2.svjetski rat i sve vezano uz njega....
dida je napisao/la:
ilegalac je napisao/la:
Jedno stručno pitanje: Pa čime se ti povjesničari bave??

Znači, nakon 65 godina, uz obilje slika, dokumenata, materijala, filmova, živih svjedoka, popisa stanovništva i sve moguće tehničke i informatičke opremljenosti struka nije u stanju jednom za svagda reći približan broj žrtava ove fašističke rabote...

Vidi cijeli citat
Ovo ti je do sada "najpribližnije" i najpoimeničnije.
Vidi cijeli citat
E to se traži !!! Šteta svake nevine duše, ali samo mi je bilo bitno da znam da se netko sustavno bavio ovom problematikom, i to sve uobličio u formi prihvatljivoj za predodžbu, a ne da povjesničari pišu knjige o konspiracijama, mutnim i nejasnim činjenicama, izvlače priče iz dva slova obrnuto napisana u retku i sl...
Hvala na odgovoru... 
allen je napisao/la:
evo našo sam neki dokumentarac pa cu pogledat Jasenovac Donja Gradina -Industrija smrti 1941-1945

Če se ti torrent dopade se zahvali.
Če ne ga preprosto preskoči in ne dajaj žaljivih komentarjev
Koncentracioni logor smrti Jasenovac
Jasenovac - okoli 10.000 mrtvih Slovencev
IMDB ocena: 8.1 LINK

JASENOVAC,
najveći koncentracioni logor za istrebljenje ljudi na teritoriji
Hrvatske. Jasenovac je zapravo činio kompleks od nekoliko podlogora, u
neposrednoj blizini, na obali reke Save, oko 62 milje (100 km) južno od
Zagreba. Logor za žene, Stara Gradiška, koji se nalazio malo dalje,
takođe je pripadao ovom kompleksu.
Jasenovac
je osnovan u avgustu 1941, a bio je rasformiran tek u aprilu 1945.
Stvaranje samog logora, upravljanje i nadzor nad njim bili su povereni
III odeljenju Ustaške narodne službe (UNS), na čelu sa Vjekoslavom
(Maksom) Luburićem, koji je lično odgovarao za sve što se tamo događalo.
Oko 600,000 ljudi pobijeno je u Jasenovcu, uglavnom Srba, Jevreja, Roma
i protivnika ustaškog režima. Broj jevrejskih žrtava kreće se između
20,000 i 25,000, od kojih je većina pobijena do avgusta 1942., kada je
otpočela deportacija hrvatskih Jevreja u Aušvic, radi istrebljenja.
Jevreje su u Jasenovac slali iz svih krajeva Hrvatske (i Bosne i
Hercegovine, prim. prev.), iz Zagreba, Sarajeva i ostalih gradova i
varošica. Većina je ubijena odmah po dolasku, na nekom od stratišta
blizu logora: Graniku, Gradini i drugim mestima. Oni koji su ostavljeni u
životu bili su uglavnom ili visoko obrazovani profesionalci ili
zanatlije čije im je znanje i umeće bilo potrebno (lekari, farmaceuti,
električari, obućari, zlatari itd.) i radili su u radionicama i
fabrikama u Jasenovcu. Životni uslovi u logoru bili su krajnje surovi:
oskudna, slaba hrana, bedan smeštaj, izuzetno oštra disciplina i
neverovatno okrutno ponašanje ustaških čuvara. Uslovi su se poboljšavali
jedino tokom kratkih perioda, u vreme poseta delegacija, kao što su
bile posete delegacije novinara u februaru 1942. i Crvenog Krsta u junu
1944.

Tri koljača i komandant Jasenovca: Stipe Prpić, fratar Miroslav Filipović-Majstorović, i Jerko Maričić
Ubijanje
i mučenja u logoru dostigli su vrhunac krajem leta 1942., kada je na
desetine hiljada srpskih seljaka deportovano u Jasenovac iz područja gde
su se vodile borbe protiv partizana, u oblasti planine Kozara. Većina
muškaraca pobijena je u Jasenovcu. Žene su slali na prisilni rad u
Nemačku, a decu su odvajali od majki; neka su pobijena, dok su ostala
rasuta po sirotištima širom zemlje.
U aprilu 1945., partizanska
vojska došla je nadomak logora. U pokušaju da izbrišu tragove zločina,
ustaše su digle u vazduh sve barake i pobili većinu logoraša. Pokušaj
bekstva zatvorenika nije uspeo i tek ih je nekoliko preživelo.

