Tuzla oborila Guinnessov rekord u najmasovnijem valceru!

U spektaklu na tuzlanskom Trgu slobode u petak navečer valcer je plesalo čak 1.510 registrovanih parova. Obaranje rekorda uživo je prenosila Televizija Tuzlanskog kantona.

Projekt su organizirali Radio Kameleon, agencija Colosseum i Univerzitetski plesni klub Tuzla.

Ideja je dobila veliku podršku Tuzlanskog kantona, Grada Sarajeva, Ministarstva za kulturu KS, Općine Tuzla i općina Lukavac, Gračanica i Živinice, te Ambasada Republike Austrije u BiH i Evropski pokret u BiH.

Na Trgu slobode pjevalo je 15 izvođača, među kojima su Aki Rahimovski, Vukašin Brajić, Irina Kapetanović, Deen, bend Skripta i drugi.

Na kraju, istaknimo da je Tuzla osim što je večeras ostvarila veliki uspjeh, zaista bila dio Evrope, u svakom smislu te riječi.

"Ovo je Evropa, ovo je ljubav, ovo je BiH, ovo je Tuzla. Tuzla je zaslužila da 7. maja, u povodu Dana Evrope, 9. maja, bude najbolja vijest u Evropi", rekao je presretni načelnik Tuzle Jasmin Imamović.

Kafići su otvoreni do jedan sat ujutro, te će se slavlje u Tuzli nastaviti do kasno u noć.

"Elektroprivreda BiH", a posebno "Elektroprivreda HZ Herceg-Bosne", već godinama trpe stotine miliona maraka gubitaka zbog davanja struje "Aluminiju" iz Mostara ispod svake ekonomske cijene! 

Nakon što je hrvatski USKOK otkrio da je prodajom struje "Aluminiju" preko šibenskog TLM-a "Hrvatskoj elektroprivredi" (HEP) nanesena šteta od 603 miliona kuna (oko 160 miliona KM), naši izvori, dobro upućeni u dugogodišnje "poslovne" odnose mostarske kompanije i federalnih elektroprivreda, tvrde da bi Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvo BiH hitno morali ispitati kako je i za čiji račun mostarskoj kompaniji davana jeftinija struja na kojoj je ona godinama inkasirala enormne profite.

Ni fening u budžet

To treba učiniti tim prije što "Aluminij" nikada nije uplatio ni fening svog profita u federalni budžet.

- Apsolutno, elektroprivrede su trpjele gubitke zbog davanja struje "Aluminiju" pod povoljnim uvjetima. Kompanija "Debis International", koja je finansijski servis "Daimlera", bila je od 1998. do 2003. posrednik u prodaji struje EPBiH prema "Aluminiju". Vidite, nedavno je izbila i velika afera s podmićivanjem u koje se upuštala ta njemačka firma. "Elektroprivreda BiH" je struju po ugovoru s "Debisom" davala jeftinije nego što je mogla postići prodajući struju na tenderu i tako gubila veliki novac. Svakako, radi se o milionima eura. Zbog toga je poveden dugotrajni "rat" da se taj ugovor raskine kao nepovoljan po EPBiH - kazao je za "Avaz" bivši direktor EPBiH Enver Kreso, koji je uspio raskinuti štetni ugovor s "Debisom".

Kreso je, kaže, zastupao ekonomsku logiku da višak struje bude prodavan na javnom tenderu, gdje su mogle biti ostvarene mnogo veće koristi za elektroprivrede. No, iz "Aluminija" i dalje ističu zahtjev da se "prvo moraju namiriti domaći kupci struje". Prema Kresi, to je priprema da novi viškovi struje iz EPBiH završe po niskim cijenama u "Aluminiju".

- Dakle, to i dalje traje. No, ako država ima interes za pojedine potrošače, onda neka im ona osigura subvenciju i tako kompenzira razliku u cijenama struje. Jer, elektroprivrede funkcioniraju tako da zarađuju pare, a profit ide na budžet. Ali, država nema pravo da daje jeftinu struju firmi privatiziranoj pod čudnim okolnostima. Da je država u "Aluminiju" otvorila radna mjesta, da se, dakle, ponovo zaposle Bošnjaci i Srbi koji se tamo nisu mogli vratiti, u redu, ali to se nije događalo. Mala grupa ljudi imala je koristi od jeftine struje iz EPBiH - tvrdi Kreso.

