Parastos žrtvama stradalim tokom hrvatske okupacije Mrkonjić Grada

Želimo da zločini u Mrkonjić Gradu budu nazvani pravim imenom. Za te zločine neko mora da odgovara. Bez istine i pravde nema pomirenja među narodima, rekao Pantelija Ćurguz

MRKONjIĆ GRAD - Prije jedanaest godina, 10. oktobra 1995. godine, združene snage Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane, potpomognute NATO snagama okupirale su Mrkonjić Grad. Za vrijeme petomjesečne okupacije počinjen je stravičan zločin nad nedužnim stanovništvom i razoren veliki broj kuća, zgrada, privrednih objekata...

U znak sjećanja na žrtve pronađene u masovnoj grobnici i sve stradale za vrijeme okupacije, juče je služen parastos u kapeli pravoslavnog groblja u Mrkonjić Gradu. Položeno je i cvijeće i upaljene su svijeće na spomen-obilježju masovne grobnice i na centralnom spomeniku poginulim borcima ispred mrkonjićkog Doma kulture.

U masovnoj grobnici Petar Mitrić iz Podorugle kod Mrkonjić Grada pronašao je tijelo brata Duška i braće od strica Milorada i Petra, koje su na zvjerski način ubili pripadnici hrvatske vojske.

- Uz ekshumirana tijela 181 ubijenog civila i vojnika iz masovne grobnice u manjim grobnicama pronađeno je još 400 ubijenih civila, od čega 260 s područja mrkonjićke opštine. Zna se ko je bio nalogodavac i izvršilac zločina. Predmet je dostavljen Haškom tribunalu još prije šest godina. Međutim, do sada niti je ko odgovarao, niti mi znamo šta je s tim predmetom - kaže Mitrić.

Kada je u pitanju hapšenje Srba, ističe on, Tribunal u Hagu i Sud BiH za ratne zločine su efikasni. Ali, kada treba procesuirati zločince koji su okrvavili ruke srpskom krvlju, pravda je spora.

S Mitrićem se slaže i predsjednik republičke Boračke organizacije Pantelija Ćurguz.

- Želimo da se zločini u Mrkonjić Gradu nazovu pravim imenom. To je bio zajednički zločinački poduhvat Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća odbrane i Armije BiH uz pomoć NATO snaga. Za te zločine neko mora da odgovara. Nije mi jasno zašto Hag i Sud BiH za ratne zločine ćute. Od naših predstavnika u republičkoj i vlasti BiH tražićemo da se dalje učešće u radu zajedničkih organa i saradnje s međunarodnom zajednicom uslovi procesuiranjem ratnih zločina nad Srbima - istakao je Ćurguz.

On se pita šta je trebalo još da se desi Srbima, od zločina i genocida u Mrkonjić Gradu, Kravici... pa da Haški sud shvati ozbiljno zločine nad srpskim življem.

- Bez istine i pravde nema pomirenja među narodima. To treba biti jasno i međunarodnim i domaćim zvaničnicima - poručio je Ćurguz.

Uz zločine nad stanovništvom načinjena je i ogromna materijalna šteta nad privrednim i stambenim objektima, koja se procjenjuje na 650 miliona maraka. Opština Mrkonjić Grad odlučila je da podnese tužbu protiv države Hrvatske.

- Svjesni materijalnog ubijanja našeg grada odlučili smo da podignemo tužbu za zločine, razaranje i pljačku našeg grada. Istrajaćemo u namjeri da za zločine i razaranje odgovaraju oni koji su to počinili - rekao je načelnik opštine Mrkonjić Grad Zoran Tegeltija.

 S. DAKIĆ

Predmet

Načelnik Stanice javne bezbjednosti u Mrkonjić Gradu Petar Šikman tvrdi da je predmet o zločinima hrvatskih snaga za vrijeme okupacije mrkonjićke opštine okončan i da će ovih dana biti dostavljen Sudu BiH za ratne zločine u Sarajevu.