I Stvaranje Nezavisne Države Hrvatske – 1941
Posle
kratkotrajnog rata, u aprilu 1941, Kraljevina Jugoslavija bila je
podeljena među zemljama agresorima: nacističke Nemačke, fašističke
Italije, Hortijeve Mađarske i Bugarske Borisa III. U međuvremenu, dok se
još uvek vodio rat, osnivanje ustaške Nezavisne Države Hrvatske
objavljeno je 10. aprila 1941; pored teritorija koje su tradicionalno
bile naseljene Hrvatima priključene su u ovu državu i Bosna i
Hercegovina i delovi Srbije.
Više od dva miliona Srba živelo je u
novostvorenoj marionetskoj državi, što je činilo više od jedne trećine
cele populacije u NDH. Takođe, bio je i značajan broj Jevreja, Roma i
pripadnika drugih nacionalnosti. Čim je NDH bila proglašena, vođa te
italo-nemačke tvorevine, ustaški poglavnik Ante Pavelić, počeo je da
iznosi ustaški program stvaranja „čistog hrvatskog životnog prostora“ i
„čiste hrvatske nacije“. Naime, pošto su ustaše bili ekstremni
nacionalisti, šovinisti i rasisti, počeli su da grade svoju državu i
institucije nalik onima u nacističkoj Nemačkoj. Prema njihovim
ideolozima, uslov za stvaranje čiste hrvatske države bilo je
proterivanje Srba („grko-istočnjaka&ldquo
, Jevreja („Židova&ldquo
i Roma („Cigana&ldquo
.
Tvrdeći da su Srbi i rasno i religijski drugačiji od Hrvata, oni su ih
ubijali, deportovali ih ili prisilno pokrštavali. Jevreji i Romi trebalo
je da budu u potpunosti istrebljeni, pošto su bili smatrani za nižu
rasu. Ustaška vlada i njeno zakonodavstvo doneli su seriju zakona,
naredbi i propisa, po kojima su nacifašistički metodi terora i etničkog
genocida učinjeni legalnim (rešenje o stavljanju ćiriličnog pisma van
zakona, propis o rasnom okupljanju, propis o državljanstvu, propis o
preobraćenju iz jedne religije u drugu itd). Ipak, najveći zločin protiv
Srba, Jevreja i Roma izvršen je izvan okvira ovih zakona i pravnih
akata. Ustaše su postupale po svojoj rasnoj, religijskoj i nacionalnoj
netrpeljivosti bez obzira na bilo kakve zakone ili norme. Ustaška vlada
bila je podržana od većeg dela katoličkog sveštenstva i islamske verske
zajednice, a i (mnogi, prim. prev.) hrvatski seljaci su joj se takođe
zavetovali na vernost.
II Počeci genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima i Slovencima u NDH
Ustaška
organizacije bila je tipična fašistička organizacija a njihova vojna
sila bila je instrument za sprovođenje ustaške nacističke ideologije.
Ustašku
vojsku je organizovao Slavko Kvaternik, „doglavnik“, a bila je stvorena
od ustaških jedinica (sastavljenih od dobrovoljaca) pod komandom
centralnog ustaškog zapovjedništva, specijalnih policijskih jedinica
(„redarstvo&ldquo
i domobrana, a u avgustu 1941., osnovana je i ustaška tajna služba („Nadzorna služba&ldquo
,
sa Eugenom Didom Kvaternikom na čelu. Uz pomoć ovih organizacija, vršen
je najveći genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH. Da bi
omogućili da u NDH žive samo Hrvati i Muslimani, sprovođeno je masovno
istrebljenje, proterivanje i prisilno pokrštavanje Srba, uporedo sa
sistematskim istrebljivanjem Jevreja, i gotovo potpunim uništenjem Roma.
Masovno ubijanje Srba počelo je već krajem aprila 1941, masakrima po
selima oko Bjelovara, u Baniji u maju, u Lici u junu, na Kordunu, u
Bosanskoj Krajini i u Hercegovini. Smatra se da je samo u tom periodu,
od aprila 1941. do sredine avgusta 1942., preko 600,000 Srba pobijeno,
na najbrutalniji način koji je moguće zamisliti, a tokom čitavog rata, u
Srbiju je proterano preko 180,000.