On je zbog ekonomske logike žestoko napadan od dugogodišnjeg gospodara "Aluminija" Mije Brajkovića. Uz ostalo, optuživan je da je nacionalista i da namjerno ruši hrvatsku kompaniju.

Uvijek ispod cijene

- Brajković je, hvala Bogu, samo koristio razliku na cijeni struje i inkasirao profit. On je godinama struju dobivao pod povoljnim uslovima. Znaju se imena i mjesta u Zagrebu gdje je dogovarana nabavka struje ispod cijene... Imao sam i ja raznih pouda, ali izdržao sam, nisam podlegao. Na kraju, ako sam ja nacionalista, nije bio moj izvršni direktor za finansije koji je bio Hrvat - otkriva Kreso.

Jedan od osnivača "Aluminija" i njegov dugogodišnji inžinjer za razvoj i za automatiku, mr. Milan Jovičić, kaže za "Avaz" da kompanija nikada nije plaćala ekonomsku cijenu struje.

- Prije rata bilo je smisla da država beneficira "Aluminij" kao stratešku kompaniju. Tamo je bio zaposlen ogroman broj radnika. Ali, i poslije rata nastavilo se s istom politikom. Naše vlasti nisu poduzele ništa da struja "Aluminiju" bude prodavana pod tržišnim uvjetima. Na toj razlici "Aluminij" se bogatio, a nije dao profit FBiH, nije ništa plaćao - kaže Jovičić.

Nažalost, naše vlasti, prema Jovičićevim riječima, nikada nisu ispitale kako se jeftina struja daje "Aluminiju".

- A radi se o milionskim sumama. Tužilaštva, kao u Hrvatskoj, moraju istražiti mahinacije kod takve prodaje jeftine struje. Jer, mi smo mnogo više struje dali nego Hrvatska. Sve su to preko svojih računa plaćali građani FBiH. Za to vrijeme Brajković se kitio raznim nagradama - zaključuje Jovičić, koji smatra da je ovo prilika da državi konačno bude vraćen 100-postotni kapital u "Aluminiju".

EPHZHB kupovao struju pa je prodavao u bescjenje!?

Ogromne gubitke trpio je i EPHZHB. Kako je 2007. upozoravao bivši direktor te kompanije Vlado Marić, struju su morali kupovati po 75 eura za megavat-sat, a "Aluminiju" su je davali po 35 eura. Te godine EPHZHB čak se morao zadužiti 20 miliona KM!

Za račun Brajkovića, u toj državnoj firmi zabilježeni su ogromni gubici. Zbog nastojanja da "Aluminiju" struju plasira pod tržišnim uvjetima i tako EPHZHB zaštiti od gubitaka, Marić je bio meta čak i fizičkih napada u Mostaru!

Ko je ubirao kajmak

- Struja je zlato. Struju ulagati u sirovinu, u aluminijske trupce i njih prodavati na tržištu, to je čisti gubitak za državu, tu nema ekonomije. Šansa je samo finalna proizvodnja, koje ovdje nema. Dakle, korist od "Aluminija" ubirala se po Šibeniku, Omišu, Širokom Brijegu. Tamo se kajmak ubirao, a sve na štetu naše države - ističe Jovičić.

Državni organi iz BiH uključeni u aferu: Šta je hrvatski tužilac dobio u Sarajevu?

Glavni državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić zajedno s nekoliko svojih saradnika boravio je u Sarajevu 27. aprila u vezi sa sumnjivom prodajom električne energije iz HEP-a.

Kako je "Avaz" pisao, u oktobru prošle godine SIPA je dobila krivičnu prijavu dvojice radnika "Aluminija" o sumnjivom poslovanju u prethodnim godinama i zloupotrebama u privatizaciji ove kompanije.

Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić nije želio potvrditi niti demantirati navode da je Bajić bio u Sarajevu i tu dobio važne informacije o prodaji struje.

