Multietnički i multivjerski gradovi imaju derbije etničko-vjerskih klubova. Atletico i Real su pokazatelj i socijalnih i političkih razlika u Madridu. Inter protiv Milana. Celtic i Rangers u Glasgovu. Ateltico Bilbao kao Baskijski ponos unutar kastiljanske Španjolske. Sjetimo se presice Pepa Guardiole na katalonskom jeziku u Moskvi na zgražanje madridskih novinara...

________piše: Matan Nižić l poskok.info

Ivica Osim je jedan sasvim netipičan lik. Sjećam je da je prije nekoliko godina u studiju HTV-a komentirao jednu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije. Kad je Osim pobrojao hrpu nedostataka u igri i loših rješenja na pojedinim pozicijama voditelju sportskog programa je trebalo donijeti šećera i vode.

Gost mu se nije uklopio u uobičajeno titranje jaja reprezentaciji, izborniku i svekolikom gledateljstvu. Ivica Osim je samo bio iskren, dosljedan i praktičan što je na prostoru južnije od Salzburga općenito rijetka pojava.

Nakon teškog moždanog udara i u relativno poznim godinama Osim je dobio novi zadatak od FIFA i UEFA i to ni manje ni više nego da uvede reda u BH nogomet. Naravno nisu mu ovo FIFA i UEFA birokrati ponudili da mu pomognu u bržoj rehabilitaciji, nego zato što je dosljednost, iskrenost i praktičnost nešto što čovjeka prati cijeli život popust noga ikserica. Ja nisam baš prava adresa za nogometne priče jer mene od Nogometnog saveza BiH samo manje interesira nogomet u BiH općenito.

Naravno da je ovo dokaz moga nepatriotizma jer tko se ne zamota zastavom s ljiljanima barem jednom godišnje i svaki dan u godini ne kliće po portalima očekujući da Džeko dadne gol taj je naprijatelj Bosne.
Bijedu BH nogometa kojega je Ivica Osim dobio prigodu spašavati produbljuje i komična liga pretenciozog naziva „Premijer“. Ona je za razliku od repke čisti ZAVNOBIH. I srpska i hrvatska i bošnjačka! Njezin zavnobihovski karatkter se ogleda i u činjenici da je veća vjerojatnost da u pristojnoj nogometnoj ligi neki stoperski balvan postigne hat-trick  nego da u BiH Premijer ligi pobjedi gost.

Inače i zaljubljenici u BH klupski nogomet ne prate nogomet više od mene koji ga ne pratim nikako. Zvuči paradoksalno, ali oni koji kao prate BH nogomet više koncentrirani tko je kupio kojega suca, kojeg je klupskog čelnika je sudac zajebao i uzeo mu dvije tisuće maraka dok je od suparnika uzimao tri tisuće maraka pa je sudio kao da nije dobio ni marke itd.

Nevjerojatna su svjedočanstva da je klub X sucu dao novac da ne ošteti klub Y koji igra protiv kluba Z jer se očekuje da će klub Y čija se čast spašava i sljedećem kolu odigrati pošteno protiv kluba J koji želi naštetiti klubu X.

O igri ne znam što bih rekao. Nisam neki nogometaš pa ne mogu donositi stručne zaključke, ali sam se jednom zatekao na utakmici BH lige. Nakon odgledanih 15 minuta pitao sam prijatelja jel' se u BiH igra nogomet po istim pravilima kao u Europi ili je ovo neka podvrsta nogometa. Ako već postoji neki futsal, mali nogomet, nogomet na pijesku pretpostavio sam da u BiH postoji neki endemski nogomet samo po broju igrača i terenu sličan nogometu.

Općenito sva bulumenta koja se godinama vrti oko BH nogometa je čudan svijet lijenčina, pijanica, razvojačenih ratnika, sitnih trgovaca, političara, propalih nogometaša i direktora javnih poduzeća.

S poprilične distance ali i s razumijevanjem za poštene navijače sam pratio jadikovke sarajevskih medija nakon neuspjele skupštine u Holiday Inn-u poslije koje je Savez suspendiran od FIFE, UEFE i iz svih natjecanja.

Novinarke mahaluše inače zaposlene u političkim emisijama FTV su radile 60. minutaške priloge ispred zgrade Saveza. Avdo Avdić je snimio dirljivi prilog o nekim dječacima koji treniraju u nekoj nogometnoj školi kojima je skupština Saveza neizglasavajući Statut koji je donijela UEFA ukrala sreću i nogometnu budućnost. Nevjerojatno su nalegli na ovu temu.

Suspenzija reprezentacije nakon pobjede na Rumunjima je za navijače uistinu bila traumatična, ali još se fantastično poklopila s ideologijom medijskog i političkog Sarajeva kako su za sve krivi Srbi i Hrvati koji ne daju „Državu“.