Jevrejska deca su odvođena u Jasenovac
Teror
vlade NDH posebno je bio uperen ka Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tri
pravoslavna episkopa i većina pravoslavnih sveštenika ubijeni su do
kraja 1941, na najsurovije načine. Tokom rata, uništeno je 450
pravoslavnih crkava. Tačan broj Srba prisilno pokrštenih u katoličanstvo
nije nikada utvrđen.
III Koncentracioni logori u Nezavisnoj državi Hrvatskoj
Sledeći
primer svojih zaštitnika, nacističke Nemačke i ostalih fašističkih
režima, NDH je otpočela sa osnivanjem koncentracionih logora u svrhu
„očišćenja nacije“ od nepoželjnih. Ustaše su ih nazivale „sabirnim“ ili
„radnim“ logorima, a bili su planirani za masovno zatočenje i
sistematsko, potpuno uništenje Srba, Jevreja, Roma i „neposlušnih“
Hrvata. Takozvana „Ustaška tajna služba“, ili tačnije, njeno „Odeljenje
III“, poznato i kao „ustaška garda“, bila je zadužena za osnivanje,
organizaciju i upravljanje koncentracionim logorima u NDH. Iako su
suštinski bili jedno te isto, „Odeljenje III“ staralo se o osnivanju,
organizaciji i upravljanju logorima, dok je „ustaškoj gardi“ pripao
zadatak formiranja vojnih jedinica koje su obezbeđivale logore i
izvršavale zadatke transportovanja Srba i Jevreja sa okolnih teritorija
do logora, a oni su takođe bili ti koji su neposredno ubijali
zatvorenike.
Prvi logori u NDH osnovani su na ostrvu Pag, u mestu
Slano, na planini Velebit blizu Gospića, u mestu Jadovno, i u Bosni u
Krušici, kod Travnika. Osim Jasenovca, neki od većih logora bili su
„Danica“ u Koprivnici, Kerestinec, Loborgrad, Stara Gradiška, Lepoglava,
Jastrebarsko i Sisak. U početku, nije bilo nikakvih zakonskih
regulativa u pogledu slanja ljudi u logore ili dužine trajanja
zatočenja. O takvim stvarima odlučivali su Pavelićevi poverenici,
opštinski upravitelji, njihovi zamenici, zapovednici logora i ostali
ustaški komandanti. Ovakva praksa zadržala se i kasnije, a kada su
zakoni konačno doneti niko ih nije poštovao.
Prvi čovek
„Odeljenja III“ (ustaške garde), a samim tim i logora, bio je ustaša
Mijo Babić, alijas „Đovani“, a odmah do njega bio je Vjekoslav Luburić,
alijas „Maks“. Po naređenjima Pavelića i Kvaternika, Luburić je proveo
neko vreme u Nemačkoj, kao gost Gestapo-a, početkom oktobra 1941, kojom
prilikom je posetio nekoliko nemačkih koncentracionih logora. Po
povratku u NDH, sproveo je reorganizaciju postojećih logora i osnovao
nove, po ugledu na one u Nemačkoj i formirao jednu jaku vojnu jedinicu
„Ustaške garde“ koja je izvršavala masovne zločine, pod njegovom
direktnom komandom.
IV Osnivanje koncentracionog logora Jasenovac
Ustaški
logor pod imenom Jasenovac osnovan je po uzoru na logore u nacističkoj
Nemačkoj 21. avgusta 1941. i predstavljao je mesto najveće torture i
pogubljenja koje je ikada postojalo u Jugoslaviji. Pored svih strahota,
to je bio najveći koncentracioni logor i treći po broju žrtava u celoj
okupiranoj Evropi tokom ratnih godina 1941– 1945. Po sadizmu i
patološkim zločinima, ustaše su prevazišle i svoje nacističke učitelje u
Nemačkoj.
Za razliku od nemačkih logora, gde se sprovodio
serijski genocid, kao na industrijskoj pokretnoj traci, u Jasenovcu se
taj isti genocid vršio na način nezabeležen u istoriji ljudskog roda.
Sve ono zlo, patološko i kriminalno, čime se inače odlikovao ustaški
pokret u celini, doseglo je svoj vrhunac u Jasenovcu.
Logor
Jasenovac prostirao se na preko 240 kvadratnih kilometara, duž obale
reke Save, od Stare Gradiške na istoku, do sela Krapje na zapadu, i od
Struga na severu do linije između Draksenića i Bistrice na jugu.
Do
izbora ovako širokog područja Jasenovca za taj monstruozan logor došlo
je iz nekoliko razloga. Jedan od njih bio je svakako pogodan geografski
položaj. Pruga Zagreb–Beograd bila je u blizini, i veoma važna za
transport zatvorenika. Teren je okružen rekama Savom, Unom i Velikom
Strugom, u sred močvarnog Lonjskog polja, tako da je bekstvo iz logora
bilo skoro nemoguće. Na drugoj obali reke Save, područje Gradine teško
je pristupačno i često je plavljeno, nenaseljeno i daleko od bilo kakvog
svedoka. Bilo je to idealno mesto za sakrivanje masovnih ubistava.
Drugi moguć razlog za izbor ovog mesta bile su tamošnje fabrike; to su
bile radionice za izradu lanaca, ciglane, strugare i tome slično, te je
logor bilo lako predstaviti javnosti kao radni.
V Jasenovac – sistem logora
Koncentracioni logor Jasenovac obuhvatao je sistem logora duž reke Save, na plavnoj ravnici Lonjskog polja.
Ustaška
štampa obznanila je javnosti 23. avgusta 1941. da su prve barake za
zatvorenike izgrađene u blizini sela Bročice i Krapje i da će logori
biti korišćeni u svrhu isušivanja Lonjskog polja. U stvari, to je bio
začetak logora Jasenovac, ili tačnije, logora II zvanog Bročice —
„Versajev“ i logor 11 pod imeno „Krapje“, u dovođeni prvi zatvorenici –