U sklopu istrage u Hrvatskoj, USKOK planira saslušati 50 svjedoka. Uz brojne bivše i sadašnje članove Uprave HEP-a, tu su svi i rukovodioci TLM-a i direktori "Aluminija", pa i njegov dugogodišnji direktor Mijo Brajković.

Na spisku su, između ostalih, čelni ljudi kompanija iz konzorcija "Adrijal", većinskog vlasnika TLM-a i "Aluminija". To su vlasnik i direktor "Feala" Jozo Bogdan i Ante Musa,  Damir Skansi iz "Dalekovoda", Željko Žderić iz "Konstruktor inženjeringa", Željko Dražić i Vlade Čović iz "Zagreb Montaže" i Aleksander Obori (Alexander Obory) iz "Aluflexpacka".

PROLJEĆE na Balkanu najzahvalnije je godišnje doba. Kombinacija nesnosnih mirisa buđenja prirode i mazohizam ljudi koji ovdje obitavaju obaraju s nogu učinkovito kao niski tlak zraka menopauznu gospođu. Proljetne dane među političkom vrhuškom obilježavaju čitavu godinu s nestrpljenjem čekana flambiranja žrtava po raznoraznim povijesnim stratištima. Oni naravno to ne mogu učiniti ljudski, u tišini i bez pompe, jer nije predizborni, ni etično, a i onda bi izostao sav popratni cirkus. Neprocjenjive su njihove teatralno obrisane suze sa svilenim Hugo Boss rupčićem, nakon uvijek debilno napisanih govora. Nagomilana sjeta pred imenima ubijenih koja ih zatim nepogrešivo pogodi u fiktivne rane koje nose iz nikad viđenog Domovinskog rata. Pa se nježnom rukom afektirajući pijetet kao i mnogi prije njih, pridrže za nepostojeće gelere u svojim tijelima.

Strepimo tko će se pokloniti žrtvama Jasenovca i Bleiburga

Jasenovac i Bleiburg su ključna mjesta naših života u proljeće. Danima grčevito strepimo tko će se pokloniti žrtvama, kao oznojeni klizači na klupi koji iščekuju rezultat svojih kompliciranih pirueta. Osluškujemo zvižduke, dok vulkan u nama iz kućnih fotelja čezne za razlivenim jajima po njihovim lažljivim facama. Rendgenski zatim skeniramo masu tražeći mitološko znakovlje, a na papiru stavljamo plus kao da ispunjavamo Bingo listić, svaki put kad ugledamo novu nepodobnu zastavu nekog zločinačkog režima.

U elementarnoj pripravnosti su i apsolutno svi mediji i svaka kolumnistička tipkovnica je posebno erektivno naoštrena. Kao zadnji detalj, iz ladice vadimo najznačajnije pojmove Balkana otkad je Balkana – antifašist i fašist. Relikvije naših duša. Osnovne biti naših bivstvovanja.  Više i važnije od toga ne postoji.

Jebo kemoterapiju, pored terapije nacionalizma

Prostitucija tih pojmova pod krinkom brige za društvo zasjela je na sve moguće medijske tronove, pa je svaka stvarna tema današnjice poput teškog preživljavanja, korupcije vlasti, gospodarskog sloma i nepotizma u svakoj sferi države, automatski stjerana u kut čim se tek ovlaš odnekud zamaše godinama kao što su '41, '45, '91. Broj nezaposlenih zaista nema nikakve šanse pred pobijenima u Jasenovcu ili Bleiburgu. Balkanski antifašisti i fašisti svakodnevno po internetskim forumima pune crvene, virtualne lokve krvi šamarajući se uvredama kao da su upravo sad na livadama Kočevskog Roga. Kad živite u stvarnosti sa totalno poremećenim sustavom vrijednosti i gdje se dvostruka mjerila jedu umjesto čajnih kolutića, ne bi nas trebalo čuditi što je ovo ludilo uzelo tolikog maha. Nedavno se u medijima oglasilo Udruženje mladih antifašista BIH koji su iskazali svoje duboko žaljenje zbog fašizma i nacizma koje vlada  unutar građana Bosne i Hercegovine. Nitko, ali baš nitko iz tih i takvih udruženja koji se kao navodno vode ideologijom za dobrobit pojedinca neće dignuti svoj glas, jer evo danas već šesnaesti dan pacijenti s karcinomom u BIH ne primaju kemoterapiju, zbog propusta u državnoj proceduri javne nabave. Jebo kemoterapiju, pored terapije nacionalizma. A samo taj dop nam treba da izguramo dan.

