I nikoga da se argumentima suoči sa Vukićem. Srbin koji je imao pretke u partizanima te koji su bili u Jasenovcu, vjerujem, nema razloga tek tako opravdavati Jasenovac kako to tumače zagovornici teze o genocidnosti hrvatskog naroda. Kako nemam osobitih ljubavnih sklonosti prema NDH tako mi nije cilj opravdavati logore ali pošto određenim "pravednicima" i nije do žrtava nego isključivo do nabijanja biljega genocidnog naroda Hrvatskom narodu, vrijeme je da se jednom stvari izlože na čistac. Hvala Igoru na hrabrosti.

https://www.maxportal.hr/vijesti/igor-vukic-moj-otac-je-prezivio-jasenovac-vrijeme-da-se-napokon-razotkriju-komunisticke-lazi/?fbclid=IwAR0eWHPKOySLRhQTrzAGIqAwF9kdP5s0cWCZya6UUH0nZOdd1f_fsE_3AEo

Kada će u Hrvatskoj doći vrijeme i sazreti svijest da se prema žrtvama Drugog svjetskog rata, bez obzira na vojske i ideologije, treba civilizacijski postupati? Treba li Hrvatska do kraja istražiti zločine Bleiburga i Križnog puta i žrtve pokopati u Hrvatskoj ili ih ostaviti na mjestima stradanja? Tko je krivac što se zarobljavanje razoružane vojske NDH-a pretvorilo u masakr? Koliko je stradalo civila, žena, djece, staraca? To su samo neka od pitanja na koja u Razgovoru s povodom odgovara povjesničarka Martina Grahek Ravančić, autorica knjige Bleiburg i križni put 1945. i zaposlenica Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

https://radio.hrt.hr/aod/razgovor-s-martinom-grahek-ravancic/299384/

pola sata za slušati. Preporučujem

Poslušao, dobar intervju. Objektivno i stručno.

Na današnji dan 11. lipnja 1949. pretpostavlja se da je u zloglasnom beogradskom zatvoru Glavnjači ubijen Andrija Hebrang stariji.

U ratnim godinama bio je čovjek broj 1. Komunističke partije Hrvatske. Bio je komunist koji je u svemu tražio i nacionalne hrvatske interese, te je kao takav smetao partijskom centru u Beogradu i Josipu Brozu Titu.

Njegova obitelj je nakon smrti prošla pravu kalvariju, poput mnogih hrvatskih obitelji koje se nisu slagale sa komunističkim režimom, te je majci Olgi oduzeto troje djece, a ona poslana na tešku robiju od 12 godina, od čega tri godine teške samice u ćeliji 2X2 m.

Bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang mlađi upoznao je svoju majku tek po izlasku iz zatvora, a odgojen je i stasao pod prezimenom Marković.

Zašto je ubijen hrvatski komunistički vođa Andrija Hebrang stariji?

Nekada visoki dužnosnik Komunističke partije (sekretar CK SKH, član Politbiroa KPJ, ministar lake industrije u socijalističkoj Jugoslaviji) Hebrang je određeno vrijeme slovio za jednog od najbližih Titovih suradnika (odmah iza Kardelja, Rankovića i Đilasa).

Međutim, između Tita i Hebranga došlo je do razilaženja u mišljenjima u pogledu hrvatskog pitanja. U Titovu nemilost Hebrang je došao naročito u doba raskida veza Tito-Staljin. Naime, Tito se navodno bojao da bi Staljin mogao odabrati Hebranga za njegovog nasljednika.

Dokaz za to bila su navodno pisma iz Moskve, koja su dolazila naslovljena samo na Tita i Hebranga i nikoga drugog iz KPJ. Zbog toga je Tito naredio Aleksandru Rankoviću da uhiti Hebranga, što je ovaj spremno učinio. Hebrang je lažno optužen i stavljen u zatvor.

Na današnji dan napravljen je u Glavnjači zapisnik po kojem je Hebrang pronađen mrtav u ćeliji. Službeno priopćenje u tom zapisniku bilo je da se sam ubio objesivši se na radijator.

To se ne čini vjerojatnim, jer postoje dokazi da u tom zatvoru nije bilo centralnog grijanja s radijatorima i cijevima. Prilično je vjerojatno da je Hebrang ubijen, a da je njegova smrt samo prikazana kao samoubojstvo.