Jevreji i Srbi iz ustaških logora Slano i Jadovno. U početku su
zatvorenici zaista i radili na izgradnji nasipa, ali pod neopisivo
teškim uslovima i terorom. Oni koji nisu poumirali od iscrpljujućeg rada
i gladi a odmah potom bili zakopavani u nasipe, ubijeni su kad je logor
likvidiran. U novembru 1941, otvoren je Logor III, zvani „Ciglana“ –
takozvana „Trojka“ – koji je ubrzo postao mesto centralne uprave za sve
sabirne i koncentracione logore u NDH. Centar ovog logora nalazio se
ispod sela Jasenovac, u oblasti industrijskog kompleksa gde je ciglana
stvarno i bila, pa je tako okružena zidom visokim 3–5 metara, u koji je
bilo ugrađeno sedam betonskih bunkera, i na kome se nalazilo nekoliko
kula stražara. Ispred zida bila su tri reda isprepletane bodljikave
žice, koja je na nekim mestima bila elektrificirana. Četvrta strana
logora gledala je na reku Savu. Kao sastavni deo Logora III – blok C, tu
se nalazio specijalni zatvor ustaške tajne službe za posebno odabrane
zatvorenike.
Logor IV „Kožara“ osnovan je u selu Jasenovac, a
logoraši koji su radili u kožari bili su tamo pod najtežim mogućim
uslovima. Logor V – Stara Gradiška organizaciono je pripadao
Jasenovačkom kompleksu logora. Na celokupnom području Jasenovca osnovana
su još tri specijalna logora. U selu Uštica, kod ušća reke Une u Savu,
nalazio se improvizovani „ciganski“ logor gde su uglavnom Romi dovođeni i
ubijani, a sela Mlaka i Jablanac pretvorena su u sabirne logore za žene
i decu.
VI Stratišta u Jasenovcu
Sistem
masovnih ubistava u Jasenovcu ustanovljen je već u jesen 1941, čim su
veći transporti ljudi počeli da pristižu. Muškarci, žene i deca stizali
su ovamo vozovima, kamionima, konjskim zapregama ili prosto trčeći pred
ustašama sa naperenim puškama. Mesta masovnih pogubljenja nalazila su se
po celom jasenovačkom logoru. Većina je smeštena na desnoj obali Save
od Dubice nizvodno, a naročito u selu Gradina. Prema forenzičkim
istraživanjima, preko 300,000 ljudi pobijeno je baš tu. Ubistva logoraša
vršila su se takođe i u šumi pored logora „Krapje“, blizu logora
„Versaj“ i „Uštica“, na čitavoj levoj obali Save nizvodno od Jasenovca
do sela Jablanac i Mlake. Osim toga, unutar kompleksa „Trojke“ postojao
je krematorijum, koji je ustvari bio peć za pečenje cigle; ustaše su je
pretvorile u krematorijum, prema nacrtima Hinka Pićilija, tako da su se u
njemu mogli spaljivati logoraši. U krugu logora, osim „Pićilijevih“
peći, postojala su i druga mesta gde su ljudi mučeni i ubijani, a zvali
su se „lončara“, „granik“, „zvonara“, „sablasno jezero“, i tako dalje.
U
logoru „Stara Gradiška“, mučenja i ubijanja vršila su se u podrumima
stare austrijske tvrđave, u kuli te tvrđave i na obalama Save.
Do
kog stepena je sistem ubijanja bio razvijen svedoči jedan dopis iz
glavnog štaba, poslat 27. aprila 1942. svim ustaškim jedinicama i
institucijama, u kome se kaže da sabirni i radni logor u Jasenovcu može
primiti neograničen broj zatvorenika.
VII Metodi i sredstva masovnog uništenja ljudi u Jasenovcu
Od
leta 1941. do proleća 1945., smrt se pojavljivala u mnogobrojnim
oblicima. Zatvorenike i sve one koji su završili u Jasenovcu, ustaše
klale posebno oblikovanim noževima ili su ih ubijale sekirama, maljevima
i čekićima; bivali su takođe i streljani ili vešani po drveću ili
banderama. Neki su živi spaljivani u usijanim pećima, kuvani u kazanima
ili davljeni u reci Savi.
Ovde su korišćeni najraznovrsniji
oblici mučenja – metalnim predmetima čupali su nokte na rukama i nogama,
ljude su oslepljivali zabijajući im igle u oči, meso su im kidali a
zatim solili. Takođe su ljude žive drali, odsecali im noseve, uši i
jezike sekačima za žicu, i šila im zabadali u srce. Ćerke su silovali
pred očima majki, a sinove mučili pred očima njihovih očeva. Prosto
rečeno – u konclogorima u Jasenovcu i Staroj Gradiški ustaše su
prevazišli sve ono što čak ni najbolesniji um nije mogao da zamisli i
sprovede, po pitanju brutalnosti sa kojom su ljudi ubijani.
Ljudi u Jasenovcu više nisu ni bili ljudska bića već objekti podesni za iživljavanje svakog ustaškog hira.
Čak
su i nacistički generali bili zapanjeni užasima Jasenovca. Tako je
general fon Horstenau, Hitlerov izaslanik u Zagrebu, zapisao u svom
ličnom dnevniku za 1942. godinu da su ustaški logori u NDH bili „suština
užasa“ a Artur Hefner, oficir zadužen za transport radne snage u Rajh,
napisao je za Jasenovac 11. novembra 1942.: „Koncept logora Jasenovac
trebalo bi zapravo shvatati kao kompleks od nekoliko logora, koji su
udaljeni po nekoliko kilometara jedan od drugog, a grupisani su oko
samog Jasenovca. Bez obzira na javnu propagandu, ovo je jedan od
najstrašnijih logora, koji bi se mogao porediti jedino sa Danteovim
Paklom
VIII Žene i deca u logoru Jasenovac