Milorad Dodik, prva politička ličnost u BiH- sasvim lično

Priča o referendumu, koju je prvi pokrenuo Dodik i nijednog časa je nije porekao, dobila je novu dimenziju njegovim odlučnim odgovorom visokom predstavniku međunarodne zajednice Švarcu Šilingu: "Ovo je, gospodine, moja, a ne vaša zemlja, ovo je narod kojem ja pripadam, a vi ste ovdje prolazni..."

MILORAD Dodik, lider SNSD-a i premijer Republike Srpske, u ovom času je prva politička figura BiH.

Izrastao je u harizmatičnog narodnog vođu, svojevrsnog tribuna, koji govori ono što - mahom - misle svi njegovi sunarodnici. Postao je politički autoritet, kojem priznanje odaje i veliki svijet.

Skica za portret Milorada Dodika nosi originalno obilježje "Učio je životna i politička pravila, tako i toliko da ih je kasnije znao primijeniti".

Priča teče, otprilike, ovako...

Rođen je 1. marta 1959. godine u Banjoj Luci, u ulici Zdrave Korde 1, kako rođeni Banjolučani te generacije "iz pedeset i neke" vole odrediti lokaciju starog banjolučkog porodilišta.

Osnovnu školu završio je u Aleksandrovcu, a srednju Poljoprivrednu u Banjoj Luci. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Kao mladić igrao je košarku u "Potkozarju", a ta njegova generacija ostala je upamćena, koliko po sportskim sposobnostima još više po tome što je većina njih završila fakultete i izgradila uspješne karijere u raznim oblastima života; među njima i dvojica današnjih ministara: Stanislav Čađo i Ranko Škrbić.

Kada je sa nepunih 27 godina preuzeo funkciju predsjednika Izvršnog odbora Laktaša, tada je u nekadašnjoj Jugoslaviji bio jedan od najmlađih funkcionera. Politika je postala njegov život, ali i sudbina istovremeno.

Za razliku od mnogih koji su zaplovili u političke vode, još kao mlad je shvatio da politika jeste "umijeće mogućeg", ali da je u njoj poželjno, čak neophodno, svakog dana neko vrijeme provesti sam - jednostavno, da čovjek ne izgubi osjećaj i mjere i istine. Jer, srce uvijek vara razum, pogotovo u politici!

Isto tako, ljudi ništa ne daju rado kao savjet, pogotovo onom ko se bavi politikom; poneki, ipak, i vrijede, a najmudriji ih i prihvataju. Dodik je bio jedan od takvih.

Otuda, a što se posebno pokazalo u ovoj predizbornoj kampanji, kada je stigao do velikog trijumfa, dokazao je da onaj ko umije mudro da čeka, vremenom, korak po korak, sve dobija.

Posljednji predizborni miting SNSD-a u Banjoj Luci, pred blizu 60 hiljada ljudi - koliko se nikada u istoriji od pet vijekova ovog grada nije skupilo na jednom javnom skupu - Dodikova politička zvijezda zasijala je punim sjajem, a on pokazao koliko je u politici, u pravom trenutku, istina preča od svake koristi.

Njegov govor na Trgu Krajine ozbiljni analitičari, čak i oni iz inostranstva, uporedili su sa nezaboravnim govorom mitskog predsjednika Amerike Džona Kenedija, kada je, u oštrom sukobu između Rusa i Amerikanaca, svojim sunarodnicima poručio: "Ako hoćete moćnu Ameriku, od danas više niko ne može da pita šta Amerika može da mu pruži, već se odlučite koliko ste spremni da dajete i da se žrtvujete za svoju zemlju, ne očekujući ništa za uzvrat!"

Tako je i priča o referendumu, koju je prvi pokrenuo Dodik i nijednog časa je nije porekao, dobila novu dimenziju njegovim odlučnim odgovorom visokom predstavniku međunarodne zajednice Švarcu Šilingu: "Ovo je, gospodine, moja, a ne vaša zemlja, ovo je narod kojem ja pripadam, a vi ste ovdje prolazni..."

