Znači tvoji su bili u partizanima. Nema veze.

Borba za bolju prošlost je važna jer i dan danas ljudi glasuju na temelju toga u kojoj vojsci im je bio djed ili pradjed. Tribine o ustašama i partizanima su uvijek najposjećenije, emisije o ustašama i partizanima su uvijek najgledanije, rasprave o ustašama i partizanima su uvijek najžustrije. To je sve zbog 50 godina šutnje i laži. Sada se više ne mora šutjeti (iako se i dalje mora malo opreznije govoriti) i ljudi počinju pričati. Javljaju se ljudi koji pamte ta vremena i koji kažu da nije sve bilo baš tako kako su u svojoj historiografiji napisali drugovi Mirko i Slavko. I očito imamo neriješenih problema koji se moraju riješiti ali istinom a ne podmetanjem problema pod tepih i cenzurom.

Ako hoćemo zdravo društvo i jedinstveno društvo onda treba sve istražiti. Neka u Jasenovac dođu i Jurčević i Klasić i Hasanbegović i Markovina skupa sa stranim neovisnim ljudima i neka se pred očima svih (i kamera) kopa. I nakon toga ćemo imati barem približne procjene stradalih. Ako to nećemo tako rješavati imati ćemo i dalje podjele i jedni će govoriti o 100 000 a drugi o tome da nije gotovo nitko stradao. Ja bih iskreno volio da se na temelju istine ujedine oba dijela hrvatskog naroda ali sve se bojim da onima sa druge strane baš i nije do jedinstva jer ne mogu objasniti drugačije taj strah od istine. Čini mi se da radije žive u laži i mržnji. Ali to je samo moje mišljenje.

Ne znam, mene ta tematika pretjerano ne zanima i mislim kako s tim konačno treba prestati.

međutim, očito postoje ljudi koje to zanima i nek istražuju, svatko ima svoje veselje. Ako postoji netko tko je voljan platiti milijunsku cifru za istraživanje nečega od prije 70 godina, to bi trebalo biti veselje svakom povjesničaru koji proučava to razdoblje. Mislim, nije to nešto od prije 700 godina pa je teško pronaći dokaze i potkrijepiti neku tvrdnju koja je točna i nedvojbena. Rekao bi da je čak i poprilično jednostavno, kvragu, postoje čak i ljudi koji su živi svjedoci tih događaja. Dobiješ lovu i još javno išamaraš ideološkog oponenta, gdje ćeš bolje. Problem je što obje "suprotstavljene strane" to shvaćaju previše osobno. Mislim da bi odrasli ljudi trebali shvatiti da tu pobjednika nema i da se u njihovim životima ništa bitno neće promijeniti ako se njihove "dogme i ideologije", pokažu netočnima. Niti bi manji broj žrtava na popisu Jasenovca abolirao ndh, niti bi veći broj žrtava današnje hrvate prikazao kao krvoločne zvijeri. Olabavite malo 

Zašto nitko neće ponuditi par milja kuna za nešto trivijalno iz moje struke 

kad tvoja struka nije bitna za Hrvatsku 2041. godine

partizani i ustaše jesu

Dvije dimenzije u kojima se potrebna reforma hrvatskog društva mora ostvariti očituju se u odnosu hrvatske države prema njezinim državno-pravnim prethodnicama te prema svim žrtvama svih nečovječnih režima i zločina općenito. Što se tiče ovoga prvog, postoje četiri perspektive među kojima možemo birati kako ćemo gledati na današnju Hrvatsku. Prva od njih ona je mesićevska: mi Hrvati jedini smo "dvaput pobijedili", budimo eklektični, i ustaše i partizani su "naši", anything goes. Druga dva načina dijametralno su suprotne srodnosti: s jedne strane, to je afirmacija ustaštva naspram partizanstva, koja postoji samo na društvenim rubovima; s druge strane, to je afirmacija partizanstva naspram ustaštva, a koju se onda, falsificirajući povijest, prikazuje kao preteču hrvatskih branitelja. Četvrti put jedini je plodonosan: ustaški i partizanski pokret bili su, neovisno o eventualnoj dobroj volji svojih pokretača ili dragovoljaca, produžene ruke totalitarizama sa središnjicama u Berlinu i Moskvi. Je li Jugoslavija od 1945. do 1948. godine doista bila toliko drukčija od NDH za cjelokupnoga svojeg četverogodišnjega postojanja? Možda jedino po brcima kakve je na svakome koraku popularizirala sveprisutna slika velikoga vođe. Zamisao po kojoj se moramo identificirati s partizanima ili ustašama lažna je alternativa; ideja po kojoj je iz njih potrebno izvesti neku vrstu sinteze također je pogrešna. Suvremena Hrvatska treba biti samosvojni subjekt, a ne prirepak bilo koje minule državne tvorevine.