Mnoge
žene, često zajedno sa svojom decom, dovođene su u Jasenovac. Celo selo
Mlaka pretvoreno je u radni kamp za žene. One su prisiljavane da
obavljaju teške, iscrpljujuće poljoprivredne radove u okolini. Ubijanja
su se vršila u neposrednoj blizini sela Mlaka i Jablanac.

Deca u Jasenovcu
U
procesu „pročišćenja Hrvatske nacije“, srpska deca bila su prva koja su
ubijana, zajedno sa odraslima, čak i ako su ih majke još uvek dojile.
Tokom četiri godine, između aprila 1941. i maja 1945., više od 73,316
dece ubijeno je u ustaškoj NDH. Najmlađa su bila još u kolevkama, dok su
najstarija bila oko 14 godina starosti. Tokom Drugog svetskog rata,
jedino mesto gde su postojali specijalni logori za decu bila je
Hrvatska.
Od decembra 1941. do aprila 1942., u Jasenovcu, ustaše
su pobile 19,544 dečaka i devojčica srpske nacionalnosti, a njihovi
identiteti utvrđivani su kasnije. Bili su ubijani na najstrašnije
načine, i umirali su, takođe, više nego odrasli, od bolesti,
izgladnelosti, žeđi i smrzavanja. Ustaše bi dovukli malu decu u Savu,
vezujući nekoliko njih u džak i bacajući ih u reku. Mnoga deca (oko njih
400) poklana su u Jasenovcu, sredinom septembra, 1942. Deca su dovođena
u 15 zaprežnih kola u ciglanu i spaljivana. Veoma slična sudbina
zadesila je 300 dece koja su pogubljena u Gradini, u oktobru 1942.
IX Predstavljanje logora Jasenovac u javnosti
Za
spoljašnji svet, Jasenovac je predstavljan kao radni logor. Ustaška
propaganda pokušavala je da predstavi koncentracione logore i svom
narodu i svetu, kao mesta korisnog rada i poboljšanja.
Šire
područje logora bilo je strogo čuvano. Samo „potvrđene“ ustaše sa
specijalnim zadacima su puštani unutra. Čak ni Nemcima kao „saveznicima“
i prijateljima, nije bilo dopuštano da slobodno ulaze u logor. Međutim,
pod pritiskom iz inostranstva, naročito od strane Nemaca, 6. februara
1942., „Međunarodni komitet“ posetio je Logor da bi video način života i
rada u njemu. U toj delegaciji, bio je i Papin izaslanik, monsinjor
Masuči.
Tri dana pre toga, Ljubo Miloš, komandant jasenovačkih
logora, skupio je sve zatvorenike i naredio im da očiste logor, operu
trpezariju, kuhinju i bolnicu. Zatvorenici su podeljena hrana kakvu
nikad pre niti posle nisu dobili. Posle ove posete, fotografije „radnika
za svojim mašinama“, u dobro opremljenim radionicama, logorske klinike,
sa osobljem u besprekornim, belim uniformama, poslate su svetu iz
Jasenovca. Logor je predstavljen na takav način, da je izgledalo da je
Jasenovac poželjno mesto, u ratnim, nesigurnim vremenima, vremenima
smrti i siromaštva, bez ikakve primisli o tome šta se zapravo krije iza
ovih fotografija.
X Proboj zatvorenika i oslobođenje logora
Početkom
aprila 1945, ustaše su pripremali uništenje logora Jasenovac, da bi
uklonili tragove svojih zločina pre bekstva. Potpuno uništenje logora
počelo je 20. aprila, kada je velika grupa žena i dece bila pogubljena.
Dvadeset drugog aprila 1945, pod vođstvom Anta Vukotića, oko 600 ljudi
naoružanih ciglama, motkama, čekićima i drugim stvarima, razbilo je
vrata, polupalo prozore i pobeglo iz zgrade. Oko 470 ljudi bilo je
bolesno i nesposobno da se bori golim rukama protiv naoružanih ustaša,
tako da oni nisu uzeli učešće u pobuni. Put do istočne kapije logora,
dug 150 metara, bio je pokriven unakrsnom vatrom ustaških mitraljeza, i
mnogi zatvorenici su onde ubijeni. Veliki broj njih je ubijen na žičanim
ogradama. Stotinu zarobljenika uspelo je da se probije kroz slomljenu
logorsku kapiju. Samo 80 zatvorenika je preživelo dok su njih 520 umrli
pri prvom napadu. Preostalih 470 unutar logora, pobijeni su kasnije od
strane ustaša.
Srbosjek: najljubša morilska igračka Ustašev za pobijanje ljudi ...ki so jih morali delati ujetniki v taboriščih...
![]()
Zarobljenici,
njih 167, iz takozvane Kožare – dela jasenovačkog logora, su oko 8
uveče, 22. aprila takođe otpočeli borbu na život i smrt, pod vođstvom
Stanka Gaćeše i Zahida Bukurevića. Njih 150 uspelo je da se probije, ali
su bili opkoljeni i izloženi takvoj vatri da je samo 11 zatvorenika
preživelo.
Jasenovački logor nije bio zatvoren do poslednjih
bitaka koje su bile vođene. Snage jugoslovenske armije ušle su u logor
Stara Gradiška 23. aprila, a u Jasenovac 2. maja 1945. Pre napuštanja
kampa, ustaše su pobili preostale zarobljenike, razorili i uništili
zgrade, stražarnice, sobe za mučenje, „Pićilijeve“ pećnice i ostale
građevine. Po ulasku u logor, oslobodioci su našli samo ruševine, pepeo,
dim i mrtva tela.
XI Istraga ustaških zločina u Jasenovcu, 1945.
Teško
je utvrditi broj žrtava ubijenih u koncentracionom logoru Jasenovac,
pošto su mnogi dokumenti uništeni. Dokumenti zatvorenika bili su
uništavani dva puta (početkom 1943. i u aprilu 1945.) ali i da su
sačuvani, bili bi od male pomoći u otkrivanju istine, zato što su ustaše
često ubijale novopridošle zatvorenike odmah, bez zavođenja njihovih
imena u datoteke. Ovo pogotovo vredi za one koji su stigli iz Slavonije,
Srema i sa Kozare, jer je bilo zapisano samo to da je stiglo 155
vagona. Na primer, vrlo mali broj Roma je zabeležen, samo par stotina,
iako se zna da je celih 25,000 do 35,000 iz NDH pobijeno u Jasenovcu.
Jevrejska zajednica u Jugoslaviji je utvrdila broj od oko 20,000
Jevreja, pobijenih u Jasenovcu. Broj pobijenih Srba zaista varira.
Inostrani izvori pominju brojeve od 300,000 do 700,000. Bilo kako bilo,
najveći broj pobijenih ljudi u Jasenovcu bili su Srbi. Tačan broj
ubijenih je još nepoznat, ali se sigurno kreće oko nekoliko stotina
hiljada.
Hrvatski nacionalni komitet za istraživanje zločina
okupacionih snaga i njihovih saradnika tvrdi u svom izveštaju od 15.
novembra 1945. da je od 500,000 do 600,000 ljudi ubijeno u Jasenovcu.

