Ne doista mi se ne da polemizirati: diskurs je na točki pokvarene LP ploče (ti možda ne znaš što je to), stalno ponavljanje istog, a tada treba terminirati diskusiju, ne vodi ničemu, osim dizanju loših emocija i napuhavanju ega sofizmima. Pa ipak kada se podvuče crta, ostaje da si ti nekakv profa koji daje ocjene (koja je to škola) a ja sam neki brucoš koji se mora znojiti i dokazivati znanje/neznanje. Hajde s mirom!
Ponavljam i ponoviti ću. Ja svoje istine o povijesti, ne spoznajem čitajući tuđe knjige, jer je to u slučaju oba naša jezika kada je povijest u pitanju većinom obično ideološko smeće i to raznih nivoa otrovnosti. Neke od poznatijih hrvatskih povjesničara i osobno poznajem i znam o čemu pričam. Većinom se klonim tih"znanja". Obično sam (a sad otkad postoji google to mi je čak i olakšano) vršim gdje god mogu neposredan uvid u povijesne dokumente. Evo naprimjer pokazati ću ti kako sam došao do "koncentracijskog kampa u Udinama".
Već rekoh da sam suđen 1980 godine na 5 mjeseci zatvora kao član redakcije omladinskog lista, zbog objave nepoćudnih tekstova. To nam je svima prilično u životu odredilo kasniji život. Nedavno sam počeo istraživati nešto o osobi koja nas je u ime Partijskog Komiteta progonila, i koja je bila ideološki komunistički Bič božiji u mojem gradu. Pogotovu jer se nakon uspostave Hrvatske države on savim lijepo snašao i postao u novinarstvu još jači i utjecajniji negoli je bio prije. Napiso je i knjigu i napravio nekoliko televizijskih emisija o djelovanju Crkve u Istri (sada s pozitivnim predznakom) Tako otkrih da je on sin Bore Blagojevića, jednorukog Bore, prvog ađutanta Momčila "popa" Đujića, čovjeka koji se javno hvalio da je zaklao "onog malog ustašu pesnika" Ivana Gorana Kovačića. Tako otkrih njegov put i cijele vojske popa Đujića, i njihovo sklanjanje u Udine. Naravno i mnogo više od toga. Zato treba otići u regiju Friuli Venezia Giulia, i pohoditi arhive i muzeje u trokutu (ugrubo) Trst, Udine i Venecija i mnogo toga ćeš zanimljivog naći.
PS jednoruki Bora je nakon "Udina" vucarao se po Europi i nakraju skrasio u Bruxellesu, gdje je vodio restoran, naravno, "Srbija". Ubio ga je sedamdesetih godina po nalogu Udbe navodno Arkan, po načelu "svak svoga ubija".