BIH
Bosnia-Herzegovina: Antidote to Croatia's tourist crowds
Tribune Media Services -- These days Croatia's Dalmatian Coast is inundated with tourists -- and understandably so. But after a visit to Dubrovnik, the "Pearl of the Adriatic," I'm in the mood for a good Balkan adventure and decide to drive directly inland ... to Bosnia-Herzegovina.
While most of Europe is doing away with border formalities, just the opposite seems to be the case in this part of Europe -- a new set of borders pop up each year. The border station between Croatia and Bosnia-Herzegovina feels like the bleak frontier post between two nations that less than two decades ago were at war. It also feels like the gateway to the perfect antidote to Dubrovnik's tourist crowds.
Bosnia-Herzegovina's three main groups -- Serbs, Croats and Bosniaks -- come from virtually identical ethnic stock. They just have different religions: Orthodox Christian, Catholic Christian and Muslim, respectively. A typical tourist cannot determine the religion or loyalties of the people just by looking at them. Studying the complex demographics of the former Yugoslavia, you gain a respect for the communist-era dictator Tito -- the one man who could hold this place together peacefully. And you understand why it fell apart when he died. (To learn more about the conflicts in the former Yugoslavia, visit www.ricksteves.com/yugo.)
Bosnia-Herzegovina is one nation, historically divided into two regions: Bosnia and Herzegovina. But the 1995 Dayton Peace Accords gerrymandered the country along other lines, granting a degree of autonomy to the area where Orthodox Serbs predominate. This "Republika Srpska" rings the core of mostly Muslim Bosnia on three sides. When asked for driving tips, Croats -- who, because of lingering bad feelings about the Serbs, avoid this territory -- insist that the road I want to take doesn't even exist. From the main Croatian coastal road just south of Dubrovnik, directional signs send you to the tiny Croatian border town, but ignore the large Serb city of Trebinje just beyond.
And yet, Trebinje not only exists, it's bustling and prosperous. As I enter the town, police with ping-pong paddle stop signs pull me over -- you must drive with your headlights on at all hours. The "dumb tourist" routine gets me off the hook. I enjoy a vibrant market scene, and get cash at an ATM to buy some produce. (Even here -- the most remote place I've been in Europe -- ATMs are plentiful.)
Bosnia-Herzegovina's money is called the "convertible mark." I don't know if they are just thrilled that their money is now changeable with other currencies, but I remember a time when it wasn't. I stow a few Bosnian coins as souvenirs. They have the charm of Indian pennies and buffalo nickels. Some local bills have Cyrillic lettering and Serb historical figures, while others use "our" alphabet and show Muslims or Croats. Like everything else in Bosnia-Herzegovina the currency is a careful balancing act.
Later, after a two-hour drive on deserted roads through a rugged landscape, I arrive at the humble crossroads village of Nevesinje. Towns in this region all have a "cafe row," and Nevesinje is no exception. It's lunchtime, but as I walk through the town, I don't see a soul with any food on their plate -- just drinks. Apparently locals eat (economically) at home ... and then enjoy an affordable coffee or drink at a cafe.
I realize that I won't find a real restaurant here. But a cluttered little grocery -- the woman behind the counter happy to make a sandwich -- is my solution for a quick meal. The salami looks like Spam. Going through the sanitary motions before slicing it, she lays down a piece of paper to catch the meat -- but the slices of Spam land on the grotty base of the slicer as they are cut. I take my sandwich to an adjacent cafe and pay the equivalent of a U.S. quarter for a cup of strong Turkish (or "Bosnian") coffee, with highly caffeinated mud in the bottom and then munch, drink and watch the street scene.
Looking at the curiously overgrown ruined building across the street, I see bricked-up, pointed Islamic arches, and realize it was once a mosque. In its back yard -- a no man's land of bombed-out concrete and glass -- a single half-knocked-over, turban-topped tombstone still manages to stand. The prayer niche inside, where no one prays anymore, faces my desolate restaurant.
Big men drive by in little beaters. High school kids crowd around the window of the local photography shop, which has just posted their class graduation photos. The girls on this cruising drag prove you don't need money to have style. Through a shop window, I see a newly engaged couple picking out a simple ring. One moment I see Nevesinje as very different from my hometown, the next it seems just the same.