XII Jasenovačko memorijalno područje
Po
završetku rata, počelo je sahranjivanje žrtava i čišćenje logorskog
područja. Stanovnici Jasenovca i obližnji seljani koristili su cigle i
druge građevinske materijale u obnovi i izgradnji svojih kuća. Tako su
gotovo svi materijalni dokazi nestali sa mesta najvećeg zločina u bivšoj
Jugoslaviji, kao da na tom mestu nikada nije postojao nikakav logor.
Izgleda da su vlasti tog vremena, pogotovu određene osobe u Zagrebu,
želele da tako bude u Jasenovcu. Pod sloganom „bratstva i jedinstva“, u
cilju stvaranja tolerancije između naroda, zločin je morao da se
zaboravi što pre.
Samo 20 godina kasnije, 1965., pod pritiskom
porodica žrtava i rođaka, počela je izgradnja spomenika – kamenog cveta,
o kojem je njegov autor, inženjer Bogdan Bogdanović rekao da „sugeriše
ideju prevladavanja patnji i ludila“. Nekoliko godina kasnije, izgrađen
je otvoreni Memorijalni muzej, groblja su sređena, i osnovana je radna
organizacija Memorijalni park Jasenovac, koja je radila do početka
sledećeg rata, 1991.
Bez obzira koliko se snažno autori
memorijalnog Parka trudili, često izjavljujući da memorijalni kompleks
ne liči na „gradski park“ ili na „veštačku strukturu“, upravo se to sa
njim dogodilo.
Gledano spolja, Memorijalni park Jasenovac, sa
svojom modernom zgradom Muzeja i svojim stilizovanim cvetom zaista liči
pre na lep park nego na bivši koncentracioni logor najgore vrste. Da
nema očiglednih muzejskih materijala i filmova, posetioci bi teško
razumeli šta se tu zapravo dogodilo, ili naslutili sve strahote.
Autentične zgrade nisu sačuvane ni obnovljene. Spomenici i memorijalni
platoi su samo neprimetna obeležja mesta najvećih masovnih smaknuća u
Jasenovcu i drugim logorima koji su sačinjavali jasenovački kompleks
koncentracionih logora, dok neka od njih, kao Bročice i Jablanac nisu ni
obeležena. Uprkos tome, mesto zločina u Jasenovcu posetili su posle
rata nebrojeni rođaci i prijatelji, a otkako je memorijalna oblast
otvorena, stotine hiljada posetilaca došle su da odaju počast nedužnim
žrtvama.
XIII Skrnavljenje memorijalne oblasti (1991)

Krajem
septembra 1991. (početak raspada Titove Jugoslavije, prim. ur.),
hrvatska vojska silom je ušla u jasenovački memorijalni park. Prema
Haškoj konvenciji o zaštiti istorijskih i kulturnih spomenika, hrvatska
vojska je grubo prekršila sporazum ulaskom u zaštićeno područje. Iako je
međunarodna javnost bila obaveštena o skrnavljenju memorijalnog parka,
nije bilo nikakvog odgovora.
Prosim poglejte si ta dokumentarec ki je vreden ogleda.
Ni primeren za ogled otrok izpod 16 let in drugih oseb ki imajo slab želodec ali pa če so podvrženi stresu.
Vidi cijeli citat
pogledao sam ovo...
a što reć...strašno...pogotovo sve one snimke poklanih i ubijenih ljudi..kao i nacistički logori......

inače cijeli dokumentarac su originalne snimke
Kauboj je napisao/la:
Kauboj je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:
Ali bas me zanima odakle taj podatak da su se kakti nacisti zgrazali nad Jasenovcem, mislim, to sam cuo odnosno citao samo u nekom clanku na Seseljevoj stranici, ili koja je vec ono stranica njegovog casopisa, Velika Srbija? ili je neka od srpskih vlada u izbeglistvu.
Vidi cijeli citat
Imam ja nasnimljen doma na DVR-u neki dokumentarac sa History ili Discovery ili tako nekog kanala, naslova "Nazi collaborators" i podnaslova u stilu "od svih novih postkomunističkih država, Hrvatska je jedina imala posebno težak zadatak suočiti se sa vlastitom povješću". Prijatelj je gledao, i rekao da se i tamo spominje to njemačko čuđenje metodama u Jasenovcu... ja čekam kad ću imat neprekinuta dva sata svijesti (da ne zadrijemam ko što mi se često zna dogodit pred TV, i da me klinci ne zapitkuju svakih 10 minuta nešto) pa da i ja to pogledam. Čim vidim, javim na kakve se dokumente pozivaju.
Vidi cijeli citat
Dakle, odgledah sinoć. Nedjeljom navečer ionako nema ništa na TV, ako nije Sunday Night Football na NBC.

