kolektivno mrze samo oni kojima se ne diže kitondža.
Mene su sa 9 godina Hrvati istjerali iz kuće i zapalili istu i morao sam ići u pičku materinu preko Drine, ali sam se nakon 5 godina uredno vratio i nastavio sa životom u zavičaju.
Da li mrzim? Da jbga, hipotetički mrzim tog pajsera konkretno koji mi je zapalio kuću i onog ko mu je to bez ikakve potrebe naredio, i mrzim manje-više sve ljude koji su pomogli da rata uopšte bude (mada za razliku od većine tu opet ne vidim samo Srbe, već i neke Hrvate, bosanske muslimane, a bogami i nekoliko švaba i Amera). Trebalo bi da mrzim i neke hitlerovce sa Dinare koji su mi 1942 ubili prađeda, i jednog možda ne baš hitlerovca ali svakako sličnog koji mi je 2 mjeseca svakog dana mlatio kuma u Lori.
Da mrzim sve Hrvate? Ne da mi se. To bi onda uključivalo i Milu Kekina, i najboljeg bijelog Bulla svih vremena i par sisatih šiparica koje sam sa promjenljivim uspjehom pokušavao ploditi, i par izuzetno bliskih prijatelja s kojima cugam... Ne ide tako...
Volio bih da je slično razmišljanje i s druge strane...