In next week's column, I'll cover the city of Mostar, the fascinating highlight of Bosnia-Herzegovina.
--------------------------------------------------------
sa cnn... izgleda da mu je nevesinje priraslo srcu
Divovi sa Neretve
Davud Muminović 26.04.2008 20:14Pomisao da svakog dana morate u zrak dizati tone i tone tereta, a onda taj isti teret ponovo spuštati na zemlju u najmanju ruku liči na opis sizifovskog posla.
Iako bi se rijetko kome svidjelo ovakvo planiranje dana, dizačima tegova iz Konjica to je svakodnevica u kojoj, kažu, uživaju.
Oliveru Jurić, novopečenu predstavnicu BiH na Ljetnim olimpijskim igrama, koja će u Pekingu pokušati ostvariti što bolji rezultat, zatekli smo u Konjicu prilikom popodnevnog "lakšeg" treninga, koji joj služi samo da "očuva snagu".
Dok je Olivera u serijama izbacivala iznad glave teret od devedesetak kilograma teško je bilo ne pomisliti na šta li tek liči njen jedan "teži" trening.
"Ovo sad samo održavam snagu. Prave pripreme počeće devedesetak dana prije Olimpijade. Uglavnom svakog dana treniram i nikad mi nije teško. Ni sama se više ne sjećam kada sam počela da treniram dizanje tegova. To mi je ušlo u krv i sada skoro pa ne mogu bez treninga", kaže Olivera.
Na Evropskom prvenstvu u dizanju tegova, koje je prije desetak dana održano u italijanskom Linjanu, Jurićeva je ispunila normu i postala naš četvrti sigurni olimpijac. Stamena Konjičanka, koja nastupa u kategoriji do 75 kilograma u disciplini trzaj, podigla je 97 kilograma dok je u izbačaju podigla 120 kilograma, što je bilo tri kilograma više od tražene norme. Uspjeh u Linjanu veći je jer je zajedno s koleginicom iz konjičkog kluba dizača tegova Almirom Lizde, koja se nije uspjela kvalifikovati za Olimpijadu, oborila četiri državna rekorda BiH.
Konjičani najuspješniji dizači u BiH
Jurićeva je samo jedan od dizača tegova iz Konjica koji su nastavili uspješnu tradiciju dizanja tegova u ovom gradu na Neretvi.
Klub dizača tegova "Konjic" osnovan je davne 1956. godine. Od samog osnivanja ovo je najuspješniji sportski kolektiv u Konjicu.
Konjički dizači tegova tvrde da su najuspješniji klub i u cijeloj Hercegovini, jer su uspjeli tamo gdje je mostarski FK Velež dva puta iznevjerio svoje navijače. Osvojili su 1986. godine prvenstvo Jugoslavije u dizanju tegova i tako postali jedini hercegovački klub, koji je bio šampion Jugoslavije u bilo kojoj disciplini. Zbog uspjeha u dizanju tegova Konjičane su mediji u bivšoj Jugoslaviji prozvali "divovima s Neretve".
Da su zaslužili ovaj epitet konjički dizači tegova pokazali su i poslije proteklog rata u BiH. Ekipa iz Konjica čini okosnicu reprezentacije BiH u dizanju tegova. Članovi ovog kluba višestruki su prvaci BiH te imaju više desetina državnih rekorda. Po trofejima su najuspješniji klub dizača tegova u BiH.
"Sve je počelo 1956. kada je profesor Ibrahim Hadžajlić u Konjic donio prve tegove. On nas je tim zarazio. U to vrijeme su bili popularni neki historijski filmovi poput 'Herkulesa' i svi smo željeli da budemo jaki i snažni, tako da su nam tegovi bili prava zanimacija. Valjda smo se iz te želje i zakačili za ovaj sport", objašnjava Vladimir Jerković Buha, trener dizača tegova u Konjicu i trener reprezentacije BiH.