To je dakle bila epizoda u serijalu Nazi Collaborators o Dinku Šakiću, koja ide na Military Channel. Za koji nisam ni znao da postoji niti da ga imam na satelitskoj, ali eto. S tim da se o Šakiću pričalo možda trećinu vremena. Ostalo je bilo o krvoločnim ustašama, Paveliću i Luburiću, Mussoliniju i fašizmu i sponzoriranju ustaša i Pavelića, malko o Hitleru i konc logorima, nešto i o Kraljevini SHS-Jugoslaviji, malo o partizanima... U emisiji je govorio dr. Ivo Goldstein, koji je bio i stručni svjedok na suđenju Šakiću, te kratko Pava Molnar, koja je preživjela Jasenovac. Ostalo je pričao narator.
Prvo da odgovorim na pitanje o podatku od zgražavanju nacista nad Jasenovcem. U ovoj seriji su rekli da je Himmler dobivao periodične izvještaje iz NDH od njemačkih očevidaca, i da je 1942. "jedan od njih" napisao u tome da se u Jasenovcu koriste bestijalne i nehumane metode za ubijanje zatvorenika - ne sjećam se sad od riječi do riječi, ali izvještaj je bio vrlo "njemački" precizan i lišen bilo kakvih emocija.
E sad, što sam naučio gledanjem toga a da nisam znao prije?
Nevezano za Jasenovac:
- Ante Pavelić je osuđen, u odsustvu, na smrt na francuskom sudu za svoju ulogu u atentatu na kralja Aleksandra u Marseillesu.
- Pavelić je, nakon godina skrivanja, nastupio na TV 1958. (nisu rekli na kojoj, ali govorio je na španjolskom) objašnjavaju svoju ulogu i ulogu ustaša u ratu (vitezovi i borci za svoju domovinu, bla bla, već očekivano). Godinu dana nakon toga ubijen je od strane Titovog režima.
- Kardinal Stepinac se sastao s Pavelićem i dao svoj blagoslov ustaškom režimu i njihovoj politici "trećina" (Srbe likvidirati - prekrstiti - iseliti, ako netko ne zna šta su trećine).
- Nada Šakić je polusestra Maksa Luburića.
- Britanci i ostali zapadni saveznici nisu imali pojma o zločinima ustaša, pa su ih primili u svoje centre u Austriji nakon rata, procesuirali kao i sve ostale, i propustili ih na zapad.
- Dinko Šakić je pokopan u ustaškoj uniformi 2008., a misu na pogrebu mu je služio katolički svećenik koji je ustvrdio da svaki pravi Hrvat na spomen Dinka Šakića osjeća poštovanje i ponos.
Vezano za Jasenovac:
- U Jasenovcu je postojao posebni logor za žene, a metoda likvidacije je bila premeštanje u "kulu", gdje su ih hranili prljavom vodom u kojoj je plivao po koji list kupusa ili zrno graha, i gdje su svi bili natrpani u jednu sobu u kojoj su bili štakori veći od mačaka koji su onda napadali te žene, grizli ih, sve dok se one nisu od iznemoglosti prestale braniti pa su ih štakori pojeli.
- U logoru je postojala ciglana, a peć za pečenje cigle se grijala i paljenjem živih ljudi.
- Ustaše su zatvorenike ubijali čekićima i ostalim sadističkim oruđem, od kojih su neka izložena u Memorijalnom muzeju na mjestu logora, a najzloglasniji je bio "srbosjek" ("Serb cutter"), koji je bio specijalno dizajniran da se brzo i lagano čovjeku prereže vrat. Navodno se jedan stražar hvario da je ubio više od 1300 Srba njime.
- Do 1944 su se vodila precizna evidencija logoraša, no onda je postalo jasno da će NDH propasti jer su se partizani spojili sa ruskom armijom, oslobodili Beograd, i krenuli na zapad. Tada je Dinko Šakić naredio (ili vjerojatnije izvršio naređenje) da se svaki trag logora uništi, uključujući i evidenciju.
- S tim u skladu, u jesen 1944 je krenula "jesenska likvidacija", gdje su ustaše svakodnevno likvidirale zatvorenike, počevši sa bolesnima i slabima, i njihova tijela bacali u Savu.
- Partizani su na mjestu logora našli samo mrtva tijela razbacana među puno puno odjeće. Sve drugo je bilo srušeno i uništeno.
- Američke obavještajne službe imaju dokumente da je katolička crkva pohranila u švicarskim bankama oko 200 milijuna švicarskih franaka vrijednosti zlata i novaca koji su oduzeti žrtvama Jasenovca.
- Što se broja žrtava tiče, rekoše da "moderni povjesničari procjenjuju da je milijun Jugoslavena stradalo od ustaša, od čega trećina, više od 300.000, u Jasenovcu". Rekoše Jugoslaveni, kao skupno ime za "Srbe, te - da bi se dodvorili svojim nacističkim zaštitnicima - Židove, Rome, komuniste, Hrvate antifašiste, i ostale protivnike režima".
Inače, iz cijelog uratka se cijedi antihrvatska propaganda. Da ne bude zabune, tu potpuno ostavljam sa strane bilo što rečeno o Paveliću, Luburiću, Šakiću, ustašama, Jasenovcu i ostalom, što, koliko ja (ne) znam o tome, može sasvim lagano biti 100% istina.
Naime, redom: Moderna hrvatska država je nastala na istom nacionalističkom sentimentu kao i NDH. Tuđman, iako uvijek lojalan Titu dok je bio živ, je ustaški apologeta koji smanjuje brojeve žrtava Jasenovca i ustaša. Dinku Šakiću je suđeno samo zato što se Hrvatska ulizivala Amerikancima 1998, inače bi bio dočekan kao heroj. Hrvati i dan danas vjeruju da su ustaše bili borci za svoj narod, a da su pravi kriminalci oni koji su pobijeni u Jasenovcu. Biranje Tuđmana je bio znak da počne građanski rat u Hrvatskoj jer su Srbi, puni memorija NDH, ustali protiv tog režima, a taj rat nam je donio novu sintagmu "etničko čišćenje", koje je u praksi zapravo ono što su radile ustaše i koje nije ništa novo u ovim krajevima. Naravno, uz slike Vukovaraca i nekoliko ostalih hrvatskih stradanja, niti jedne riječi da su to hrvatske žrtve nekih drugih čistača, nego je lijepo neupućenima ostavljen dojam da su Tuđmanovi tradicionalno krvoločni Hrvati ponovo etnički počistili i te ljude na snimkama. A katolička crkva je sponzor i pokrovitelj svega toga zla, što se vidjelo i prilikom Šakićevog sprovoda te beatifikacije kardinala Stepinca, nad kojom se zgrozio sav pošten svijet. Zatim, kardinalu Stepincu je bilo suđeno jer nova vlast nije mogla naći važnije zvjerke, i sa zgražanjem je konstatirano da iako je po pravdi trebao biti osuđen na smrt, izvukao se sa samo 16 godina, a upravo nepojmljivo je to da je pušten nakon samo 5 odležanih.
Uglavnom, prekrasno nešto.
Vidi cijeli citat
odgledao i ja inkriminiranu
epizodu... cuo sam (ovi seljaki ne daju titl, vec svaki originalni zvuk pregaze spikerom) nekoliko vrlo grubih faktografskih gresaka (od toga kako je Pavelic 1930. bio vodja hrvatskog naroda, fulali su datum njemackog napada na Jugoslaviju, Englezi su pustali ustase sve naveliko nakon kraja rata)... dalje, nikako se ne mogu sjetit kad je i je li uopce Tudjman rekao za Sakica da je "hrabri hrvatski rodoljub"
(mislim da si ni sam Tudjman nesto takvo nije mogao priustiti) i tako jos neke sitnije stvarirekli su da je u Jasenovcu ubijeno oko 100 000 ljudi (bar je tako rekao ceski spiker, nisam cuo originalni glas) i tako to... sam sredisnji dio emisije, posvecen bas logoru, je najbolje i najtocnije napravljen i nemas sto tu nista puno ni za uzet ni za dodat
nisam sve skupa shvatio kao protuhrvatsku propagandu. Koliko sam skuzio iz odgledane 3-4 epizode serijala, urednicka namjera je naci nekog s "druge" strane, pa intervjuiraju stare suborce, clanove obitelji kolaboracionista i slicno... u prosloj epizodi su pokazivali danasnje pristase Belgijanca Degrellea i njegove SS divizije Wallonie... u takvom kontekstu treba shvatit i tvrdnju koja se mogla cuti da DIO (bas je receno "dio") Hrvata i danas misli da Sakic nije napravio nista lose, da ga smatraju pozitivnim likom i da je Jasenovac bio potreban... kad se malo pogleda oko sebe nisu nista krivo rekli, oces od dizanja desnice i "Za dom spremni" do stadionskog skandiranja dok je trajalo sudjenje "Din-ko Sa-kic, ale, Din-ko Sa-kic, ale, uvijek smo uz tebe"...
sljedeca epizoda su Finci

