ian wright je napisao/la:
kako ćeš izbrojat one koji su bačeni u Savu i koje je rijeka odnijela? Gdje su njihove kosti?
dalje, koji ćeš ti svoj životni problem iz 2019. riješiti ako saznaš točan broj žrtava iz 1942? Osjećat ćeš se manje kriv ako ih bude 20 000 ili više kriv ako ih bude 2 miljona? Zašto bi ti uopće bio kriv? Tko ti nameće bilo kakvu krivicu? Ako ti netko sere što si 2019. Hrvat zato jer su Hrvati 1941. napravili Jasenovac, pošalji ga meni, pa ću mu ja objasnit neke stvari bez rukavica
na kraju, da je tih žrtava bilo ukupno deset, to ništa ne bi mijenjalo na činjenici da je tzv. NDH bila zločinačka tvorevina koja je osramotila Hrvate više nego jedna druga stvar iz njihove povijesti. U ime Hrvata i Hrvatske su počinjeni strašni zločini. Jasna je namjera da se na svaki način pokušava umanjiti broj nastradalih, kako bi tobože grijeh bio manji. Ako nađemo samo 1000 kostiju, svima će postat lakše, ili što? Dokazali bi da ustaše nisu bili tako strašni? Hura, možemo slobodno slavit NDH?
a uopće se ne radi o brojevima, već o namjeri da postoji jedno mjesto koje je tvornica smrti u ime Hrvatske. Da ih je tamo ubijeno deset, bilo bi previše
i kaže on "mi znamo kakva je istina"
Jesu li i tebi prsti prašnjavi od arhivske građe?
Vidi cijeli citat
Neki tvrde da su leševi bacani u Savu.
Vukić: To je također neodrživa konstrukcija. Tijela bačena u Savu isplivala bi, a veći broj zakrčio bi tok rijeke, Sava tamo nije jako široka. Da je bilo leševa u Savi, vjerojatno bi ih netko fotografirao, ali toga tamo naprosto nije bilo. Sve vrijeme rata Savom se odvijao vrlo živ riječni promet brodovima i šleperima. Zato su u svibnju 1942. partizani s desne strane Save izveli jedan gusarski napad na šleper koji je vozio robu iz Jasenovca u Staru Gradišku i pobili posadu.
Zašto je meni u 2019-oj stalo da se sazna točan broj žrtava? Pa zato da se sazna povijesna istina, da Jasenovac više ne služi kao antifašistička toljaga kojom se zvekne svaki Hrvat koji se usudi razmišljati desnije, domoljubnije ili nacionalistički, da na kraju krajeva moji preci ne budu u knjigama vođeni kao pripadnici zločinačke vojske koja je jedina u Evropi imala logore za decu i koja je pravila sapune od ljudskih ostataka. Hoću istinu, to je normalna ljudska težnja i trebala bi biti i normalna težnja jednog povjesničara. Ja uopće ne pričam koliki je točan broj stradalih, ne isključujem opciju ni da je tu više stradalih u poslijeratnom nego u ratnom razdoblju ali ne isključujem ni opciju da je u Jasenovcu stradalo 700 000 ljudi. Sve je otvoreno i ajmo istraživati jer je očito da ova tema još uvijek dijeli javnost i jedino istina može barem donekle smiriti podjele. Do trenutka otkrivanja te istine ću uvijek prije vjerovati ljudima koji argumentiraju svoje teze i koji se javno zalažu za iskapanja i istraživanja nego onima koji čine sve da do istraživanja ne dođe i koji nam govore da trebamo slijepo vjerovati jugoslavenskoj historiografiji. Logika mi govori da su ovi prvi nekako bliži istini iako kažem, bez dokaza ne priznajem ništa. Zato ajmo iskapati.