Prvaci treniraju u lošim uslovima
Jerković, koji je i trener naše olimpijke Olivere Jurić, ističe da je Klub dizača tegova "Konjic" dao više reprezentativaca Jugoslavije. Nabraja Kadriju Nuhića, viceprvaka Balkana 1966. godine, Salku Jeleškovića, Zorana Kuljanina, bronzanog na Mediteranskim igrama 1979. godine, Ibrahima Hadžajlića, Hasana Halebića, Ljubu Pavlovića, Zlatana Saračevića, Dragana Šimunovića, Ivana Livaja, Lazara Tomića, Ćamila Mehića.
"Ma sve se bojim da koga ne zaboravim, ali zaista je bilo odličnih sportista. Mi smo svi živjeli za taj sport. Valjda je to u tim nekim hercegovačkim genima. Uvijek su momci ovdje željeli da budu jaki, uvijek su se nadmetali da imaju što bolje tijelo, tako da dizanje tegova nikad nije zamrlo", priča Vladimir Jerković, kojeg ostali članovi kluba "Konjic" zovu "otac tegova".
Jerković je od samog početka bio u klubu i kaže da, uprkos ratu i lošim uslovima za treniranje, tradicija dizanja tegova u Konjicu nije zamrla.
"One moje *** su u ratu granatama s brda uništili prostorije za trening. Kasnije smo mi malo-pomalo stvorili sebi uslove za treniranje. Nije kao u apoteci, ali uz volju se mogu ostvariti vrhunski rezultati. Sami smo sve uradili. Neko od dizača ima materijala kući, neko je vičan majstorskim poslovima, neko ima garnituru tegova i kada se to sve spoji, uspjeli smo ponovo oformiti klub. To je ljubav i ja sam već godinama nisam dobio marku za ovo što ovdje radim, a i ovi mlađi sve rade iz ljubavi", tvrdi Jerković.
"Mi smo totalno multinacionalni"
Osim Olivere Jurić, vjerovatno najeksponiranije članice Kluba dizača tegova "Konjic", i Almire Lizde, aktivni članovi ovog kluba su i Almir Karkelja, Nermin Begić, Edis Brkić, Zoran Anđelić, kojeg u šali zovu Sabahudin, Džemo Mašić, te Danko i Dajana Dangubić.
Divovi sa Neretve jedan su od rijetkih sportskih kolektiva koji nije opterećen nacionalizmom. Članovi Kluba dizača tegova ne samo da su različitih nacionalnosti, nego se i uspješno zezaju na ovu temu.
"Da, mi smo totalno multinacionalni. Nažalost, imamo i Bošnjaka u klubu", objašnjava nam Vladimir Jerković, smijući se.
Vjerovatno najpoznatiji poslijeratni član Kluba dizača tegova "Konjic" je don Ante Ledić, višestruki prvak i rekorder BiH.
"Mislili smo da je jedina nada za nas Bošnjake da don umre, ali ispostavilo se da je dovoljno da pređe iz našeg kluba jer sada sa 'Travnikom' ne ostvaruje rezultate kao što je to radio kad je bio u našem klubu", u sličnom šaljivom tonu nastavlja policajac Almir Karkelja, jedan od istaknutih članova kluba "Konjic" i državni prvak u dizanju tegova.
Šaljive anegdote tokom treniranja i takmičenja, na kojima su bili članovi ovog kluba, nižu se kao na traci. Posebno su inspirativne zafrkancije na račun don Ante Ledića, koji se i sam, uprkos svom svećeničkom pozivu, i te kako znao našaliti.
Humor i osjećaj kad "digne"
"On je svima bio zanimljiv. Svećenik koji u 'muslimanskom' Konjicu osvaja medalje i to još u nimalo 'svećeničkom' sportu. I jednom dođu sa hrvatske televizije da rade reportažu o njemu. U pauzi snimanja on meni namigne i kaže da insceniramo međunacionalni sukob. Kad smo se mi kao fol počeli svađati na nacionalnoj osnovi, ovi novinari samo što nisu pobjegli. Došlo je i do potezanja pištolja jer sam se bunio zašto mene nisu snimali jer sam Bošnjak", priča Almir Karkelja, istakavši da su on i don Anto "umrli od smijeha", ali da su novinari "umrli od straha" dok nisu shvatili da je zafrkancija.
Vladimir Jerković dodaje da je najživopisniji događaj bilo gostovanje don Ante Ledića na radio-stanici.