[uredio ian wright - 23. siječnja 2012. u 21:34]
Eto kad već imamo mozgova raznih vrsta, oblika i profesija tu na forumu može li neka povijesno-činjenična recenzija na period ispred WWII koji je btw donio toliko makljaže između Hrvata i Srba?? U školi smo učili da je HAZU osnovan kao JAZU i da smo sami inicirali i potencirali neko zajedništvo južnoslavenskih naroda, a 50 godina kasnije se koljemo k'o veliki...
Čemu ?? Kako ?? Zašto ?? Imena kolega, imena.... 
Najbolji u prosincu: Nagrade za Prevljaka i Rieru okrunile sjajan mjesec za Istru 1961
Leko s Club Bruggeom nakon prave golijade do treće pobjede u nizu
Egipat na kontroverzan način stigao do sva tri boda protiv Južne Afrike i osigurao prolaz u osminu finala
Rashford: 'Cilj mi je ostati u Barceloni, klub je stvoren za osvajanje naslova'
http://www.jutarnji.hr/francuski-odvjetnik-jean-marie-loret-tvrdi--moj-otac-je-adolf-hitler-i-za-to-imam-dokaze/1007610/
zanimljiv tekst
nego što nije imo Hitler sina koji je promjenio prezime i prešao na judaizam?
- Najnovije
- Najčitanije


Top 5 utakmica vikenda: Blagdanske poslastice iz Premier lige uz – talijanski začin
48 min•Nogomet

Egipat na kontroverzan način stigao do sva tri boda protiv Južne Afrike i osigurao prolaz u osminu finala
1 sat•Nogomet

Jakirovićev Hull dva se puta vraćao iz zaostatka i uzeo bod
1 sat•Nogomet

Ante Budimir među deset najboljih strijelaca Europe u 2025. godini
2 sata•Nogomet

Novo okupljanje Barakuda, slijedi prijateljski turnir u Rotterdamu
2 sata•Vodeni sportovi

Angola povela, Zimbabve u finišu prvog poluvremena do boda
3 sata•Nogomet

Leko s Club Bruggeom nakon prave golijade do treće pobjede u nizu
3 sata•Nogomet

Oslabljeni Manchester United na Old Traffordu dočekuje Newcastle na Boxing-day
8 sati•Nogomet

Najbolji u prosincu: Nagrade za Prevljaka i Rieru okrunile sjajan mjesec za Istru 1961
3 sata•Nogomet

Dalić: 'U napadu smo u problemima, nemamo pravo rješenje, mladi igrači se traže i nisu se nametnuli'
21 sat•Nogomet

Hezonjin Real Madrid traži povratak gostujućim pobjedama u Euroligi, dočekuje ga Monaco
9 sati•Košarka

Top 5 utakmica vikenda: Blagdanske poslastice iz Premier lige uz – talijanski začin
48 min•Nogomet

Leko s Club Bruggeom nakon prave golijade do treće pobjede u nizu
3 sata•Nogomet

Jakirovićev Hull dva se puta vraćao iz zaostatka i uzeo bod
1 sat•Nogomet

Borba za prvo mjesto u skupini, Egipat protiv momčadi koju nije pobijedio od 2006. godine
12 sati•Nogomet







