniti pa su ih štakori pojeli.
- U logoru je postojala ciglana, a peć za pečenje cigle se grijala i paljenjem živih ljudi.
- Ustaše su zatvorenike ubijali čekićima i ostalim sadističkim oruđem, od kojih su neka izložena u Memorijalnom muzeju na mjestu logora, a najzloglasniji je bio "srbosjek" ("Serb cutter"), koji je bio specijalno dizajniran da se brzo i lagano čovjeku prereže vrat.  Navodno se jedan stražar hvario da je ubio više od 1300 Srba njime.
- Do 1944 su se vodila precizna evidencija logoraša, no onda je postalo jasno da će NDH propasti jer su se partizani spojili sa ruskom armijom, oslobodili Beograd, i krenuli na zapad.  Tada je Dinko Šakić naredio (ili vjerojatnije izvršio naređenje) da se svaki trag logora uništi, uključujući i evidenciju.
- S tim u skladu, u jesen 1944 je krenula "jesenska likvidacija", gdje su ustaše svakodnevno likvidirale zatvorenike, počevši sa bolesnima i slabima, i njihova tijela bacali u Savu.
- Partizani su na mjestu logora našli samo mrtva tijela razbacana među puno puno odjeće.  Sve drugo je bilo srušeno i uništeno.
- Američke obavještajne službe imaju dokumente da je katolička crkva pohranila u švicarskim bankama oko 200 milijuna švicarskih franaka vrijednosti zlata i novaca koji su oduzeti žrtvama Jasenovca.
- Što se broja žrtava tiče, rekoše da "moderni povjesničari procjenjuju da je milijun Jugoslavena stradalo od ustaša, od čega trećina, više od 300.000, u Jasenovcu".  Rekoše Jugoslaveni, kao skupno ime za "Srbe, te - da bi se dodvorili svojim nacističkim zaštitnicima - Židove, Rome, komuniste, Hrvate antifašiste, i ostale protivnike režima".


Inače, iz cijelog uratka se cijedi antihrvatska propaganda.  Da ne bude zabune, tu potpuno ostavljam sa strane bilo što rečeno o Paveliću, Luburiću, Šakiću, ustašama, Jasenovcu i ostalom, što, koliko ja (ne) znam o tome, može sasvim lagano biti 100% istina.

Naime, redom: Moderna hrvatska država je nastala na istom nacionalističkom sentimentu kao i NDH.  Tuđman, iako uvijek lojalan Titu dok je bio živ, je ustaški apologeta koji smanjuje brojeve žrtava Jasenovca i ustaša.  Dinku Šakiću je suđeno samo zato što se Hrvatska ulizivala Amerikancima 1998, inače bi bio dočekan kao heroj.  Hrvati i dan danas vjeruju da su ustaše bili borci za svoj narod, a da su pravi kriminalci oni koji su pobijeni u Jasenovcu.  Biranje Tuđmana je bio znak da počne građanski rat u Hrvatskoj jer su Srbi, puni memorija NDH, ustali protiv tog režima, a taj rat nam je donio novu sintagmu "etničko čišćenje", koje je u praksi zapravo ono što su radile ustaše i koje nije ništa novo u ovim krajevima.  Naravno, uz slike Vukovaraca i nekoliko ostalih hrvatskih stradanja, niti jedne riječi da su to hrvatske žrtve nekih drugih čistača, nego je lijepo neupućenima ostavljen dojam da su Tuđmanovi tradicionalno krvoločni Hrvati ponovo etnički počistili i te ljude na snimkama.  A katolička crkva je sponzor i pokrovitelj svega toga zla, što se vidjelo i prilikom Šakićevog sprovoda te beatifikacije kardinala Stepinca, nad kojom se zgrozio sav pošten svijet.  Zatim, kardinalu Stepincu je bilo suđeno jer nova vlast nije mogla naći važnije zvjerke, i sa zgražanjem je konstatirano da iako je po pravdi trebao biti osuđen na smrt, izvukao se sa samo 16 godina, a upravo nepojmljivo je to da je pušten nakon samo 5 odležanih.