"Kaže naš Ledić novinarki da mu je najbolji osjećaj kad 'digne', a da je najgori kad ne može da 'digne'. Naravno da don nije imao nikakvih prljavih primisli kao mi obične ovčice, ali smo mi plakali od smijeha i sada ga zbog toga često zezamo", ističe Jerković.
Iako su veliki rezultati Kluba dizača tegova "Konjic", njegovi članovi rade u skromnim uslovima. Imaju dvije prostorije ispod tribina fudbalskog stadiona u Konjicu. Da ne bi prokišnjavalo na plafone su postavili najlon. Kada uđete u ove slabo osvijetljene prostorije teško je povjerovati da u njima trenira predstavnica BiH na Olimpijadi i osvajačica četvrtog mjesta u Evropi.
Pomoć im obećavaju samo pred kamerama
"Niko nas se nije sjetio sve dok ja nisam ostvarila olimpijsku normu. Prije polaska na Evropsko prvenstvo napravili su prijem u Olimpijskom komitetu BiH. Skupili su desetak televizijskih kamera i onda pričali kao da su nam dali 100.000 KM, a ne 2.000, koje su jedva pokrile troškove za putovanja. Do sada nikad nisam bila na pravim pripremama i nadam se da će ove za Olimpijadu biti ozbiljne", kaže Olivera Jurić, ističući da se, uprkos svim problemima, ne žali jer radi ono što voli.
Loši uvjeti rada, za sada, nisu uspjeli uništiti pozitivnu energiju kojom zrače dizači tegova iz Konjica.
"Nekada je to bilo puno lakše. Imali smo sve uslove. Namjenska industrija 'Igman' bila nam je glavni sponzor. U vrijeme zlatnih dana tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bili smo najpopularniji Konjičani. Na takmičenjima u kino-sali znalo se okupiti i po nekoliko hiljada ljudi da nas gledaju", sjeća se Vladimir Jerković Buha.
Tvrdi da danas moraju "prositi" novac za nastupe i neophodnu opremu.
"Idemo od vrata do vrata i čekamo da nam neko nešto udijeli. I sami članovi, ovi zaposleni, pomognu pa umjesto da prave neke teretane kod sebe kući, oni to donesu ovdje. Ovo je sport u kojem nema foliranja, kao i kod svih ostalih sportova koji se mjere na sat, centimetar ili kilogram. Nas drži čisti entuzijazam. Skoro niko nam ne pomaže, ali se ne žalimo", kaže popularni Buha, poručujući da će u Konjicu, unatoč problemima, uvijek biti dobrih dizača tegova.
ovaj sabahudin mi je neki rodjak s mamine strane a cuo sam dosta i o tom fratru...| ex-YU (sve vesti) |    |
|||
Ibran Mustafić, nekadašnji poslanik SDA u Parlamentu BiH i autor knjige "Planirani haos", kategorično tvrdi da je bivši bošnjački lider Alija Izetbegović najodgovorniji za nesreću koja je snašla Bošnjake u protekle dve decenije. Mustafić, koji je zbog podataka o zločinima koje su činili bošnjački funkcioneri, među njima i Naser Orić, nedavno pretučen u Srebrenici kaže da ga niko neće zaustaviti da iznosi svoje tvrdnje. "Naser me je pozvao telefonom dan posle napada i garantovao mi je da on ne stoji iza toga. Pričali smo nekoliko minuta, rekao sam mu da svako treba da postupa onako kako mu savest nalaže. Moja savest je čista i ne želim da imam privatnih problema bilo s kim! I Naser i ja svoje probleme treba da rešavamo onako kako mislimo da je najbolje. Na kraju će svako od nas izaći pred Boga sa onim šta nosi na savesti", kaže u inervjuu za "Press RS" Mustafić. Mustafić je dodao da su Alija Izetbegović i njegovi najbliži saradnici deo mladomuslimanskog izdajničkog lanca koji je uništio sve istinske vrednosti koje su krasile muslimane u BiH. "Imam dokaze da je Alija bio igrač KOS-a i