Wojciechowskego ulica u Varsavi, listopad 2001, nekakav tulum je bio, valjda nekomu rodjendan ili tako nesto, hrpa Poljaka i Poljakinja i ja i jedna Ruskinja jedini strejndzeri... i donesem ja nekakvo jeftino hrvatsko vino kupljeno kod tipa sto drzi ducan s hrvatskim stvarima u Varsavi i neki svoj bezvezni nostalgicarski CD, jer su me vec otprije trazili da im pustim "nesto hrvatsko"... i razlabavi se atmosfera tako, kisa rominja iznad Prage (dio Varsave) i na red dodje i moj CD... i slusa se to onako, s pola uha, graja po stanu, neko upalio TV, vodka tece, Zywiec tece, dimi se sve u 16, kao kad bi mi slusali nekakvu kompilaciju poljskog rocka 80-tih, ono, egzotika totalna, ku**a ne kuzis sta prica lirski subjekt, al ajde, polupijano sve, svi se smjeskaju i prolazi sve u stupovima dima... i siba tamo s CD-a Azra, Pusenje, EKV, Psihomodo i odjednom netko skuzi da ima pjesma gdje se spominje Gdanjsk i mazurka i Wojtyla i traze me da pustim opet i da im prevedem sto se to pjeva... pustio sam im to jedno dvajst puta uzastopno... Poljaci su inace osjetljivi na komunizam i Ruse i drze da ih je jedino to sprijecilo da postanu slavenska Svedska, al ajde (psssssssst: seru)... evo sad se najezim kad se sjetim toga, odjednom je sve utihnulo i atmosfera kao na misi (Poljaci na domacem terenu) i cuje se samo skripavi Johnnyjev glas: Gdanjsk osamdesete, uzavrele tvornice, tenkovi na radnike, nezavisni sindikati, komiteti zastite... Poljska u mom srcu, u mojem srcu mazurka, Poljska nije nikad, nije nikad dala kvislinga, svaki dan poloneza... papa Wojtyla i jaaaaa... strasno, oni su plakali... nikad prije, a vjerojatno nikad poslije jedna hrvatska pjesma, otpjevana na hrvatskom jeziku, nece tako dirnut u zicu neke sasvim druge, daleke ljude, daleke 1000 kilometara, solidarnosc na 1000 kilometara... nikad... e, to vam je Stulic...
[uredio ian wright]