Hitler nije bio ni psihički ni fizički bolestan. On je bio hladnokrvni ubojica koji je bio svjestan svih svojih postupaka

Nakon rata pojavile su se mnoge špekulacije o Hitlerovu mentalnom zdravlju. Nova knjiga, "Je li Hitler bio bolestan", Henrika Eberlea, pokušava razjasniti pravu istinu Hitlerova zdravlja

ZAGREB - Na stotine je teorija o tome kakvo je bilo zdravstveno stanje kancelara njemačkog Reicha i vrhovnog zapovjednika njemačkog Wehrmachta - Adolfa Hitlera. Neki tvrde da je bio ovisnik o drogama i neizlječiv narkoman, drugi da je bio hipnotiziran, tj. da je zauvijek ostao u hipnotičkom transu, a postoje i mnoge teorije o njegovim genitalijama i seksualnim devijacijama.

Nova knjiga, “Je li Hitler bio bolestan” (Mozaik knjiga, 2010.), ravnatelja berlinske klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta, doktora medicine i stomatologije Hansa-Joachima Neumanna i profesora suvremene povijesti sa Sveučilišta u Halleu, Henrika Eberlea, odbacuje većinu tih teorija.

Liječnici suparnici

Prema njima, droge i bolesti nisu imale gotovo nikakav utjecaj na Hitlerovo prosuđivanje te njegove političke i vojne odluke koje su dovele do milijunskih žrtava. Više je razloga zbog kojih su se stvarali mitovi o Hitlerovu zdravstvenom stanju. Nemali broj knjiga prenosio je nakon 1945. godine legende o dobrom početku nacionalsocijalističkog režima koji se poslije izopačio zbog Hitlerova lošeg zdravstvenog stanja i pogrešnog liječenja, za što se uglavnom optužuje njegov osobni liječnik Theodor Morell.

Začetnik takvih priča je Hitlerov osobni kirurg Karl Brandt koji je bio u konstantnom rivalstvu s Morellom. Kada je Brandt 1944. optužio Morella za pogrešno liječenje, Hitler je stao na Morellovu stranu, a Brandt je bio otpušten. Štoviše, potkraj rata čak je i osuđen na smrt zbog veleizdaje.

Obojica su se pak nakon rata našli u istoj ćeliji savezničkog zatvora, gdje su se međusobno optuživali za pogrešne Hitlerove dijagnoze. Brandt je osuđen na smrt zbog sudjelovanja u eutanaziranju psihičkih bolesnika i medicinskih eksperimenata nad zatvorenicima koncentracijskih logora te pogubljen 1948., a iste je godine od srčanog udara umro i Morell.

Adolf Hitler s rijetkima je imao prijateljski odnos, a među izabranima svakako je bio i Theodor Morell.

“Dragi moj doktore, ako se iz ovog rata obojica izvučemo u jednom komadu, bogato ću vas nagraditi”, rekao je Hitler Morellu u studenome 1944. U Hitlerovoj okolini doktor nije imao baš zavidnu reputaciju.

Odgrizeni penis

Eva Braun, dugogodišnja Hitlerova intimna prijateljica i kratkotrajna supruga, žalila se na Morellovu neurednost i pomanjkanje osobne higijene, na što je Hitler odrješito rekao: “Morell nije ovdje da bi nam mirisao nego da bi me držao zdravim i sposobnim za rad”. General Heinz Guderian nazivao ga je opasnim šarlatanom i Rasputinom njemačkoga Reicha, a ovisnik o morfiju i kokainu, Göring, zbog glasina da je nacistički vođa ovisan o narkoticima, nadjenuo mu je titulu “glavna šprica Reicha”.

Nakon rata pojavile su se mnoge špekulacije o Hitlerovu mentalnom zdravlju. Generacije povjesničara, psihologa, psihijatara i istraživača amatera pokušale su otkriti uzroke Hitlerova ponašanja i nerazboritih odluka. Prema većini njih, samo bi duševni bolesnik započeo svjetski rat i naredio masovno istrebljenje Židova, Roma i mentalno bolesnih osoba. Neki su pak tvrdili da su uzroci njegova ponašanja u traumama iz djetinjstva, narkoticima i mentalnim bolestima. U skladu s tim teorijama, Hitler je bio shizofrenični i sifilistični homoseksualac, narkoman kojeg je majka prerano odbila od sise, a otac nemilosrdno tukao. Tvrdilo se i da je imao jedan testis i da mu je kapitulum penisa odgrizao jarac kada je imao sedam godina.

Zdravstveni problemi

Takve teorije su opasne i idu na ruku apologetima nacizma koji tvrde da je Hitler zbog bolesti često padao u euforične transove i nije bio svjestan svojih postupaka.

Točno Hitlerovo zdravstveno stanje teško je utvrditi jer su nakon rata nestali njegovi zdravstveni kartoni pa se autorski dvojac morao osloniti na bilješke Hitlerova osobnog liječnika i iskaze svjedoka. Autori su u novoj knjizi uspjeli razlučiti stvarno stanje od fikcije, ispitati sve lijekove koje je Hitler koristio i postaviti konačnu dijagnozu njemačkog diktatora. U knjizi su otkriveni i nepoznati detalji, poput onoga da je Hitlerov zubar iz koncentracijskog logora dobio pedeset kilograma zubnog zlata, tako da je Hitler u svojim ustima najvjerojatnije nosio zlato ubijenih Židova.

Prema današnjim standardima ispitana su 82 lijeka koje je Hitler stalno ili povremeno uzimao. Uglavnom se radilo o vitaminskim injekcijama i lijekovima protiv nadutosti, kolika i griže. Morellove bilješke odbacuju teoriju o Hitlerovoj potpunoj seksualnoj disfunkciji. Prema njemu, vodio je normalan seksualni život.

Morellove bilješke također otkrivaju da su mu uklonjeni polipi s glasnica, da je patio od visokog krvnog tlaka i gastroenteroloških problema te bio podložan virozama. Nacistička propagandna mašinerija nastojala je prikazati njegovo vegetarijanstvo kao znak velike ljubavi prema životinjama, no Hitler je postao vegetarijanac zbog probavnih problema. Uglavnom se hranio jednolično, a najčešći mu je obrok bila ječmena kaša s lanenim uljem.