Mislim da on nije bio u toj "ekipi"...nego u onoj iz S.Mitrovice
Ova ekipa iz Kerestinca je cini mi se pohapsena 39te posle sporazuma o Banovinama (kad je Macek postao glavni baja)
Mogao je da ih pusti pre dolaska ustasa, ali nije...

Gle, ovo nije napisao Bogomdani, već Robin Harris, dakle, to je prvo što je netočno.

Drugo, očito je iz ovoga što si citirao da je kontekst potpuno nejasan. Kada se citira cijeli odlomak, onda se vidi da Harris nije rekao ništa skandalozno i kontroverzno. Na kraju krajeva, riječ je o intervjuu, a ne o znanstvenom radu.

– SPC Stepincu zamjera i „prekrštavanja“ Srba?

Niti njih nije bilo previše u nadbiskupiji zagrebačkoj. Ljudi koji su svjedočili na procesu protiv Stepinca uopće nisu bili iz nadbiskupije. Nadbiskupov odvjetnik Ivo Politeo je rekao Lavu Znidarčiću kako ima problem s tim svjedocima optužbe koji iznose optužbe – ali ne protiv nadbiskupa.
Naravno, bilo je Srba koji su u nadbiskupiji privremeno postali katolicima kako bi spasili sebi život, ali to su činili bez prisile. Cijela ta priča o prekrštavanju potpuno je zlorabljena i nema nikakvog povijesnog dokaza koji bi sugerirao da su i on i drugi biskupi radili nešto drugo nego protivili se prisilnom prekrštavanju. Jure Krišto u svojoj knjizi „Sukobi simbola“ jasno to pokazuje. Katolička Crkva nikada nije željela da ljudi prelaze na katoličanstvo pod prisilom. Cijela ideja da je Katolička Crkva bila uključena u neku vrstu religijskog imperijalizma jest bez pokrića. Stepinac je bio prvi koji ne bi htio da netko postane katolik ako to iskreno ne želi. Istodobno, privatno je Stepinac svojim svećenicima naložio da oni Židovi i Srbi koji žele prelaskom na katoličku vjeru spasiti život ne budu ometani.
„Ako nisu iskreni, vratit će se na svoju vjeru kasnije“, napisao je.

Mislim da je bilo kakva daljnja polemika suvišna ukoliko ćemo o ovome raspravljati "po bizantinski".

Tu se opet vraćam na Schopenhauera, pitanje volje i intelekta, Mačeka, svega onoga što sam gore napisao itd.

Ustvari, vrlo je jednostavno: da bi se ostvarili neki ciljevi potrebna je volja i intelekt - a dok se god budemo ne čudili nevoljkosti intelektualaca nećemo nikada ostvariti ciljeve. Ostvarit će ih oni intelektualci ili "intelektualci" koji imaju volje. 
Uzmimo za primjer notornoga:
https://www.youtube.com/watch?v=UvHJAM0uYgY
Mislim da ćemo se čak i ja i ti složiti da je riječ o jednome povjesničaru čije su ideje, blago rečeno, zastarjele. Međutim, čovjek ima volju, on je 100% uvjeren u ono što priča, on to živi ma koliko to ja ili netko drugi smatrao pogrješnim. On će ostaviti više traga nego netko tko je intelektualac, a koji nema živaca, volje, nazovi to kako hoćeš. Ili npr. Pernar, sličan odnos volje i intelekta.

Vladko Maček na čelu HSSa ipak je bio proganjan i zatvaran, ali uporan u nastojanjima da Hrvatska dobije nešto što dotada nije imala: autonomiju. U tome je i uspio. Englezi pitaju Krnjevića krajem 1942. mislim, koji je bio u Londonu, u izbjegličkoj vladi, koja je bila i hrvatska vlada, kao najznačajnijeg predstavnika Hrvata i bliskog Mačekovog suradnika, što Hrvati žele, u teritorijalnom smislu. Znaš li što im Krnjević odgovara? Ne Banovinu Hrvatsku, već Trojedinicu, BiH, Bačku i krajeve pod Italijom.
Naravno da se to vrlo vjerojatno ne bi ostvarilo, i da je to vrlo vjerojatno bio samo maksimalistički pokušaj kako bi se zadobila nekakva bolja pregovaračka pozicija, ali krajem te 1942. Englezi još podržavaju Dražu itd.