Dodik je te večeri, pred ogromnim auditorijumom, svjedocima koji su mjereni desetinama hiljada, dao praktičnu definiciju često opore srpske istine "Ko ne drži brata za brata, tuđina će za gospodara".

Te noći Dodik je i postao apsolutni pobjednik minulih izbora, iako se glasalo dva dana kasnije!

On je danas (uopšte) prva javna ličnost Republike Srpske i BiH, a njegova popularnost prekriva cijeli Balkan, što su pokazali i nastupi na HTV-u i BHT1, kada je blistao punim političkim sjajem, baš onako kako i priželjkuju oni koji su ga na izborima podržali.

Čovjek ne može voljeti čovječanstvo; čovjek može voljeti samo ljude, bez obzira na to kada mu je politika i profesija i strast...

 Tomo MARIĆ

BiH Soccer: Reprezentacija u kojoj dominiraju katolici nije ''naša''

Lutajući bespućima interneta naišli smo na jedan zanimljiv "izvještaj" o posljednjoj utakmici nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, u kojoj je Sliškovićeva momčad remizirala s Moldavijom odigravši 2:2. Internet stranica BiH soccer koja se bavi domaćim nogometom, i koja se već "proslavila" pišući o (navodno) namještenom susretu Premier lige, Orašje - Široki, u svom, prilično nepismeno napisanom, izvještaju navodi zanimljive teze. Autor je u članku pod nazivom "Bosna i Hercegovina sigurno i polako ugrožava poziciju San Marina", razočaran igrom reprezentacije u moldavskom glavnom gradu, po čemu sigurno nije jedini. "Selektor Slisković vidno ne upoznat sa snagom domaćina dao je pravo sebi da u početnu postavu uvrsti igrače koji u nekim normalnim okolnostima svoje mjesto nebi mogli naći ni u amaterskoj reprezentaciji naše zemlje", piše autor. No, tek stižemo do najzanimljivijeg dijela. "Drugo poluvrjeme donjelo je nešto bolju igru sa puno grešaka naše reprezentacije, ako se tako može nazvati reprezentacija u kojoj dominiraju igrači katoličke vjeroispovjesti i koji do par godina u nazad nisu htjeli da igraju ni zajedničku ligu a kamoli da učestvuju u stvaranju imena reprezentacije BiH kojeg oni svojim igrama sada ruše." Možda je svaki komentar na izneseno razmišljanje, koje sasvim sigurno nije "izoliran slučaj", suvišan, no teško je ne postaviti, ako nikom drugom onda barem sebi, nekoliko pitanja. Čija je zapravo "ta" reprezentacija? Oni koji su prozivali druge da ne navijaju za državnu selekciju kad su u njoj prevladavali muslimani Bošnjaci, danas pokazuju pravo lice - smetaju im katolici. Što je još gore, prozivani su i igači koji nisu željeli nastupati za Bosnu i Hercegovinu. Danas nastupaju igrači svih vjera i nacionalnosti, opet ih prozivaju. Možda bi najbolje bilo napraviti 3 (a možda i 4, jednu za neopredijeljene) različite, jednonacionalne reprezentacije, i u svaki kvalifikacijski ciklus slati po jednu, po sustavu rotacije. Kad se sve rotira, nek' se rotiraju i igrači...

pazite njega kaze da mu ne trebaju katolici u repci!kakav zakljucak covjek da izvuce iz toga?zakljucak je da bosanski hrvati nisu hrvati vec bosnjaci koji su uzeli katolicanstvo+a samim tim sto su katolici su i gradjani drugog reda jel ne smiju da igraju za repku BIH!ja tu recenicu ne mogu drugacije da objasnim!

Nemoj preterano da se qrcis, da i vas ne bi istrebili i proterali kao sto planiraju sa nama...Sudnji dan se blizi...