Fašisti su na stadionima, a antifašisti u kazalištima

Što je zapravo fašizam i antifašizam u današnjem društvu, osim što su  najpopularnije etikete koje tako olako lijepe jedni na druge u prolazu? Antifašizam kao modernu i demokratsku ideju, usred noći probuđen, podržati će svaki umno zdravi i iole obrazovani čovjek. Ali antifašizam naših prostora je sve osim njegove čiste i nepatvorene istinske ideje. Kititi se tim ordenima, a istovremeno zagovarati druge ideologije mogu samo licemjeri ponikli iz istih ideologija. Dokle seže ovdašnje poimanje svijeta i zbiljnosti svjedoči i činjenica da su antifašisti i fašisti kod nas zapravo zemljopisno određeni. Džaba što na sebi ne vidiš neka specifična obilježja jednih ili drugih, mjesto rođenja te u balkanskim glavama zauvijek obilježi.

Fašisti su tako redom iz Gospića, Bibinja, ili Širokog Brijega, dok je antifašist obično rođen u Zagrebu, na lijevoj obali Mostara, ima garsonijeru u ulici posječenih platana u Beogradu ili ispija sikterušu iz fildžana viška negdje na Baščaršiji. Osim toga, antifašisti su kulturno produhovljeni ljevičari koji posjećuju kazališta i muzeje, dok su fašisti primitivna desnica kojoj je sama tablica množenja u rangu kvantne fizike. Možete ih naći na stadionima i Thompsonovim koncertima. Kad nisu u Crkvi, naravno. A zapravo je tek to pogotovo tragikomično, imamo li u vidu da su nam predstavnici desnice i ljevice ovakav lopovski HDZ i smrtno-željan-vlasti SDP. O HSP-u da ne govorimo. Ante Starčević se u grobu vjerojatno okreće kao janje na ražnju promatrajući kamo odlaze tekovine pravaštva u rukama Đapića i njemu sličnih. Nadam se da mu vidokrug ne baca do HSP-a BIH, jer bi mu tek tada došla muka.

Sa svom medijskom svitom na svojoj strani, balkanski antifašist na kojega dolazi po jedan kolumnist u regionu, se tako primjerice, grlato zalaže da se skine ime pizza-čevrtala Goje sa Avenije u Zagrebu, a istovremeno je rođen-spreman paradajzom dotući fašističku bagru koja želi sadašnji Titov preimenovati u Kazališni trg. Antifašisti današnjice osim što vole sve što vole mladi, obožavaju i licitiranje sa zločinima, pa tako znaju gotovo svako pojedinačno ime žrtve pokopane u kaosima Srebrenice, kvazi-moralistički se gnušaju prolivene krvi u Ahmićima i Pakračkoj poljani, dok o Trusini, Uzdolu, Dubrovniku, Osijeku njihovo znanje je bezmudaško slijeganje ramenima. Ta i zašto bi znali, tamo su ionako ginuli fašisti.

A što s onima iz Hercegovine?

Ako ste pak iz Hercegovine kao autor ovog teksta i nekakav ste dio medijske scene, a ne osjećate pripadnost niti jednima od navedenih, jer uočavate megalomanske manjkavosti svih njihovih teza, tek tada ste u velikim govnima. Doduše, dok vadite gnoj iz ušne resice svog podneblja, dok rasprostirete istine o hercegovačkom krkanluku pojedinih tajkuna, o uigranom lopovskom miljeu s kamenjara koji je pustošio godinama razne firme, dok raskrinkavate licemjernost potkupljivih hrvatskih političara, vi ste ultimativna zvijezda antifašističkih obzora. No, pravedni kakvi jeste, ako kurs svog djelovanja okrenete u čišćenje svačije nepravde, a ne samo jedne, ne tolerirajući ničiji nacionalizam od tri ponuđena, ne kupujući Bakirovu "revolucionarnost" dok štedi Lagumdžiju ili Acinu genijalnost dok "dere" umno skučene poput Keruma ili Bandića, ta se podrška surva u provaliju dok si reko – Unitarizam.  A njega tek ne smijete dirati. I reći primjerice, da Bosna i Hercegovina nestaje i izgara u nacionalističkom loncu podijeljenosti. Tada riskirate da se na vas sruči intelektualna masa multietničara koji drže ogromni transparent - ustaškinja. Antifašistički dobronamjerno, dabome.