Uglavnom, prekrasno nešto.
Vidi cijeli citat




odgledao i ja inkriminiranu  epizodu... cuo sam (ovi seljaki ne daju titl, vec svaki originalni zvuk pregaze spikerom) nekoliko vrlo grubih faktografskih gresaka (od toga kako je Pavelic 1930. bio vodja hrvatskog naroda, fulali su datum njemackog napada na Jugoslaviju, Englezi su pustali ustase sve naveliko nakon kraja rata)... dalje, nikako se ne mogu sjetit kad je i je li uopce Tudjman rekao za Sakica da je "hrabri hrvatski rodoljub" (mislim da si ni sam Tudjman nesto takvo nije mogao priustiti) i tako jos neke sitnije stvari

rekli su da je u Jasenovcu ubijeno oko 100 000 ljudi (bar je tako rekao ceski spiker, nisam cuo originalni glas) i tako to... sam sredisnji dio emisije, posvecen bas logoru, je najbolje i najtocnije napravljen i nemas sto tu nista puno ni za uzet ni za dodat

nisam sve skupa shvatio kao protuhrvatsku propagandu. Koliko sam skuzio iz odgledane 3-4 epizode serijala, urednicka namjera je naci nekog s "druge" strane, pa intervjuiraju stare suborce, clanove obitelji kolaboracionista i slicno... u prosloj epizodi su pokazivali danasnje pristase Belgijanca Degrellea i njegove SS divizije Wallonie... u takvom kontekstu treba shvatit i tvrdnju koja se mogla cuti da DIO (bas je receno "dio") Hrvata i danas misli da Sakic nije napravio nista lose, da ga smatraju pozitivnim likom i da je Jasenovac bio potreban... kad se malo pogleda oko sebe nisu nista krivo rekli, oces od dizanja desnice i "Za dom spremni" do stadionskog skandiranja dok je trajalo sudjenje "Din-ko Sa-kic, ale, Din-ko Sa-kic, ale, uvijek smo uz tebe"...


sljedeca epizoda su Finci 





[uredio ian wright - 23. siječnja 2012. u 21:34]
Kauboj
Kauboj
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210
23. siječnja 2012. u 22:37
Provjerit ću još jednom za taj broj šta su rekli na engleskom, a i ovo da je Tuđman Šakića nazvao hrabrim rodoljubom nisam registrirao... što ne znači i da nije rečeno, jel.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.11.2005.
Poruka: 7.585
23. siječnja 2012. u 23:39

Eto kad već imamo mozgova raznih vrsta, oblika i profesija tu na forumu može li neka povijesno-činjenična recenzija na period ispred WWII koji je btw donio toliko makljaže između Hrvata i Srba?? U školi smo učili da je HAZU osnovan kao JAZU i da smo sami inicirali i potencirali neko zajedništvo južnoslavenskih naroda, a 50 godina kasnije se koljemo k'o veliki...

 Čemu ?? Kako ?? Zašto ?? Imena kolega, imena.... 

ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 66.059
24. siječnja 2012. u 17:30
mi inicirali, mi razbili... cist racun, duga ljubav...

ima jos par puckih: po jutru se dan poznaje... prvi mamici se u vodu bacaju... i tako, nemres ti zaebat nas narod da oces
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.05.2008.
Poruka: 50.334
18. veljače 2012. u 14:41
http://www.jutarnji.hr/francuski-odvjetnik-jean-marie-loret-tvrdi--moj-otac-je-adolf-hitler-i-za-to-imam-dokaze/1007610/

zanimljiv tekst

nego što nije imo Hitler sina koji je promjenio prezime i prešao na judaizam?
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 66.059
18. veljače 2012. u 14:52
Ben Hitlerowicz