da je sa drugim liderima iz bivše SFRJ bio generator haosa u zemlji, koji je u svojoj knjizi opravdano nazvao "planiranim haosom", nastavlja Mustafić. "Vi zaboravljate da je SDA jedina politička partija u BiH koja nije imala nacionalni predznak. U njenom nazivu se ne spominju ni muslimani ni Bošnjaci, a formirana je pre SDS-a i HDZ-a. Pa, niko nije toliko naivan da poveruje da se u tim vremenima mogla formirati neka politička partija koja prethodno nije prošla detaljne provere jugoslovenskih obaveštajnih službi! Neko je morao dati saglasnost za formiranje prve nacionalne partije u BiH. Obavještajne službe su imale potpunu kontrolu nad svakim segmentom života u Jugoslaviji, a KOS, kao vojna obaveštajna služba, imala je primat nad svim sličnim agencijama", kaže Mustafić. Mustafić je Izetbegovića optužio i za dešavanja u Srebrenici 1995. godine. "Izetbegović je grobar BiH! On je poslednji, a ne prvi predsednik države, kako ga često nazivaju njegovi slepi sledbenici. Dodao bih i da je Izetbegović najveći grobar bošnjačkog naroda! On je jedan od glavnih aktera planiranog haosa u Srebrenici 1995. godine! Taj čovek je za vreme trajanja genocida u Srebrenici otputovao u Zenicu gde je sastančio sa Glavnim odborom SDA i kompletnim rukovodstvom Armije BiH! Zamislite da danas u Hercegovini besni požar, a sva vatrogasna udruženja sastanče u Sarajevu ili Banjaluci i prave planove za zaštitu od požara za sledeću godinu!? Očigledno je da je Srebrenica svesno žrtvovana i da su svi "vatrogasci" bili namerno udaljeni sa mesta nesreće", rekao je Mustafić. (MONDO) | ||||
Nogomet
Boban: 'Dinamo najviše volim i poštujem, to je emocija, moja prva i zadnja stanica u karijeri'
Zimski sportovi
Ducksi se pošteno ispromašivali, Kraken iskoristio svoje prilike i slavio kod Anaheima
Nogomet
Veliki dvoboj Fenerbahčea i Bešiktaša u prvom kolu grupne faze Kupa Turske
Nogomet
Jeličić: 'Svi naši treneri u ovom trenutku rade dobar posao'
- Najnovije
- Najčitanije
Boban: 'Dinamo najviše volim i poštujem, to je emocija, moja prva i zadnja stanica u karijeri'
7 min•Nogomet
Jeličić sucu Lovriću: 'Zdenkiću, razmisli o VAR sobi, ovo više nije za tebe'
39 min•Nogomet
Barca na teškom gostovanju bez (po)najboljeg igrača traži nastavak fenomenalnog niza
56 min•Košarka
Veliki dvoboj Fenerbahčea i Bešiktaša u prvom kolu grupne faze Kupa Turske
1 sat•Nogomet
'Gori' Lampard nasrid Coventryja: posljednji trenerski adut Zlatne generacije pretvara vječne luzere u - pobjednike!
2 sata•Nogomet
Jeličić: 'Svi naši treneri u ovom trenutku rade dobar posao'
2 sata•Nogomet
Donedavni sportski direktor Genoe dolazi u istu ulogu u Juventusu
2 sata•Nogomet
SuperSport HNL nominacije: Tražimo one najbolje za kraj 2025. godine!
1 dan•Nogomet
Arsenal i Crystal Palace u borbi za posljednje mjesto u polufinalu EFL Cupa
2 sata•Nogomet
Barca na teškom gostovanju bez (po)najboljeg igrača traži nastavak fenomenalnog niza
56 min•Košarka
'Gori' Lampard nasrid Coventryja: posljednji trenerski adut Zlatne generacije pretvara vječne luzere u - pobjednike!
2 sata•Nogomet
Damir Milačić podnio ostavku, Alkar traži novog trenera
20 sati•Košarka
Potvrđeno: Borna Barišić prvo pojačanje Osječana za nastavak sezone
18 sati•Nogomet
Jasna Đoković najbolja igračica u izboru kapetanica
20 sati•Nogomet
Milan se napokon dogovorio s Divockom Origijem, Belgijac napušta klub
3 sata•Nogomet