Srpski poslanici traže zabranu Handžar divizije, četnici oslobodioci

U cilju sprečavanja podsticanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i nasilja među narodima i građanima BiH, predloženim zakonom zabranjuje se bilo koji oblik djelovanja, registrovanja fašističkih i neofašističkih organizacija, kao i upotreba fašističkih i neofašističkih simbola u BiH.

Poslanik SDA Bakir Izetbegović je tokom diskusije kazao kako se u BiH uvijek mora napraviti “tronožac”, tako da se pored četnika i ustaša našla i organizacija koja se oslanja na tradiciju Handžar divizije.

U predloženom zakonu se definira da je organizacija koja se oslanja na tradiciju Handžar divizije svaka grupa koja se eksplicitno ugleda na i promoviše ideologiju i djela vojnih, milicijskih i paravojnih grupa koje su odgovorne za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tokom Drugog svjetskog rata tako i u jugoslovenskim ratovima 1991-95., pod posebnim ili opštim nazivom Handžar divizija.

“Šta se to ‘92., ’93.,’94. godine dešavalo pod nazivom Handžar divizija. Handžar divizije od ’43. na ovamo nema niti ima išta nalik na nju, niti se iko pozivao na tu ideologiju. Mislim da će trebati radi istorijske istine i činjenica ovo popraviti amandmanom i mi ćemo taj amandman uložiti, a u prvom čitanju ćemo podržati zakon”, kazao je Izetbegović.

Zamjenik predsjedavjućeg Predstavničkog doma Milorad Živković je kazao da SNSD neće podržati ovaj zakon, jer su u Vijeću ministara BiH preglasani svi ministri iz srpskog naroda.

Poslanik Momčilo Novaković je kazao da ne misli da je korektno što je stavljena handžar divizija, dodajući da je valjda ona stavljena “da bi se lakše ove prve dvije stavke progutale”. Slažem se, dodao je, da je ovo vještačko pravljenje neke ravnoteže.

Zastupnica SNSD-a Vesna Šain je kazala da se i njoj ne sviđa predloženi zakon jer smatra da se prekraja historija.

Po njenim riječima, četnički pokret je ustvari oslobodilački pokret nastao u borbi protiv otomanske imperije.

“Četnički pokret ne može da se svrsta u ove dvije fašističke organizacije koje mi hoćemo da zabranimo”, kazala je Šain, dodajući kako je da se zabrane fašističke i neofašističke organizacije, ali ne na ovakav način.

Na njenu diskusiju replicirao je poslanik SDP-a BiH Denis Bećirović.

“Svašta smo čuli u ovom parlamentu, ali baš ovako da javno, naglas neko izjavi da je zločinački pokret Dragoljuba Draže Mihajlovića oslobodilački pokret, to još nije imao niko snage da u ovom parlamentu do sada barem javno kaže. Ali eto i to smo čuli”, kazao je Bećirović, dodajući kako misli da je to, prvo, uvreda za blizu 100 hiljada žrtava četničkog pokreta samo u Drugom svjetskom ratu.

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH Beriz Belkić je zamolio “da se okanemo predlaganja ovog zakona”.

“Iz prostog razloga što bi na taj način izbjegli situaciju i mogućnost da vodimo ovakvu vrstu rasprave za koju odgovorno tvrdim ne da rješava problem, nego potiče na neki način i iz ove sale šalje poruke koje potiču i ohrabruju i fašističke i neofašističke ideologije i pokrete”, kazao je Belkić.

Rasprava o principima predloženog zakona je okončana a izjašnjavanje će uslijediti nakon što bude obavljena rasprava i o preostalim tačkama dnevnog reda.