Usredotočimo li se na drugi navedeni aspekt uspostavljanja zdravoga odnosa prema nacionalnoj prošlosti, potrebno je pronaći formulu iza koje će moći stati glavnina hrvatskog naroda. Zato umjesto definitivnih tvrdnji kao što je "sve žrtve nisu jednake", pa čak i "sve žrtve su jednake", možemo ponuditi rečenicu: sve su nevine žrtve jednake i sve su krive žrtve jednake, pri čemu je potonjima trebalo suditi, a ne ih a priori  pobiti, te je i u Jasenovcu i na Bleiburgu stradao prevladavajuć broj nevinih. Svaka suprotna tvrdnja – poput opravdanja koje Goldstein, Nobilo i Pupovac još uvijek daju za masovne pokolje – nije samo protukršćanska, nego i protuhumanistička. Gdje je točka konsenzusa koju se može postići u Hrvatskoj? Ako većina građana nije u stanju supotpisati gore navedenu definiciju, tada doista živimo u dvama paralelnim društvima unutar jedne zemlje. Hrvatska prošlost je oteta; oni koji njome raspolažu kao obiteljskim nasljeđem radi vlastitih društvenih probitaka i održavanja privilegija iz komunističkoga razdoblja protagonisti su i sustavna onemogućavanja razotkrivanja, primjerice, istinskog broja žrtava i Jasenovca i Bleiburga. Istina bi, očekivano, poremetila društvenu dominaciju neformalne kaste kojoj pripadaju i Goldstein, Nobilo i Pupovac, održavajući status quo  barbarskom argumentacijom kao sredstvom moralne ucjene. Talac? Između ostaloga, hrvatska budućnost.

Zašto jednostavno ne sheraš linkove za te prosere od portala koje čitaš?

I da Elvis Duspara također nudi neke pare za nekakve dokaze verojatno o okrugloj zemlji?

chaps

zašto bi se morali identifikovati sa ustašama (četnicima) i partizanima???

Pa, to je u stvari pogrešno!!!

za početak, treba da se konsenzusom utvdi ko su onda bili "bad guys", a ko su bili "good guys".

To je, po meni, ključ i osnova svega.

Znači, kratko i jasno : good guys su bili ovi...iz tih i tih razloga

bad guys su bili ovi..iz tih i tih razloga

A, to je, jebiga na Balkanu, prilično nemoguće.

e tek onda bi se trebalo pričati, da su i good guys pravili sranja

i Ameri su, npr. bacili atomske bombe na japan i pobili desetine hiljada ljudi, pa nisu "bad guys"

Nema dobrih i zlih. Upravo je problem što se prošlost gleda tako crno bijelo i osobe (i države) se dijele na dobre i loše. Povijest nije Lord of the rings - borba između dobra i zla. Puno je pametnije promatrati povijest kao Game of Thrones, da vec nastavim s tim analogijama. Postoje samo različite strane sa svojim interesima. 

Imao si Ustaše - fašiste koji su htjeli stvoriti hrvatsku državu pod bilo koju cijenu i etnički je homogenizirati, pod bilo koju cijenu. I komuniste koji su željeli sprovesti svoju revoluciju, pod bilo koju cijenu. 

Tu crno-bijelu perspektivu guraju naravno pobjednici. Uvijek pobjednici zovu sebe "oslobodiocima" i zauzimanje nekog teritorija "oslobođenjem". Ta riječ mi je pomalo cringy čak i u kontekstu Domovinskog rata. Uglavnom, da je ww2 završio drukčije možda bi danas Hrvatska bila do Drine i ne bismo znali ni za kakav Jasenovac i možda bismo vjerovali da su četnici i partizani zvjerski ubijali milijune ljudi, jer bi nas u to uvjerila pobjednička ustaška propaganda. 

Ne treba čak ni Domovinski rat tako promatrati, a to se često radi na svim stranama. 

Dejane, pročitaj pažljivije. Govori se o svim, zapravo četiri alternative, od kojih su tri pogrešne a samo jedna prava. Uzgred onu "mesićevu" anything goes, su izabrali "tvoji".