Međutim, Maček dolaskom ustaša poziva narod da prihvati novu vlast, što je bio potpuno kapitulantski potez, bezvoljni, nedržavnički, politikantski, nazovi ga kako hoćeš, i ne u skladu s dotadašnjim potezima.

A argument da je Maček bio za jedinstvenu državu (a bio je, nota bene, i u emigraciji) nema nikakve veze s njegovom veličinom kao državnika jer je pravo pitanje što je on u okviru te države učinio za svoj narod (jer u suprotnom nijedan političar nekog naroda koji nema svoju državu ne može biti državnik, što je apsurdna tvrdnja). Do Drugog svjetskog rata, po mom mišljenju, učinio je puno. Naravno da će ući u Simovićevu vladu ukoliko smatra da će tako najbolje braniti interese svojeg naroda (koji mu je plebiscitarno dao podršku). Ono što nije "naravno" je prepustiti interese svojeg naroda nekim ekstremistima koji nemaju nikakav legitimitet i zbog čega drugi mogu ucjenjivati ne samo njih, već i narod, što se nažalost dogodilo.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_selja%C4%8Dka_stranka_za_vrijeme_Drugog_svjetskog_rata

Mislim da tvoje tvrdnje iz prvog odlomka bitno odudaraju od tvrdnji iz ove poveznice, da sad ne duljim, a mogao bih.

A što se tiče drugog odlomka, mislim da je, prvo, pretenciozno banovinu nazivati državom, drugo, tvorevinu koja je trajala niti dvije godine (a koja je nastala primarno zahvaljujući HSSu koji je, demokratski, na izborima (ako nisu bili banovinski, onda se iz državnih može iščitati), imao podršku od, ne znam koliko, ali mislim sigurno preko 2/3 biračkog tijela, ocjenjivati kao jednostranačkom državom koja se represivno odnosila prema svakoj opoziciji, pogotovo s obzirom na situaciju u susjedstvu i u svijetu kojega su zahvatili užasi rata, i to Drugog svjetskog rata. Da ne duljim.

S obzirom što su i ustaše i komunisti radili kad su bili na vlasti, Maček koji je vladao "strašno puno" je provodio "veliki teror" nad svojim neistomišljenicima. Kad bi uspoređivali brojeve stradalih, vjerojatno bi uspoređivali nula ubijenih naspram stotinama tisuća ubijenih. Možemo spomenuti i represalije i ubojstva Hrvata za vrijeme Kraljevine počevši od prosinačkih žrtava.

Kad se raspravlja o demokraciji kod Mačeka, treba uzimati u obzir kontekst vremena i prostora, a ne uspoređivati s današnjim vremenom, što je "najstarija greška" povjesničarskog zanata.

https://en.wikipedia.org/wiki/Hungarians_in_Serbia#World_War_II

Ne znam je li ovo istina:

In 1944, the Soviet Red Army and the Yugoslav partisan] took control of Vojvodina, and new communist authorities initiated purges against one part of local population that either collaborated with the Axis authorities or was viewed as a threat to the new regime (see: Communist purges in Serbia in 1944–1945). During this time, Partisans brutally massacred about 40,000 Hungarian civilians.^[3] In October 1944 3,000 inhabitants of Hungarian nationality in Srbobran were executed by the Serbian communist partisans from the village of 18,000 inhabitants.

Ali ako jest onda su i Mađari u Vojvodini imali svoj Bleiburg, Tezno, Hudu Jamu, križni put itd.

http://www.komisija1944.mpravde.gov.rs/lt/

Radjen je neki popis zrtava posle oslobodjenja....na nivou minisasrtsva pravde
ne znam zasto su odabrali bas taj datum, (24.9.)ali dobro....npr. BG je oslobodjen 20.10.