bijah malo u BIH ,pa eto da podijelim s vama dojmove ...koncentrirati ću se na Sarajevo pošto sam tamo proveo najviše vremena ...dakle nevjerojatno puno toga se izgradilo ,obnovilo i slično ,gotovo da i nema tragova rata više .taksisti su i dalje najluđi na svijetu ,s jednim sam trebao proći pola kilometra ali me zagnjavio sa prićom o Ćiri (koji je uz Džeku božanstvo) pa smo na kraju odlučili otići potražiti Ćiru na Ilidžu u "Hercegovinu" (eto kako se pola kilometra samo u Sarajevu može pretvoriti 18 km )

...Ćiru nismo našli nažalost (možda i bolje jer tko zna gdje bi završili) pa smo se vozili bezveze po gradu i raspravljali da li je Marijo Stanić Hrvat ili bosanac

..da bi razriješili tu dilemu naredio sam taksistu da me vozi do njegove rodne kuće koju nismo našli jer smo se izgubili po Stupu negdje ...uglavnom bilo je zabavno s taksistima ...
noćni život i restorani ,e pa ne znam od kuda bi počeo ,"Park prinčeva " ima super pogled ali su se pokvarili što se tiče hrane ,"Bičakćić " je IN očito a " Boem " je aut (prošli put kad sam bio Boem je bio IN ,sad je unutra ekipa iz Libije ,Saudijske Arabije i slično ...ujutro neizbježne kave ispred Katedrale i u "Dallasu" (jebiga turistički) ,ašćinice i slično ...
zaletio sam se i do Grbavice do stadiona ,pa malo pješke po Grbavici ( tamo kod onih nebodera gdje je film sniman i moram priznati da me uhvatila jeza ...)
sve u svemu raja je preljubazna kao i obićno ,taksisti su luđaci a nikad nije dosadno ...
povratak doma kroz Srednju Bosnu i Derventu je bolje zaboraviti ,sve srušene kuće su Hrvatske i vidi se tko jre najviše najebao u BIH ..tužno je vidjeti sva ta sela po Posavini ...