Do danas točan datum Hebrangove smrti nije sa sigurnošću poznat, iako se današnji nadnevak smatra najtočnijim, kao niti njegov grob.

Hvala na preporuci koju konačno poslušah. Globalno dobro, uz slijedeće zamjerke:

Trudila se okolišno smanjivati britansku odgovornost navodeći neke argumente, koji naprosto ne stoje. Britancima se izgleda "žurilo kući" samo u Bleiburgu, i pokazivali su vojnopolitičku negligenciju samo u slučaju Hrvata. Primjerice u isto vrijeme pokazali su suprotno na primjeru moje Pule. Ne samo da su su odlučili "spriječiti partizane" već su ih otjerali iz već zauzete Pule. Ali po njima tada Pula nije bila hrvatska, već talijanska. U slučaju Trsta bili su još drastičniji na partizane (JA kako tepa doktorica) poslali su dvije divizije , novozelandsku i škotsku da preuzmu Trst. Doktorica je u priličnoj kontradikciji kada su u pitanju brojke: suvislo zvuče njezini argumenti da "točne brojke možda nećemo nikad saznati", ali je to ne spriječava da sama broji žrtve i to tako što umanjuje broj žrtava, i broj vojnika i civila koji se povlačio. Na pitanje o stavu Predsjednika slovenske komisije za žrtve koji procjenjuje da je (samo) u Sloveniji oko 200 tisuća tjelesnih ostataka žrtava, ona iz glave izvlači skoro tri puta manji broj. Odakle i s kojim argumentima? Ako je Herljević britancima na Bleiburgu "prijavio" 700 tisuća, ajmo reći, da ima smisla primjedba da je "pojačao" broj, ali baš onoliko koliko ona osporava? General vojske u povlačenju kao jednu od elementarnih stvari želi da procjeni broj vojske i civila koji se poivlače. A ta je brojka bliža Herljeviću negoli Martini. Imam i jednu ispravku netočnog navoda ili samo olake i neoprezne nepreciznosti. Riječ je o četnicima koji su se povlačili zajedno sa Hrvatima, i Slovencima: to nisu bili srpski četnici niti jednog od vođa, Dražini, Pečanćevi, Đujićevi pa ni Đurišićevi (osim manjine koja se predala nakon poraza na Ljevče polju), to su bili crnogorski četnici Sekule Drljevića, crnogorski indipendentisti i protivnici karađorđevske monarhije, koji je tijekom rata bio saveznik NDH. Tu dolazimo i do još jednog argumenta "o voljnosti i nevoljnosti" britanaca. Kompletna četnička vojska (ili gro), se bez problema povlačila i povukla kroz Liku, Kordun, poslije Slovenski Kras i Belu krainu, i mirno se predala istim "nevoljnim" Britancima kod Gorice i Udina, koji su ih sve zaštitili (i to dok su se u isto vrijeme kod Trsta borili protiv partizana!), popisali, demobilizirali i svima dali azil po Europi i Amerikama! Hrvate (i slovence i indipendentističke crnogorce) ne!? Zašto Martina? Zašto Udine nisu Bleiburg? 

Ostalo je Ok, naročito kako je na "svoje mjesto" stavila Jakovinu & Co, odnosno hrvatski povijesni jakovinizam. Valjda se i njoj gadi. Ipak najveća zvijezda ovog intervjua jest bio i ostao Andrija Tunjić najbolji hrvatski intervjuer, i to zato jer on bira samo i isključivo za sugovornika osobe sa čijim se stavovima u načelu ne slaže, ali to učini tako kulturno i sa toliko erudicije i takta da na kraju sugovornik ostane paf, baš kako je ostala naša Martina koju je ostavio (tako reći) bez riječi citatom o žrtvama, jednog političara sa jednog drugog logora! 

chaps

za pocetak bi trebao nesto vise da znas o Djurisicu, Drljevicu, a pogotovo Drljevicevim crnogorskim "cetnicima" independistima

jer, naravno da nije tacno to sto si napisao da su samo oni od "cetnika" bili tamo...nego i Jevdjevic (onaj iz Splita),BAcevic sa svojima...i naravno Djujic sa svojima

kad malo to proucis, slobodno se javi

Četnici mi uopće nisu bili bitna tema, samo uzgredna. I ništa što sam o tome napisao nije netočno, ali dozvoljavam da bi podrobnost dala potpunije uvide. Za kontekst ove moje recenzije, to nije potrebno.