Ne treba zaboraviti da postoji jedna stvar u kojoj je BH nogomet rame uz rame sa svjetskim trendovima. Nogomet je i u BIH politika. Širom svijeta nogometni klubovi su se osnivali kao sportske frakcije neke skupine koja je dijelila iste političke stavove. Tko je nedavno gledao film „Montevideo, Bog te video“ mogao je primjetiti da je rivalitet dva beogradska prijeratna kluba bio dijelom i politički determiniran sukobom između velikosrpskih rojalista i malo manje velikosrpskih Jugoslavena. Mogao je vidjeti da su Hrvati iz Građanskog i HAŠK-a bojkotirali reprezentaciju zbog Karađorđevićeve diktature.

Multietnički i multivjerski gradovi imaju derbije etničko-vjerskih klubova. Atletico i Real su pokazatelj i socijalnih i političkih razlika u Madridu. Inter protiv Milana. Celtic i Rangers u Glasgovu. Ateltico Bilbao kao Baskijski ponos unutar kastiljanske Španjolske. Sjetimo se presice Pepa Guardiole na katalonskom jeziku u Moskvi na zgražanje madridskih novinara...

I kad se igra puno bolji nogomet, i kad postoji mogućnost da pobjedi gostujuća ekipa i kad klupsku upravu čine dobrodržeća pristojna gospoda nogomet je opet politika.

Tako je i s BH nogometom zbog kojega su u programu nečega što je zamišljeno kao Javni RTV servis u BiH gnjevni slušatelje faktički pozivali na likvidaciju srpskih i hrvatskih izaslanika na Skupstinu nogometnog saveza.

Ako je nogomet politika postavlja se pitanje je li moguć povratni utjecaj tj. da politiku sagledamo nogometnim pojmovnikom. I kakva je tu uloga Ivice Osima, Barbareza, Bajevića i njegove prije spomenute dosljednosti, iskrenosti i praktičnosti.

Nakon što je neusvojen Statut iza kojega je stajala FIFA i UEFA imenovan je Komitet za Normalizacju. Što znači da je izvan BiH određeno tko čini vrh BH nogometa.
To je svojevrsni nogometni OHR dok PIC čine Blatter i Platini.

Nedugo nakon početnog oduševljenja nogometno-političkom pobjedom iz Sarajeva su Osimu, Bajeviću i Barbarezu  zamjerili što je obišao Dodika.

Sastanak s Čovićem je već izazvao ozbiljna medijska mrmljanja. Samo je nevjerojatan autoritet Ivice Osima zadržao da ova mrmljanja ne prerastu u ozbiljna medijsko-reketaška razvlačenja. Naravno Osim je u par kratkih izjava odjebao sve koji su počeli mrmljati.
Rezultat Osimove diplomacije je činjenica da su FIFA i UEFA dale suglasnost na amadmane na Statut koje su tražili iz RS-a i Nogometnih saveza hrvatskih županija. Ako se sad taj Statut usvoji s Amandmanima diže se suspenzija. Ali svemu nije kraj. Bošnjački nogometni lobi koji je sve nade polagao u činjenicu da do usvajanja Statuta neće doći, te da će valjda američki ambasador i Valentin Inzko nametnuti novi Statut strašno je razočaran.

Smetaju im Amandmani po kojima neće moći nametati odluke samo bošnjačkih nogometnih županijskih saveza prostom većinom u tijelima Saveza.

Oni su očekivali da će se Osim i njegova ekipa ponašati po uobičajenom sarajevskom političkom obrascu. Da će sjediti u Sarajevu, vrijeđati s Federalne Televizije, kukati kako eto Bosna nije normalna država i pozivati se na izvana nametnuti autoritet kao izvor moći i nakon „duge i teške bolesti“ dohakati svemu vlaškom i škutorskom što šuta „bubamaru“.

Očekivali su da će se simbolika suspendirane nogometne reprezentacije moći koristiti u političke svrhe.
Neke sarajevske mutikaše sad već najavljuju da će oni glasovati protiv usuglašenog Statuta s amandmanima.
Osimove nogometna diplomatska akcija je tako postala čudan kuriozitet u BH društvu kojom je Osim političarima odredio neke nove obrasce. Nije se pozivao na vanjski autoritet i međunarodnu podršku, nego ga je koristio da dođe do kompromisa s unutarnjim i i vanjskim faktorima.
Dokazao je da se nešto ipak može dogovoriti ako se govori iskreno, djeluje praktično, ne osvrće na lajanja čaršije a bez egoizma i mahanja varljivom međunarodnom podrškom. Čini se da je to u ovom trenutku možda najopasnija poruka za nogometno-političko Sarajevo, jer iz njega najavljuju odbijanje Osimovog usuglašenog Statuta.
Naravno, ostaje činjenica da se politika miješa u nogomet. Ali Ivica Osim je pokazao da nogomet može povratno djelovati na politiku. Sad je samo pitanje tko ima muda iz Sarajeva udariti na Švabu, Barbareza, Bajevića i ekipu. Jer ako oni ne valjaju, a valjali su godinama postavlja se pitanje zašto ne valjaju i nameće se zaključak da ne valjaju što su postigli dogovor sa Hrvatima i Srbima. A to je već oštar ako ne i brutalan start....